Igor Galo
Mislim se nešto o vojskama na nekadašnjem zajedničkom prostoru Jugoslavije, a sada prostoru “država zapadnog Balkana”. Ne znam što je smješnije – države ili vojske. Što znači pojam ”imati vojsku” ili imati vojske i vrhovne zapovjednike tih vojski na Balkanu, južne i tužne Europe.
U posljednjih stotinjak godina mogli bismo se zapitati – kakve su to bile vojske nekadašnjih Jugoslavija, one prve, pa i one druge Jugoslavije. Čemu su one, takve ”vojske”, zapravo služile? Da ne spominjem one marionetske, zločinačke vojske u službi nacističke Njemačke na istom prostoru – Nedićeve, Ljotićeve, četničke, ustaške, baliste, handžar divizije… ”Prave narodne” vojske! Nijedna nije bila nenarodna, naravno! Tu je narod bio ”topovsko meso” u službi Velikog Reicha.
Narod crnči, rmbači, radi kao stoka da bi othranio, odgojio sinove, a sada već i kćeri, da bi ih netko ambiciozan regrutirao, poslao u vojsku, a zatim i u ratove, tamo gdje treba ”širiti mir i dobro”
Napnem se i misao dođe sama od sebe. Evo, na primjer, “jaka” vojska Kraljevine Jugoslavije, odnosno Kraljevine Srba-Hrvata-Slovenaca šaptom pade čim joj onaj Hićo opali čvrgu 6. aprila 1941. Džaba narodnih para investiranih u metke, topove, šajkače, šinjele, oficirski kadar i sinove koje majke uzdigoše za neke druge ciljeve – da rade, ljube i vole…
Uzdanica, vojska naša, prdne u ”čabar” i razbježi se pod skute žena i majki svojih. Zaboravili kome su se zakleli i u čiju obranu će živote položiti – ako zatreba, naravno. Međutim, nije trebalo, kako smo vidjeli.
Skinuše ti ”časnici” i oficiri svoje odore, obukoše krpe civilne, a mnogi i nove odore i položiše nove zakletve.
Tadašnju zemlju u narodnooslobodilačkoj borbi obraniše radnici i seljaci uz nešto ”poštene inteligencije” i stvoriše novu državu i novu vojsku. Bila je ta vojska ”treća vojna sila” u Europi. Hranili je združenim snagama svi narodi SFRJ, radnici i seljaci, neki s više radosti, a neki s dosta zloće, ali ipak hranili, pazili. Zašto? Pa valjda da čuvaju i obrane narod, državni ustroj i IMOVINU te države od vanjskog neprijatelja – takva joj je bila strategija, jel’ te?
Neprijatelj, po svim doktrinama vojnih akademija, dolazi izvana, kao okupator, osvajač. O tome uče sve vojske svijeta, jel’ te!? Jedino kod nas na Balkanu – ne!
U nas neprijatelj dolazi iznutra, uz pomoć prijatelja izvana. Poznata formula od starih Grka i Trojanskog konja.
A što je učinila ta ”treća vojna sila u Europi”? Prdnula u čabar kao i ona prije nje. Vojska je provodila strategiju obrane od vanjskog neprijatelja – a ovaj put je pala od unutrašnjih neprijatelja i domaćih izdajnika. Kriva joj bila strategija?!
Poučak: Hrani, školuj, pravi metke, tenkove, avione i podmornice i, naravno, odgajaj oficire koji će se presvući u časnike, zatim te ponovo zajebati?!
Olakša me dobra misao!
Narod crnči, rmbači, radi kao stoka da bi othranio, odgojio sinove, a sada već i kćeri, da bi ih netko ambiciozan regrutirao, poslao u vojsku, a zatim i u ratove, tamo gdje treba ”širiti mir i dobro”.
Mislim se nešto o vojskama na nekadašnjem zajedničkom prostoru Jugoslavije, a sada prostoru “država zapadnog Balkana”. Ne znam što je smješnije – države ili vojske. Što znači pojam ”imati vojsku” ili imati vojske i vrhovne zapovjednike tih vojski na Balkanu, južne i tužne Europe
Država, odnosno mi njezini građani svojom djecom i svojim parama, kako u onoj kraljevini, tako i onoj socijalističkoj Jugoslaviji, davali smo svoje najdraže za najviše ciljeve za koje smo mislili da djecu valja davati!
Država probere od toga najbolje, školuje ih na akademijama, dade im činove i privilegije, izgradi kuće i stanove, zaposli im žene u brojnim poduzećima i državnim firmama da za visoke plaće rade svoj ”posao” – a taj posao je da kada dođe trenutak, čuvaju narod i državu od NEPRIJATELJA NARODA.
Svaka od tih vojski klela se u obranu i zaštitu ”svog naroda” – i svaka od tih vojski je tu zakletvu pogazila čim je malo zagustilo – razgaćili se i razbježali, pa se prepakovali u novu ”pobjedničku” vojsku, onako ”ispod žita”, i postali pobjednici SA SVIM PRIVILEGIJAMA POBJEDNIKA.
Iza one ”treće vojne sile u Europi” ostalo je barem obrazovanih šofera, kuhara, konobara, automehaničara, radiotelegrafista, medicinara, vrhunskih pomoraca, podmorničara i pilota. Po tome mi se čini da je ona bila najveća odgojno-obrazovna institucija u SFRJ, što joj nije trebala biti svrha. Što će ostati od ovih novih vojski vidjet ćemo!
Pitao bi se neki upitnik patnik – kakve to veze ima s nama, Hrvatima?! Ima sve.
Prije tridesetak godina riješili smo se ”tamnice naroda” i krenuli u svijetlu i demokratsku budućnost…
Dosta je vojski, stiže mir i prosperitet. Kasarne/vojarne zjape prazne…
Riješili se ”nenarodnog režima”, ušli pod toplo krilo NATO snaga koje će nas čuvati i paziti od vanjskog neprijatelja. Mi trebamo samo malo, solidarno pripomoći u ljudstvu i novcu, jel’ te? Ostalo će sve oni riješiti.
Godine prolaze, NATO traži da Hrvatska ulaže sve više novca u odbranu i sve više participira u ”mirovnim misijama” NATO snaga diljem svijeta. Malo ulažete, vele, treba barem 2% BDP-a.
I eto. Vojska nam se vraća na Jadran, na zapadnu granicu, spremna odgovoriti na sve ugroze sa svoja tri drona. Najebali su talijanski, ali i domaći ribari. Nekad su tu patrolirali MIG-ovi, sad će dronovi. Nadam se da dronovi neće ”probijati zvučni zid” u punoj turističkoj sezoni. Uglavnom, rezultat će biti, barem po nas, isti.
Tko prijeti Hrvatskoj i za kakvu odbranu se mi spremamo – da nije od Nijemaca, Talijana, Huna i Tatara…?
Ovdje na zapadnom Balkanu spremamo se, kao i posljednjih osamdeset godina, brat na brata i sestra na sestru. Za takve bitke jedino imamo motivaciju. Prema drugima, naročito prema onima koji nas temeljito pelješe i eksploatiraju – prema njima smo krotki i pitomi
Ma jok, ovdje na zapadnom Balkanu spremamo se, kao i posljednjih osamdeset godina, brat na brata i sestra na sestru. Za takve bitke jedino imamo motivaciju. Prema drugima, naročito prema onima koji nas temeljito pelješe i eksploatiraju – prema njima smo krotki i pitomi.
Nikada zvanična vojska država na ovom prostoru nije obranila ni državu ni svoj narod, u čije su se ime brojni oficiri, naročito časnici, zaklinjali. Spektakularno su propadali poraženi da bi nakon njih neki novi ”sinovi i kćeri” izdigli zemlju iz propasti i nažalost je predali u ruke ”pametnim političarima” da ih usreće.
Učitelji, profesori, obrazovanje i kultura nikada neće doći na red – dok nam zemlju vode ratni profiteri, trgovci oružjem i ljudima.
Svojevrsna ironija je da će na nekadašnji Dan Armije, 22. prosinca/decembra biti održani predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj. Tada ćemo dobiti i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga RH.
Borbeni avion presretač MIG 21 postao je spomenik “preletaču” iz armije u vojsku – iz oficira u časnika. Od aviona u dron.
Još sam na tuti, nikad ovome kraja.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- CRO-ronarni virus hara
- Dočekasmo 28. obljetnicu Hrvatske stvorenu na laži i mitomaniji
- Komentar koji rezimira sav jad i bijedu našeg okruženja
- Omogućimo Predsjednici da doktorira u sljedećem mandatu
- Zapravo imamo katolički i pravoslavni dan ustanka protiv fašizma
- Dobro došli u Jadovno
- ”Spusti dasku!”
- Hvala braći Kinezima: kanonizirat će Tita. Bit će para!
- Priča o najboljem igraču šaha u Lici
- Kažimo istinu o HAVC-u
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.