Od novogodišnje noći sam pod temperaturom. Ujutro imam shizofrenih 37,2 dok navečer usprkos svim čudima farmaceutske industrije, antipireticima, paracetamolima, sirupima, kapima, septoletama, rehidramiksima, evo već tjedan dana skače iznad 38 stupnjeva. Doktorica mi je pospajala blagdane, a kod njezine zamjene vlada krkljanac k’o pred Sheratonom, pa sam samo pogledala čekaonicu napunjenu ovakvima poput mene i odustala. I tako znam što bi mi rekla: C vitamin, puno tekućine i odmaranja…
E sad, da sam nazvala Dragu Pilsela i rekla mu kako ću ja, nekrst Božji, nakon što sam odmarala za katolički Božić, ateističke novogodišnje blagdane, odmarati i za ove pravoslavne, ne znam bi li pokazao razumijevanje.
Eto me, dakle, uz kompjutor s količinom papirnatih maramica za koju valja posjeći omanju šumu i pokušavam srediti misli. Shvatiti je li mi to od temperature i gripe, priviđa li mi se da Hrvatska u ova moja dva tjedna odmaranja progovara jezikom sveopćeg ludila ili je to stvarnost? Znate ono: provincijski psihijatar došao nezasluženo sa prvotno devetnaest, pa potom petnaest mandata u poziciju da odlučuje o sudbini naroda koji ga nije htio i sad se svi pravimo ludi ne bi li se on osjećao kao kod kuće, što komotnije na mjestu koje mu ne pripada i kojemu nije dorastao.
Novinarima koji danima po kiši i ledu dočekuju i ispraćaju mostovce na dogovore s Karamarkom i društvom postaje zamorno slušati i javnosti prenositi ono njihovo kroz zube procijeđeno: nemam komentara, ne bih o imenima, ne mogu vam zasad ništa reći… ili, meni najbolje: mandatar je informiran o svemu. Bogati, takav stručnjak, a objekt. Čuj, informiran, rekao bi on sam. Čuj mu je, čujem, omiljena poštapalica
Pravimo se, primjerice, da je normalno da štićena osoba ima vlastitu ženu za šofera i da joj nad mudrom, akademskom glavom blenda i zuji rotirka kao da ide na uviđaj, a ne na skijanje. Glumimo kako je skroz O. K. da se prethodno uslikava s kćeri u šljokastoj toaleti s prorezom tipa Kim Kardashian po Zrinjevcu. Mene se dojmila ona u dućanu s kobasicama. Sve te šljokice, rasporak, blještavilo, teška, preteška šminka na lijepom, mladom licu i onda kobasice u pozadini. Nadrealno.
I taman kad pomisliš da ćeš gripozne dane kratiti novim reality showom – Kardashians na hrvatski način – koji bismo, primjerice, mogli zvati “Rotirajući akademik” kao u kakvom lošem špijunskom filmu, svu slavu obitelji akademika ukradoše, tko drugi do poznati nam kradljivci vlasti. Pogađate – drug Grmoja i drug Petrov. Drugi mostovci i tako u televizijske emisije i pred novinare dođu samo kako bi metodom pokvarene ploče jedno dvanaest tisuća puta ponovili reforme, reforme, reforme – dok na sva druga pitanja vele da ne mogu ništa reći dok se o tome ne dogovore na Nacionalnom vijeću. A dogovora nema, pa nema…
Novinarima, koji danima po kiši i ledu dočekuju i ispraćaju mostovce na dogovore s Karamarkom i društvom postaje zamorno slušati i javnosti prenositi ono njihovo kroz zube procijeđeno: nemam komentara, ne bih o imenima, ne mogu vam zasad ništa reći… ili, meni najbolje: mandatar je informiran o svemu. Bogati, takav stručnjak, a objekt. Čuj, informiran, rekao bi on sam. Čuj mu je, čujem, omiljena poštapalica.
Čim Grmoja i Petrov nanjuše zamor kod novinara, odmah posegnu za metodom koju je godinama uspješno primjenjivao stariji brat. Njih se pritišće, sluša, prati. Ja razumijem da ih je zateklo, da se teško iskobeljati iz paukove mreže laži u koju su se upetljali (pada mi napamet kako bi im pjesma Alke Vujice “Laži, laži…” mogla biti himna), ali da će tako brzo ući u pravu pravcatu psihozu, u težak duševni poremećaj, da će se brzinom munje osjetiti tako važnima, prevažnima, toliko bitnima da im svi zavide, prate ih, promatraju, uhode, slušaju – ni pod temperaturom nisam mogla povjerovati.
Nikola Grmoja u maniri bahatog seoskog huligana koji čuva ulaz na sheratonski plesnjak smišlja prizemne doskočice za uveseljavanje zemljaka iz okolice Metkovića kojima uporno želi poniziti ministra Ostojića čijeg se resora žele dočepati po svaku cijenu, pa bila ona i opetovano plasiranje glasnogovorničkih laži. Pritom on i njegov šef u tom igrokazu na razini školske priredbe imaju jasno razdijeljene uloge. Jedan laže, a drugi na sav glas vrišti: Ja sam žrtva!
Nikola Grmoja u maniri bahatog seoskog huligana koji čuva ulaz na sheratonski plesnjak smišlja prizemne doskočice za uveseljavanje zemljaka iz okolice Metkovića kojima uporno želi poniziti ministra Ostojića čijeg se resora žele dočepati po svaku cijenu, pa bila ona i opetovano plasiranje glasnogovorničkih laži. Pritom on i njegov šef u tom igrokazu na razini školske priredbe imaju jasno razdijeljene uloge. Jedan laže, a drugi na sav glas vrišti: Ja sam žrtva!
Da se rasplačeš nad njegovom sudbinom kad pročitaš razgovor u Večernjaku. Veli ovaj psihijatar mladomisničkoga izgleda i poze da riječima ne može dočarati žestinu iživljavanja na Mostu, te da dio medija i političkih analitičara nije ni htio ni smio (?) razmišljati na drugačiji način. Naravno da su blagdani, ali i ime i veze našeg Bože učinile su svoje, pa je posegnuo i za raspelom.
Mediji su ih ”razapeli”, veli Petrov, a meni se čini da će teško uskrsnuti uz pomoć jezika ludila i primitivizma, jezika laži i obmana kojim govori njihov glasnogovornik.
Ministar Ranko Ostojić jasno je i glasno poručio da Božo Petrov nije praćen, prisluškivan, izlistavan, niti su o njemu prikupljani podaci. S druge strane, one Mosta, samo dva tjedna nakon što su odbili narodu reći tko je na koga vršio pritisak i zašto, pa je većina mislećih jednostavno zaključila jedino što se zaključiti može: lažu kako bi lakše uskočili u željeni zagrljaj HDZ -a, stižu nove insinuacije bez argumenata.
Na temelju navodne anonimne predstavke, vele nam mostovci. Ma bravo i ako je od ljudi pod psihozom zbog vlasti dobivene sa samo petnaest mandata, brate, previše je.
Od najavljenih čuda zasad smo vidjeli samo ona cirkuska: svjetlećeg, rotirajućeg akademika, lažljivog glasnogovornika, doktoricu koja će imati mišljenje nakon što joj ga sugerira Nacionalno vijeće, paranoičnog psihijatra koji je žrtva, novinari ga razapinju, a policajci prate i prisluškuju, najavu još glomaznije vlade… Nije mi više čudno da su pravoslavni svećenici onako očito namjestili mandataru iz Sheratona novčić za sreću u pogači kidanoj na njihov Badnji dan. S Petrovom, Grmojom, Karamarkom i mandatarom manjkavog vokabulara nama svima trebat će sreće na vreće
Najbolji lijek za Grmojino laganje ili druženje s obavještajnim podzemljem, svejedno o čemu je riječ, bila bi tužba misli ministar Ostojić koji traži da ga kazneno prijavi da se od njih uopće može obraniti jer mostovsko društvance spremno je klevetati, sramotiti, iznositi lažne i neprovjerene podatke, ali ne i suočiti se javno s onima koje dezavuiraju i sramote.
Od najavljenih čuda zasad smo vidjeli samo ona cirkuska: svjetlećeg, rotirajućeg akademika, lažljivog glasnogovornika, doktoricu koja će imati mišljenje nakon što joj ga sugerira Nacionalno vijeće, paranoičnog psihijatra koji je žrtva, novinari ga razapinju, a policajci prate i prisluškuju, najavu još glomaznije vlade… Nije mi više čudno da su pravoslavni svećenici onako očito namjestili mandataru iz Sheratona novčić za sreću u pogači kidanoj na njihov Badnji dan.
S Petrovom, Grmojom, Karamarkom i mandatarom manjkavog vokabulara nama svima trebat će sreće na vreće. Trebala sam i ja, poput moje doktorice, pospajati, u očekivanju sheratonskih reformi, sve blagdane, svih konfesija do Uskrsa. Do tada će valjda Petrovu i društvu Nacionalno vijeće smisliti dvije rečenice koje mogu reći novinarima, a da nemaju veze s pritiskanjem, praćenjem i razapinjanjem… Ili se meni sve to pričinjava zbog temperature.
Još tekstova ovog autora:
- Usta puna korupcije
- Volonteri su Blanka Vlašić za tromi sustav
- Građani će imati sve manje razumijevanja za neorganiziranost
- Magovi i istjerivači uroka umjesto psihologa
- Danac, a Balkanac
- Jednaki i jednakiji
- Uvredljiva crkavica za zdravstvenjake
- Umirući kafići važniji od tisuća umrlih ljudi?
- Starci umiru – sve je pod kontrolom
- Lumin za budućnost Vukovara
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.