autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Simone Weil i njezina teologija nemoći

Autor: Jadranka Brnčić / 22.09.2019. Leave a Comment

Jadranka Brnčić

Jadranka Brnčić

Nedavno se (24. kolovoza) navršilo sedamdeset šest godina od smrti filozofkinje i mističarke Simone Weil (1909-1943). Nije okrugla obljetnica, ali svaka je prigoda dobra da se prisjetimo njezine misli.

Među Simoninim objavljenim tekstovima nekoliko ih je koncipirano kao knjiga, dok su svi ostali zapravo bilješke i dnevnici (11 debelih bilježnica). No, s obzirom na način na koji je razvijala svoje argumente, upravo kratki ulomci, koji kadikad imaju učinak aforizma, vjerno ilustriraju njezinu eliptičnu a koherentnu misao.

Dragocjene krhotine Simonine misli primaju svoje jedinstvo iz svoje ukupnosti koja poziva i angažira čovjeka u njegovoj conditio humana: u njegovim graničnim situacijama. Upravo su takve situacije prostor prizivanja i hvaljenja Božje volje, što Simone razumije kao proces vraćanja Njemu samom.

Simonine isključiva životna strast bijaše – istina. Pritom, istinu, dakako, ne razumije logički, nego fenomenologijski i psihologijski.

Za Simone Weil i sebstvo i svijet mogu biti konstituirani isključivo kroz djelovanje u svijetu, odnosno misao može biti autentična isključivo u susretu sa zbiljom. Mistika i filozofija sprežu se u toj točki u kojoj nema razlike između misli i života, tijela i teksta

Piše o nužnim uvjetima da istina u ljudskom subjektu postane iskustvom, a objekti u tom iskustvu zbiljskima. Stoga se ne zalaže za neku teoriju ljudske proizvodnje istine, nego istinu razumije kao duboko osoban, introspekcijski problem.

S obzirom da tako shvaćena istina ne može biti podložna dokazivanju, jedini način njezine ovjere jest da se ono što o njoj ljudska misao razumije stavi u djelo.

Za Simone i sebstvo i svijet, dakle, mogu biti konstituirani isključivo kroz djelovanje u svijetu, odnosno misao može biti autentična isključivo u susretu sa zbiljom. Mistika i filozofija sprežu se u toj točki u kojoj nema razlike između misli i života, tijela i teksta.

Simonino fizičko tijelo u kojem je tuđa patnja zaorala toliko brazdi, prevodi se u tijelo teksta izbrazdano nuždom vapaja. Iskristaliziran procesom mišljenja taj vapaj postaje jasnom i preciznom misli spletenom oko nekoliko ključnih čvorišta: nesreća, milost i težina, vrijeme, suosjećanje, pozornost, ljudske potrebe. Svako od tih čvorišta može biti putokaz za čitanje cjelokupnoga Simonina djela.

Ono se može razumjeti kao filozofija rada, rada u najširem i najdubljem smislu te riječ, a može se čitati na različitim razinama: kao hermeneutiku conditio humana ili kao zbirku vježbi preobrazbe sebstva u potrazi za istinom, trajno otvorenom.

Čovjeka Simone vidi prognanim u svijet, njegovu pak čežnju za Bogom kao njegov božanski zavičaj. Budući da je Bog nepoznat i nespoznatljiv, čežnja se ne može vezati ni uz kakav objekt te duša mora kušati prazninu u kojoj za utrošenu energiju naknade nema.

Taj proces je nenaravan i bolan za čovjeka te je on neprestance iskušavan da svoju čežnju za Bogom usmjeri na kakav zemaljski objekt: društvo, religiju, Crkvu.

Pružajući iluziju da su važnije od pojedinca, te institucije često postaju predmetom čovjekove idolatrije. Ukoliko čovjek odbija tu idolatriju i voljan je ostati u proturječnosti u koju ga stavlja njegova dvojna narav, naći će da su sva zemaljska stvorenja i objekti mogu biti posrednici između njega i Boga koga čezne. Time progonstvo postaje ispunjenjem, pa sav naravni svijet može čovjeku govoriti o njegovu nadnaravnu zavičaju.

Kršćani, uz časne iznimke dakako, nisu pripravni umrijeti za Krista u rovovima vlastita života. Ali umiju biti pripravni umrijeti u rovovima ovozemaljskih moćnika. Možda zato jer je lakše umrijeti za ono što je moćno nego za ono što je nemoćno: sudjelovanje u moći opija, a sudjelovanje u nemoći razgolićuje, kaže Simone. Kao jedinu božansku moć Bog daje kršćanima znak božanske nemoći

Ljepota svijeta je govor Božji i dokaz da je otjelovljenje božanskoga moguće. Posredništvo svoj vrhunac doseže u Kristu čiju patnju Simone vidi kao trajan kozmički proces pomirenja svijeta i univerzuma s njegovim Stvoriteljem.

Kršćani, uz časne iznimke dakako, nisu pripravni umrijeti za Krista u rovovima vlastita života. Ali umiju biti pripravni umrijeti u rovovima ovozemaljskih moćnika. Možda zato jer je lakše umrijeti za ono što je moćno nego za ono što je nemoćno: sudjelovanje u moći opija, a sudjelovanje u nemoći razgolićuje, kaže Simone.

Kao jedinu božansku moć Bog daje kršćanima znak božanske nemoći – križ. Prihvatiti križ znači odreći se predodžbe o Bogu kao mjestu apsolutnoga znanja, znači prihvatiti znati tek jednu stvar o Bogu – a ta je da je Bog bio prisutan u raspetom Kristu te da se s njim posve poistovjetio. Bog uze križ. Takvo je značenje kristološkoga himna u Fil 2,7-8: ”.. sam sebe isprazni…”. U takvu teologiju nemoći upisuje svoju misao Simone Weil.

Božja nemoć viče kroz Isusovo raspeće, vapi kroza sva raspeća kroza sva vremena i iz svakog čovjeka žrtve nepravedne moći. U svakom tom čovjeku nudi nam se Bog. Sam nemoćan, on nam pomaže da prihvatimo ljudsku nemoć kao odgovornost kojom se može očitovati moć njegove ljubavi. Srce njegove svemoći.

Nije dovoljno pomiriti hermeneutiku koja dokida stare idole i hermeneutiku koja restituira kerigmu, nego valja zaći još dublje, sve do sloja u kojem je dugom obilaznicom moguće ponovno povezati religiju i vjeru posredstvom ateizma (ispražnjenosti od konceptualnoga govora o Bogu), o kakvom piše i Dietrich Bonhoeffer.

Tako je Job do svoje ponovno pronađene vjere došao upravo dijalektikom ateizma, ali je prethodno morao nadići narcizam vlastite želje i vlastita straha te ući u carstvo značenja u kojem više nije riječi o njemu samom, nego o ljudskom biću kao takvom.

Dubina bića očituje se u zaboravu vlastitih želja i interesa. Ili: u radikalnom prepoznavanju vlastitih želja i interesa u predanosti Bogu koji ne pruža nikakva jamstva. Ni o sebi.

Budući da je vrijeme ono što nas odvaja od čiste milosti, kontemplacija vremena je za Simone ključ ljudskoga života. Vrijeme je okvir predočavanja, njegova je temeljna funkcija uspostavljanje sadašnjosti. Kad čovjek uzmakne sadašnjem trenutku, kad pobjegne od trenutka, jednoličnost pruža svoje stravično lice, postaje nesnosnom. Odatle potreba transcendiranja vremena smještena iznad niza događaja koji se neumorno odvijaju.

Pozornost je ključan pojam Simonine filozofijske antropologije. Premda njezinu filozofijsku misao možemo čitati kao filozofiju rada, kritiku ideologija, metafiziku nadnaravnoga, filozofiju povijesti i politike, ona je ponajprije poziv. Poziv upućen svakom čovjeku na svjesnost čija je temeljna pretpostavka – pozornost

Vrijeme je povlačenje Boga. U određenom smislu ono je njegova granica. Stoga stupiti s njim u dodir znači učiniti vrijeme suvišnim. Prihvatiti – piše Simone – da ”budućnost bude djevičanski čista i netaknuta, čvrsto povezana s prošlošću nama nepoznatim vezama, ali slobodna od onih veza koje joj nameče naša mašta znači prihvatiti mogućnost da budućnost dođe, a osobito da nam se dogodi bilo što te da sutrašnji dan pretvori čitav naš prošli život u nešto besplodno i zaludno”.

Odustati od vlastite budućnosti, odustati od nadomjestaka što bi ih u nama mogle stvoriti prošle okolnosti koje su ranile našu osobnost, odustati od ekspanzije svoga ja, odvojiti se od budućih događaja, jedini je način da čovjek bude prisutan božanskome u sebi.

Jedino mjesto u vremenu u kojem nam se, dakle, zadržati jest sadašnji trenutak. Tek je u toj sadašnjosti moguće primiti milost, pristupiti Bogu, podložiti se njegovoj volji, tražiti od Njega kruh svagdašnje nadnaravne milosti. Živjeti cjelovito u trenutku znači posvemašnje pristajati uz Boga koji nije u vremenu, nego u vječnome sada.

Pozornost je ključan pojam Simonine filozofijske antropologije. Premda njezinu filozofijsku misao možemo čitati kao filozofiju rada, kritiku ideologija, metafiziku nadnaravnoga, filozofiju povijesti i politike, ona je ponajprije poziv. Poziv upućen svakom čovjeku na svjesnost čija je temeljna pretpostavka – pozornost.

Duhovni život je život pozornosti, budnosti, i to na svim razinama: ljubav je pozornost za koga drugog do sebe, za bližnjega i za Boga; molitva nije ništa drugo do čista pozornost; zahvalnost usmjerena prema dobru, pozornost je kojom iščekujemo dobro…

Pozornost nije napor volje, nego želje, nije napor činjenja, nego upravo suprotno – napor nečinjenja, vježbanje prisutnosti, bivanja ovdje i sada.

Biti pozoran znači ne dopustiti da išta bude do nas samih. Štoviše, znači biti ispražnjeni od sebe, provodni, raspoloživi, usmjereni. Istina nam se ne otvara na razini puke misli – misliti znači uspostavljati odnose među pojmovima, a istina ništa ne isključuje – nego na razini cjelokupnoga bića.

Tek kad se odreknemo vlastitih misli i projekcija, istina onoga što jest može nas dotaknuti, prožeti. Dobro ne proizvodimo, nego ga iščekujemo kao dar. Stoga je svaki pozornost, ma bila i najneznatnija, pozornost za prisutnost dara. To nije samo poziv nego i metoda.

Volja Božja čovjeku se očituje kao proturječna: svatko podnosi nepravdu koju mu nanose drugi a sam ne bi smio nanositi ni najmanju nepravdu drugome. Ljubav prema pravednosti razgolićuje čovjeka pred njim samim u njegovoj nepravednosti

Religija ne bi smjela pretendirati da u društvu zauzima neko drugo mjesto osim onoga koje odgovara nadnaravnoj ljubavi u ljudskoj duši i zauzimanju za dobro svih ljudi. Suosjećanje s drugim pokretač je društvenog angažmana, ono je mjesto interakcije vjere i djelovanja, djelovanja kakvo proizlazi iz živog osjećaja jedinstva s cijelim čovječanstvom.

Budući da tvorimo jedno tijelo, bol ma kojega od njegovih udova i nas boli. Odnositi se prema komu kao prema objektu ”svetogrđe je prema onome što čovjek u sebi sadrži sveto”. Ljubav prema drugome nije upućena subjektu koji postaje predmetom naših ”dobrih djela”, nego mnogo više. Ljubav je obraćanje osobe osobi, pozornost koju poklanjamo drugome jednostavno ga pitajući, pripravni do kraja čuti odgovor: ”Što je tvoja muka, brate/sestro?”

Volja Božja čovjeku se očituje kao proturječna: svatko podnosi nepravdu koju mu nanose drugi a sam ne bi smio nanositi ni najmanju nepravdu drugome. Ljubav prema pravednosti razgolićuje čovjeka pred njim samim u njegovoj nepravednosti.

To prihvatiti znači ući u Kraljevstvo Božje, a to odbiti znači pristati na nesreću svijeta. Zlo je tek znak naše udaljenosti od Boga i nužno je jer kroz prihvaćanje boli koju nam zadaje, ljubimo Boga i po toj ljubavi smanjujemo udaljenost koja nas dijeli od Njega.

Simone je tu udaljenost prešla u kratkom i bolnom dahu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Put do uskrsnuća prolazi kroz smrt
  • Papa Franjo u Iraku: ”Dolazim kao hodočasnik pokajnik”
  • Međunarodni dan ljudskoga bratstva: za dobrobit čovječanstva
  • Papa Franjo nastavlja ”borbu protiv kulture ravnodušnosti”
  • Prispodoba za naše vrijeme: da svima bude dobro
  • Čemu nas uči sadašnja kriza
  • U novoj enciklici papa Franjo promovira novu kulturu
  • Kršćanska teologija odmjenjivanja kao antijudaizam
  • Odgovor pape Franje na pandemijsku krizu
  • Žena za biskupa Lyona

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Bog, conditio humana, Dietrich Bonhoeffer, filozofija, Isus Krist, Jadranka Brnčić, kenosis, križ, milost, mistika, nemoć, Parrhēsia, poziv, pozornost, Simone Weil, Simone Weill, vrijeme

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Piše: Tihana Pšenko Miloš

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Operacija Poslovnik

    Operacija Poslovnik

    m-cimesa
  2. Documentine spomen šetnje Zagrebom

    Documentine spomen šetnje Zagrebom

    n-j
  3. Juriš na Veliki Petrovac

    Juriš na Veliki Petrovac

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.