autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Sjećanje na metz veghem ”prvi genocid dvadesetoga stoljeća”

Autor: Peter Kuzmič / 26.04.2020. Leave a Comment

AUTOGRAF Peter Kuzmič bAdolf Hitler je svojim vojnim komandantima pred napad na Poljsku dao nedvosmislene genocidne instrukcije: ”Moramo bez milosti ubijati sve. Muškarce, žene i djecu. Nećemo se obazirati na javno mnijenje, jer tko danas uopće više govori o ubijenim Armencima.”

Pozivanje na presedan u velikoj mjeri prešućivanog (turskog) pokolja nad Armencima opominje na opasnosti i stravične posljedice povijesnog zaborava.

U petak 24. travnja je u Erevanu, glavnom gradu Armenije, kao i među mnogobrojnom armenskom dijasporom u poznatim mjestima širom svijeta, obilježena tužna obljetnica – 105 godina od genocida Armenaca, u kojem je stradalo oko 1,5 milijuna ljudi.

Armenci taj dan nazivaju metz veghem, u hrvatskom prijevodu ”veliki zločin”.

Armenija je za službeni nadnevak početka genocida odredila 24. travnja 1915. godine kada su osmanske vlasti zatočile u Istanbulu 250 najistaknutijih armenskih intelektualaca i uglednih predstavnika armenske zajednice, koji su zatim redom svirepo pogubljeni s očitim ciljem da se obezglavi najveća kršćanska etnička skupina u toj zemlji.

Armenija je prva zemlja na svijetu koja je 301. godine službeno prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju. Armenska apostolska (pravoslavna) crkva datira svoje početke već od prvog stoljeća kada su dva Isusova apostola, sv. Juda Tadej i sv. Bartolomej, došli propovijedati evanđelje u Armeniji, gdje su prepoznati i kao mučenici jer su ubijeni zbog svoje vjere

Armenija je prva zemlja na svijetu koja je 301. godine službeno prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju. Armenska apostolska (pravoslavna) crkva datira svoje početke već od prvog stoljeća kada su dva Isusova apostola, sv. Juda Tadej i sv. Bartolomej, došli propovijedati evanđelje u Armeniji, gdje su prepoznati i kao mučenici jer su ubijeni zbog svoje vjere.

Armenci su silno ponosni na činjenicu da su najstarija kršćanska nacija na svijetu, a njihovi povjesničari redom ističu da su to postali 12 godina prije Rima (kada je car Galerije proglasio službenu rimsku toleranciju kršćanstva) te 36 godina prije krštenja Konstantina Velikog.

Osobno sam se mogao uvjeriti u armenski ponos na taj crkveno-povijesni primat kada sam 2001. godine kao predsjednik Teološke komisije Svjetske evangeličke alijanse bio pozvan sudjelovati u nekim aspektima izuzetno dobro organizirane i impresivne proslave 1700-te obljetnice kršćanstva u Armeniji.

Armenci su kao kršćani već desetljećima prije početka raspada Otomanskog Carstva bili brutalno progonjeni od vladajućih Turaka. Povijest bilježi krvavu politiku sultana Abdula Hamida II., koja je u samo dvije godine prouzročila smrt od 80.000, a po mišljenju mnogih, čak i do 300.000 Armenaca.

Zvjerski su ih mučili i ubijali jednako muškarce i žene, mlade i stare, silovali, pljačkali imovinu i spaljivali domove. To su neki od najgorih zabilježenih primjera etničkog (i vjerskog!) čišćenja u povijesti.

Raspadom Otomanskoga Carstva početkom 20. stoljeća taj je genocid uvećan i ubrzan pod vodstvom Mladoturskog nacionalističkog pokreta koji je došao na vlast 1908. godine. Njihov je cilj bio stvaranje homogene nacije i države.

Ciljanim pokoljem neopisivih razmjera i masovnim protjerivanjem cijele armenske zajednice iz Anatolije u Siriju nastojalo se očistiti zemlju od nepoželjnih i drugačijih. Nepregledne kolone smrti Armenaca su se protezale diljem istočne Turske, a iz zasjeda su ih napadali turski vojnici i kurdske bande, ubivši pri tome stotine tisuća nevinih ljudi.

Međunarodna javnost snosi veliku odgovornost jer se to sve događalo pred njenim očima. Bila je upoznata s masovnim pogubljenjima kao i sustavnim silovanjima i otimanjima mladih žena i djece. Mnoga ubojstva su se događala čak i naočigled kršćanskih misionara koji su o tome izvješćivali svoje crkve i misijske organizacije, uglavnom u SAD-u i Velikoj Britaniji.

Adolf Hitler je svojim vojnim komandantima pred napad na Poljsku dao nedvosmislene genocidne instrukcije: ”Moramo bez milosti ubijati sve. Muškarce, žene i djecu. Nećemo se obazirati na javno mnijenje, jer tko danas uopće više govori o ubijenim Armencima”

Ostala su sačuvana dramatična svjedočenja očevidaca, a zapadni tisak je objavljivao izvještaje i fotografije o spaljivanju živih, kao i prikaze čitavih dolina punih ljudskih lubanja.

Armenski povjesničari tvrde da je u tom politički osmišljenom, proračunatom i dobro organiziranom te sustavno provedenom genocidnom procesu ubijeno oko 1,5 milijuna ljudi.

Regionalni dužnosnici su napadačima jamčili da za svoja zlodjela neće odgovarati jer sudjeluju u domoljubnom čišćenju svoje zemlje od opasnih neprijatelja krive vjere.

Jedan od poznatijih apologeta genocida bio je dr. Mehmed Reshid, guverner pokrajine Diyarbakir. Kada je kasnije upitan kako kao liječnik može opravdati svoje sudjelovanje u ubojstvima i progonima, on je odgovorio:

”Moj turski identitet prevladao je nad mojom profesijom. Mislio sam da ih treba uništiti prije nego oni unište nas. Ako me pitate kako sam kao liječnik mogao počiniti ubojstvo, moj odgovor je jednostavan: Armenci su postali opasni mikrobi u tijelu ove zemlje. A liječnikova je dužnost da istrijebi bakterije.”

Turska se sve do danas oštro suprotstavlja gore navedenoj interpretaciji događaja i pratećoj statistici. Prisjetimo se kako je prošao najpoznatiji turski pisac, nobelovac Orhan Pamuk, kada se usudio javno postaviti pitanje turske odgovornosti za nasilje nad Armencima.

Turska službena historiografija tvrdi da se radilo o građanskom ratu u kojem je poginulo više Turaka i ostalih muslimana nego Armenaca. Ne priznaju se nikakve genocidne namjere za istrebljenje Armenaca, a njihovo protjerivanje se tumači kao obrambeni potez zbog njihova svrstavanja uz Rusiju.

Priznanje da su Turci počinili genocid nad Armencima, tvrde ugledni međunarodni politolozi, vodi logičnom zaključku da je Turska kao nacija uspostavljena na genocidu, a da se mit o naciji održava na njegovu nijekanju.

Brojni su parlamenti zapadnih zemalja (neki uz mnoge kontroverze i s velikim zakašnjenjem) priznali genocid nad Armencima. Tu treba posebno istaći francuski, njemački, talijanski, ruski, kanadski i, zakasnjeli te nepotpuni, američki. Otpor Turske, koji je žestok i vojno-diplomatski manipulativan do mjere ucjenjivanja, otežava objektivnost iz geostrateških razloga članstva u NATO-u.

U petak 24. travnja je u Erevanu, glavnom gradu Armenije, kao i među mnogobrojnom armenskom dijasporom u poznatim mjestima širom svijeta, obilježena tužna obljetnica – 105 godina od genocida Armenaca, u kojem je stradalo oko 1,5 milijuna ljudi

Njemački Bundestag je 2016. godine, usprkos snažnim otporima iz Ankare i domaće turske gastarbajterske populacije, premoćnom većinom donio rezoluciju o priznanju genocida.

Na turske optužbe je poučno i mjerodavno odgovorio predsjednik Bundestaga kako ”upravo njemački primjer pokazuje da se mračne stranice povijesti i prošlosti ne smiju zatvarati i da je suočavanje s gorkim istinama neodvojivi i sastavni dio europske kulture sjećanja, a ne zaborava.”

Nešto intenzivnijem sjećanju i promišljanju (veliko)turskog pokušaja istrebljenja jednog naroda doprinio je papa Franjo kada je prigodom 100. obljetnice javno progovorio o ”prvom genocidu dvadesetoga stoljeća.”

Godinu dana kasnije (2016.) tijekom svoje posjete Armeniji u spomeničkom kompleksu za žrtve genocida nad Armencima u Erevanu u muzejsku knjigu žalosti napisao je molitvu koju ovdje prenosimo kao naš zaključak.

”Molim ovdje, s boli u srcu, da se nikada više ne dogode ovakve tragedije. Molim da čovječanstvo ne zaboravi kako bi znalo zlo pobijediti dobrim. Neka Bog čuva sjećanje armenskog naroda! Sjećanje se ne može zatomiti, ni zaboraviti! Sjećanje je izvor mira i budućnosti!”

 

AKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Učinimo sve da ”nitko ne bude ostavljen po strani”
  • Isusovo rođenje se događa na rubu društvene zajednice
  • Industrija kičastog adventa isključuje duhovnu poruku došašća
  • Fra Bono Zvonimir Šagi je izgarao za dijalog, etiku i mir
  • Joe Biden – mudri politički prorok uzornog karaktera
  • Hrvati pretjeruju u svojatanju svetog Jeronima
  • Nobel za mir ove godine nije promašio
  • Az grišni diak Branko pridivkom Fučić
  • Okreću li Nijemci leđa Bogu zbog (ne)vjere ili poreza?
  • Šulek, luteran koji je pokatoličio Vukovu Bibliju za Hrvate

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: Adolf Hitler, Armenija, genocid, metz veghem, papa Franjo, Peter Kuzmič, Turska, Vrijeme i vječnost

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

Piše: Srećko Pulig

Ex libris D. Pilsel

Nema li Boga?

Nema li Boga?

Piše: Viktor Ivančić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. I Jovo i Ante kažu Banija

    I Jovo i Ante kažu Banija

    vedran-srsen
  2. Sramota

    Sramota

    marinko-culic
  3. Tajna hrvatskog serklaža

    Tajna hrvatskog serklaža

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Pitanje pomirenja je obaveza kršćana, a ne dobra volja

    Pitanje pomirenja je obaveza kršćana, a ne dobra...

    nenad-jovanovic
  2. Lazo Đokić: Antifašisti su deveto prase

    Lazo Đokić: Antifašisti su deveto prase

    nenad-jovanovic
  3. Neželjeno nasljedstvo

    Neželjeno nasljedstvo

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.