autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Separatisti i kozmopoliti se svađaju od početka kršćanstva

Autor: Jadranka Brnčić / 06.05.2018. Leave a Comment

jadranka brncic 2Separatisti i kozmopoliti, danas bismo rekli, konzervativni i progresivni kršćani, u srcu su kršćanstva od samih njegovih početaka. Nije zgorega malo se na to podsjetiti.

Promotrimo, primjerice, situaciju u kojoj su se kršćani našli u sukob u Antiohiji (do kojeg je došlo oko 51-52. po Kr, neke dvije godine prije nego što je Pavao događaj opisao u Poslanici Galaćanima). To bijaše samo jedna od bitaka u velikom unutarnjem ratu koji je istovremeno i podijelio Ranu crkvu i pomogao njezinu širenju. Polovi su, na koje se kršćanstvo razdvojilo, u Djelima apostolskim (6,1) opisani kao ”helenisti” i ”Hebreji”, a Pavao ih je (Gal 2,14) nazvao nežidovskima (ethnē) i ”Židovima”.

Starija i jednostavnija čitanja tih polova unutar kršćanske zajednice bijahu bilo etnička bilo jezična. Heleniste se (ili nežidove) smatralo nejudaističkim kršćanima ili govornicima grčkoga, dok su Hebreji (ili Židovi) bili židovski kršćani ili negovornici grčkoga (već hebrejskoga ili aramejskoga).

Polovi su, na koje se kršćanstvo razdvojilo, u Djelima apostolskim (6,1) opisani kao ”helenisti” i ”Hebreji”, a Pavao ih je (Gal 2,14) nazvao nežidovskima (ethnē) i ”Židovima”. Starija i jednostavnija čitanja tih polova unutar kršćanske zajednice bijahu bilo etnička bilo jezična. Heleniste se (ili nežidove) smatralo nejudaističkim kršćanima ili govornicima grčkoga, dok su Hebreji (ili Židovi) bili židovski kršćani ili negovornici grčkoga (već hebrejskoga ili aramejskoga)

No, pomnije proučavanje dinamike situacije suvremenim je egzegetama omogućilo da razumiju složenije činitelje koji su tada bili u igri. Bilo je židovskih kršćana (npr. sam Pavao, pa i Petar) među helenistima, kao i nežidovskih kršćana (uključivo neke od onih iz Antiohije) među Hebrejima, a ovi su mogli koristiti grčki baš kao što su i oni mogli govoriti aramejski.

Koje je onda bilo načelo razdvajanja između ova dva tabora? Egzegeti se danas slažu da su ”hebrejski” kršćani smatrali da je Isusovo poslanje bilo da ispuni židovski Zakon, a ne da ga dokine – te da bi i kršćani morali nastaviti s obdržavanjem hramskog bogoslužja, obrezanjem i obredima vezanim uz košer hranu.

”Helenistički” su se kršćani više osjećali na svome u okviru kulture heleniziranog Rimskoga Carstva, smatrajući da bi kršćanstvo moglo i trebalo postojati u tome svijetu, da bi se trebalo odvojiti od nekih židovskih obdržavanja (možda i mnogo njih).

Najbolji bi prijevod ove dvije skupine termina, dakle, bio ”kozmopoliti” za one koji su se selili u kulturno šareni svijet Carstva te ”separatisti” za one koji su širenje kršćanstva htjeli ograničiti na krug židovskim Zakonom propisanih obreda.

Ne samo da su obje strane bile kršćanske, već su obje u svoje društvo ubrajale i svoje rane utemeljitelje, vjerovjesnike i svece. Raymond E. Brown kozmopolite dalje dijeli na liberalno krilo (predstavlja ga Pavao) i ono radikalno (Stjepan), dok separatiste dijeli na konzervativnu skupinu (Petar) i onu ultrakonzervativnu (Jakov).

Do prvog je dokumentiranog sukoba između te dvije stranke došlo ubrzo nakon Isusove smrti, kad je židovski Sanhedrin zbog bogohuljenja dao smaknuti kozmopolitskog kršćanina Stjepana. Ovaj je događaj natjerao ostale kozmopolite da pobjegnu iz Jeruzalema, pronoseći posvud Evanđelje (Dj 6,8-7,3).

Kršćanski su separatisti ostali jer njihov stav još nije vrijeđao njima bližnje Židove.

Autor Djela apostolskih od Stjepanova napada na hramsko bogoslužje čini ključno pitanje toga prvog rascjepa Crkve – njegovim radikalnim govorom vjerojatno sastavljenim nakon uništenja Hrama 70. g. po Kr.; no stavovi, koji su mu stavljeni u usta, nesumnjivo su bili projekcija stavova koje je zastupao u sukobu sa separatistima, kao i sa Sanhedrinom.

Drugi se veći spor između kozmopolita i separatista dogodio oko 50. g. po Kr. po pitanju obrezanja nežidovskih preobraćenika. Jeruzalemska Crkva, pod vodstvom Jakova, brata Isusova, tražila je obrezanje, ali su se Pavao i Barnaba izborili za povlasticu da u crkve koje su sami osnovali, daleko od Jeruzalema, mogu primati neobrezane (Dj 15,6-21).

Pogledamo li, pak, unaprijed da vidimo kojim se smjerom raskol između kozmopolita i separatista kretao, vidjet ćemo da pukotina nije do kraja zacijeljena. Petar je bio misionar poput Pavla – prepustio je vodstvo jeruzalemske crkve Jakovu, Gospodinovu bratu. Oba su misionarska vjerovjesnika, Petar i Pavao, bila za Neronovih progona kršćana u Rimu, gdje su obojica mučeni – iako se to u Novom zavjetu nikad izričito ne tvrdi. Postoji obilje neizravnih i kasnijih svjedočanstava da su doista tako otišli u smrt. No, to potiče zanimljivo pitanje izostavljanja toga ključnog podatka iz teksta Novog zavjeta

Taj je događaj u bitnome usmjerio kršćanski svijet na dva kolosijeka kakav nije bilo moguće održati kad bi – kao u Antiohiji – putnici s oba kolosijeka putovali zajedno.

Petar se, kad je stigao u Antiohiju, prvo priključio kozmopolitima u blagovanju ne-košer hrane, ali se ”odcijepio” od njih kad ga je Jakov ukorio iz Jeruzalema. Pavao je to shvatio kao ”prisiljavanje” kozmopolita da se svrstaju uz separatističku liniju koju diktira Jeruzalem, kršeći tako raniji sporazum (Gal 2,14). U svojem napadu na Petra Pavao se, čini se, drži isključivo nežidovstva.

Pogledamo li, pak, unaprijed da vidimo kojim se smjerom raskol između kozmopolita i separatista dalje kretao, vidjet ćemo da pukotina nije do kraja zacijeljena.

Petar je bio misionar poput Pavla – prepustio je vodstvo jeruzalemske crkve Jakovu, Gospodinovu bratu. Oba su misionarska vjerovjesnika, Petar i Pavao, bila za Neronovih progona kršćana u Rimu, gdje su obojica mučeni – iako se to u Novom zavjetu nikad izričito ne tvrdi. Postoji obilje neizravnih i kasnijih svjedočanstava da su doista tako otišli u smrt. No, to potiče zanimljivo pitanje izostavljanja toga ključnog podatka iz teksta Novog zavjeta.

Egzegeti su se poslužili izvanbiblijskom literaturom o Neronovoj vladavini da bi, barem u grubim crtama, sastavili pripovijest o njihovim smrtima, a rezultat pokazuje zašto se kršćani, barem neko vrijeme, nisu htjeli zadržavati na detaljima pogibije svojih apostola.

U devedesetim godinama kršćanski vođa u Rimu (Klement) napisao je pismo u kojem kaže da su apostoli ubijeni radi ”suparničke zavisti” – ne čini se da bi to opisivalo Neronov motiv: on je ubijao kršćane kao žrtvene jarce, okrivljujući ih za požar Rima. Teško da bi im on mogao biti suparnikom.

Ali prema rimskom povjesničaru Tacitu, Neron nije bio jedini agens pri smaknućima kršćana. On kaže da je Neron prvo zatočio neke kršćane koji su mu objasnili kako sami nisu odgovorni za požar, ali su prokazali druge koji to jesu.

Drugi rimski autor, Plinije, kaže da su u prvim desetljećima svojega postojanja kršćani redovito izručivali jedni druge. Sam Pavao govori o ”lažnoj braći” koju je susretao u (kozmopolitskim) Crkvama koje je osnivao, vjerojatno o nekoj vrsti separatista (Gal 2,4; 2 Kor 11,26 – usp. 2 Kor 11,13).

Brojni bibličari (Oscar Cullmann, Raymond Brown i drugi) uvjerljivo dokazuju da su s Neronom surađivali separatisti.

Ironično jest da je, unatoč opiranju separatista helenizaciji svoje religije, helenizirano Carstvo politički štitilo upravo njih, pošto je judaizam (koji su ti kršćani obdržavali) bio priznati kult (religia licita), dio sporazuma vladajućeg Rima s jeruzalemskim Sanhedrinom. U vrijeme Petrove i Pavlove smrti ranjivi su bili upravo kozmopolitski kršćani, baš kao i u vrijeme Stjepanova smaknuća nekoliko desetljeća ranije.

U prvih nekoliko desetljeća kršćanstva nalazimo nepopustljivu suprotstavljenost dvaju tabora te se čini da separatistički tabor pobjeđuje u svim bojevima o kojima imamo izvješća – kad su kozmopoliti po Stjepanovoj smrti protjerani, kad je Pavao dobio tek djelomično oslobođenje obveze da obrezuje, kad se u Antiohiji Petar odvratio od Pavla da bi se vratio obdržavanju Zakona i kad su separatisti u Rimu izručili Petra i Pavla vlastima

U prvih nekoliko desetljeća kršćanstva nalazimo nepopustljivu suprotstavljenost dvaju tabora te se čini da separatistički tabor pobjeđuje u svim bojevima o kojima imamo izvješća – kad su kozmopoliti po Stjepanovoj smrti protjerani, kad je Pavao dobio tek djelomično oslobođenje obveze da obrezuje, kad se u Antiohiji Petar odvratio od Pavla da bi se vratio obdržavanju Zakona i kad su separatisti u Rimu izručili Petra i Pavla vlastima.

Nije čudo što biblijski pisci nisu željeli iznijeti potpunu pripovijest o mučeništvu apostola i nije čudo što je autor Djela apostolskih izgladio većinu te borbe, potpuno prešutjevši Pavlovu provalu gnjeva s kojom je otpočeo priču.

Ako su već separatisti u ranim danima opetovano pobjeđivali, možemo se pitati: kako to da su na kraju krajeva ipak prevladali kozmopoliti?

Prekretnica bijaše kada je rimska vojska 70. g. po Kr. razorila Hram. Izgledalo je kao da taj čin osvećuje kršćane koji su istupili iz Hrama i udaljili se od njega – i to u tolikoj mjeri da evanđelja, koja su svoj konačni oblik dobila nakon toga događaja, govore o tome kako će Isus odmijeniti Hram.

Sad Petar i Pavao mogu posmrtno biti slavodobitnici, a za kršćanstvo počinje nova era u povijesti.

Još tekstova ovog autora:

  • Papa Franjo nas poziva: ”Činimo sve dobro koje možemo!”
  • Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
  • S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
  • Želim li da se svijet promijeni?
  • Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
  • Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
  • Susret s Irinom iz Mariupolja
  • Bio nam dobar Prelazak!
  • Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
  • Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Isus, Jadranka Brnčić, Jeruzalem, Jeruzalemska Crkva, kršćanstvo, Neron, Oscar Cullmann, Parrhēsia, Pavao, Petar, Plinije, Raymond E. Brown, Sanhedrin

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT