Sjećanje na svetosti

Biti svet znači biti cio, cjelovit. Kao na početku.

Sve stvoreno – zvijezde i planeti, zemlja i nebo, biljke i životinje, čovjek i njegova sjena dobro je, štoviše “veoma dobro”. Pokret stvaranja čin je Božjega samoočitovanja, njegovo utjelovljenje u stvorenome.

Zagrljaj kojim duh nerazdruživo grli materiju.

Svjetlost je stvorena prva da bismo to mogli vidjeti nutarnjim ćutilom za neizrecivo, za skrovitost začinjanja i rađanja, rasta i umiranja. Za tajnu odlazaka i vraćanja, pražnjenja i očitovanja. Rađanja i umiranja, svjetlost i tama odmjenjuju se poput udaha i izdaha kroz mijene koje tvore vrijeme što se gnijezdi u prostoru.

Stvaranje je čin razdvajanja, poput glazbene fraze koja se preslaguje u simfoniju eda bi se razjedinjeno prepoznalo, da bi život potekao i brinuo za nas bolje nego što bismo mi to ikada mogli. Da bi život potekao kroz našu brigu i naše predanje, da bi se svetost prvotnoga čina umnažala i širila.

Stvaranje je čin razdvajanja, poput glazbene fraze koja se preslaguje u simfoniju eda bi se razjedinjeno prepoznalo, da bi život potekao i brinuo za nas bolje nego što bismo mi to ikada mogli. Da bi život potekao kroz našu brigu i naše predanje, da bi se svetost prvotnoga čina umnažala i širila

Nutarnja sloboda od uvjetovanosti u koju nas stavlja odvajanje, sloboda je stvaranja onkraj klupka uzroka i posljedica, svrhe i puta, čina i nagrade. Slobodan čovjek gleda svetosti u lice i to je njegov način bivanja. Njegovo opstojanje odmotava se iz njegova sebedarja kakvo ne razlikuje primatelja i davatelja.

Nitko ne može ispasti iz Božjega zagrljaja osim u nepostojeći kozmos.

Ne prestajemo biti svetima, ni kad se sklanjamo od svjetlosti stvaranja. Tek su nam zatvorene oči kojima to možemo i želimo vidjeti: otkriti i prepoznati.

Svet čovjek, sveta životinja, sveta biljka, svet kamen – oni su koji nas podsjećaju na našu svetost. Jedni smo drugima zrcala naše odvojenosti i našega jedinstva za koje je odvojenost iluzija.

Traženje svetosti poznaje tek jednu pobožnost – kozmičku. Potraga niče iz domotužja, počelo je naravi i svojstvena cjelokupnom opstajanju. Počiva na potrebi kakvu želje lako zatrpaju, dok ju izostanak ispunjenja želja hrani. Tko koristi životne zbiljnosti da ugodi željama, biva porobljen kao oruđe. Stoga je iza želja otkrivati potrebu. A u potrebi je otkrivati svrhu, ne od svrhe činiti potrebu.

Smisao nije čovječji dar zbilji jer bit misli nije izum nego otkriće. Tko je lišen ćutila za smisao, vidi životnu svrhu u tom da izrazi sebe. Dok je riječi o tome da se kazuje svijet

Otajstvo ne ćutimo jer nam treba, kao što ne vidimo more i nebo jer to želimo. Čuvstvo svetosti ne izvire iz potreba – ono je danost samoga stvorenoga, njegov sadržaj. Činjenice i smisao nisu odvojeni, nego tvore cjelinu kakva izmiče razumu. Smisao nije čovječji dar zbilji jer bit misli nije izum nego otkriće. Tko je lišen ćutila za smisao, vidi životnu svrhu u tom da izrazi sebe. Dok je riječi o tome da se kazuje svijet.

Ono što se u nama prisjeća svetosti jest povjerenje. Život povjerenja sastoji se u služenju svrhama koje nas trebaju. Trebamo Boga koliko i Bog treba nas. Stoga: što činimo i najmanjem stvorenju, to činimo Bogu, a što činimo Bogu, činimo sebi.

Trudni smo Božjim snom iz kojega smo stvoreni. Nismo rođeni odvojeni, nego spašeni zbiljom iz koje smo izrasli. Bog je zbiljan kao i sam život.

Sve je opstojanje protega svetoga. Vrijeme i prostor nisu granice svijeta.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Sretna još jedna ili nova 2.0 godina
• Valja se zaštititi od utjecaja kaotičnog
• Papa Franjo protiv iluzije ”povratka u normalnost”
• Uz Svjetskoga dana molitve za mir
• Bi li papa Franjo ikome uskratio pričest?
• Borba pape Franje za nasljeđe Drugoga vatikanskoga koncila
• O povjerenju u rast
• O preuranjenom sudu
• Prigodom Vaskrsa sjećanje na arhimandrita Kirila
• Put do uskrsnuća prolazi kroz smrt

» Svi tekstovi ovog autora