Milan Rakovac
”Pučina je stoka jedna grdna”, zapisao je nitko drugi nego Petar Petrović Njegoš. Ča bi se reklo po našu: narod je nego grdo blago!
Naravno, na to nas nisu upućivali u školama, kad smo čitali Njegoša. Osobno, preferiram njegovu misao ”kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”.
Obje ove Njegoševe misli obilježavaju nedavna minula (valjda!!!) balkanska vremena.
TIHA KATARZA poput plime nadolazi u nas, rekao bih iz onih najboljih tradicija iste te ”pučine”. U Hrvatskoj počima proces ozdravljenja društva.
Ali tu su i ”sile kontinuiteta” voluntarizma i javašluka i pretvorbe, zastrte krinkom domoljublja, i u toj dvojnosti i srazu tražimo izlaze.
Jer ”zna se” režim kontinuiteta vidi posvuda kako mu se drma tlo pod nogama – i stoga tim žešće ”gonja” svoje država-to-smo-mi jednoumlje, koje se sve neumitnije srozava u zaumlje, u neumlje u ime nacije.
Srećom, budi se narod. A narod je uvijek pozitivan. Svaki narod. Blago pak su uni ča zapovidaju, i vode narod da dela po blagarsku.
Nas dva autentična ča smo pasali i pasivamo suoga križa, pal gledamo da nan pur vrganj ustane u našoj brazdi. A naša brazda je brazda glagoljaška i narodnjačka i antifašistička, brazda delavska i težačka i čovična i krstijanska. Brazda convivenze
Ćakulamo niki dan mi dva Istrianeri-Agrameri za naše domaće stvari, beside i tradicije, i mi duojde u glavu da smo i nas dva – KONTINUITET. Ter smo propio nas dva jušto paka SILE KONTINUITETA najzad!
Nas dva autentična ča smo pasali i pasivamo suoga križa, pal gledamo da nan pur vrganj ustane u našoj brazdi. A naša brazda je brazda glagoljaška i narodnjačka i antifašistička, brazda delavska i težačka i čovična i krstijanska. Brazda convivenze.
Me par da prez kontinuiteta ni prosperiteta, mi reče tih dan jedan naš homo politicus da bi se stilo trdo držati naš istrijanski timun, a mi drugi ča pišemo da rabimo narodu (puku, ”pučini” – što u Istri znači ogroman muški rasplodni ino urinarni organ) prez riguarda na vlast, od Miletića do Plenkovića, pisati neto i šćeto istinu, stare naše pravice i vire starovirne, i ne biti sad na jienu sad na drugu bandu.
Dakle, da i mi budemo ”u kontinuitetu”.
To niti nije bog zna kako težak posao, zapravo, ako tvrdim (a tvrdim) da je demokracija postala hrvatska stvarnost.
No nije baš ni najlakše (meni osobno možda je baš to najteže!) u ime iste te istine voditi računa i o DRUKČIJIM SILAMA KONTINUITETA, koje imaju pravo na isti legitimitet.
To i ostaje najteži problem hrvatskih vlasti (pozicije i opozicije), medija i društva (nacije). To, što?
TO ŠTO LEGITIMITETA NEMA BEZ LEGALIZMA. A LEGALIZAM ostaje majka svih hrvatskih problema, dok god je LEGITIMNO sve što se nekom svolji (OK, ne baš svakome, iliti ne baš kome bilo!) i to pod mus postaje LEGALNO.
”Sjaši Kurta da uzjaši Murta”? Magari! Neće Kurta da sjaši!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- 80 godina od ustanka: Velik je Mali Iž
- U banani smo: sve je manje radnika
- Ruka za ruku, delo za delon
- Boris Pahor nepomirljivi čovjek svijeta, čovjek stoljeće
- Ex-Yu buja prijetećim izazovima kao i prije triju desetljeća
- Vi sužnji koje mori glad
- Hoće li biti kruha? Kruh??? Brioche!!!
- Orbania: autokratori wannabe basileusi
- Njegova ogromna malenkost (poslije smrti Igora Mandića)
- Lepa, o, lepa bo smrt Evrope
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.