Ivica Grčar
Poreza na nekretnine malo ima, pa malo nema, a onda iz Vlade opet oprezna najava: ”Vidjet’ ćemo”.
Prihodi od poreza na nekretnine, međutim, ne mogu nadoknaditi manjak novca u državnom proračunu Republike Hrvatske zbog toga što su prihodi od gospodarenja hrvatskim prirodnim resursima preusmjereni u dividende globalnih korporacija, kao ni manjak prihoda zbog transferiranja u inozemstvo dobiti najprofitabilnijih hrvatskih poduzeća, primjerice, telekomunikacijskih, energetskih, turističkih i ostalih.
No, na uvođenju poreza na nekretnine ustraje se već više od 17 godina da bi se razvlastilo osiromašene hrvatske građane i da bi se najatraktivnije nekretnine i u privatnom vlasništvu u Hrvatskoj stavile u funkciju razvitka svjetske globalne ekonomije.
Znatnom dijelu domaće javnosti je manje poznato da su u Hrvatskoj od lipnja 2001. godine već bili uvedeni porezi na nekretnine i da su odlukom Ustavnoga suda 23. srpnja 2007. godine ukinuti.
Kada je 2001. godine Slavko Linić, tada potpredsjednik Vlade (jednako ekonomski marionetske kao što je to i današnja Vlada) agitirao za uvođenje poreza na nekretnine, obećavao je da će se tim porezom napokon doskočiti vlasnicima nekretnina stečenih u pretvorbi na dvojbene načine.
Na uvođenju poreza na nekretnine ustraje se već više od 17 godina da bi se razvlastilo osiromašene hrvatske građane i da bi se najatraktivnije nekretnine i u privatnom vlasništvu u Hrvatskoj stavile u funkciju razvitka svjetske globalne ekonomije
Objašnjavao je tada Linić da se novi vlasnici u pretvorbi stečenim nekretninama ne koriste, nego ih drže iz špekulantskih motiva, te da će se uvođenjem ”kaznenih poreza” špekulante prisiliti da na brzinu stečene nekretnine stave u gospodarsku funkciju ili ih se odreknu.
Čak su ti, tobože ”kazneni porezi”, bili i nazvani Porez na neiskorištene poduzetničke nekretnine, neizgrađeno građevinsko zemljište i neobrađeno poljoprivredno zemljište”.
No Ustavni sud, u kojemu HDZ ima većinu poslušničkih sudaca, odlučio je 2007. godine zaštititi interese ”novih vlasnika u pretvorbi stečenih nekretnina”.
Takav Ustavni sud je, polazeći od odredbe članka 48. Ustava i uzimajući u obzir važnost prava vlasništva, u ukidnoj odluci 2007. godine zaključio da ”vlasnika poduzetničke nekretnine, nesagrađenoga građevinskog zemljišta i neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta nije dopušteno prisiljavati na određeni način postupanja, odnosno činjenja (u konkretnom slučaju na upotrebu navedenih nekretnina) ako se ono ne može odrediti kao doprinos općem dobru, odnosno ako nije u službi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi”.
U istoj odluci je Ustavni sud još precizirao i da je neustavno to da se ”tim porezima posredno vlasnicima nekretnina nameće obveza njihova korištenja”.
A sada, 2017. godine će biti zanimljivo analizirati što će Vlada premijera Plenkovića (i osobito jako veliki stručnjaci Martina Dalić i Zdravko Marić) predložiti da se vlasnicima nekretnina oporezivima tim porezom ”neizravno nametne kao njihova obveza”?
No da podsjetimo još na ”kronologiju proturječja s uvođenjem poreza na nekretnine”.
Nakon Linića i Milanovića i ”kratkotrajni premijer Orešković” (sjećate li se još tog jako ”uspješnog kemijskog menadžera iz Kanade”?) najavio je uvođenje poreza na nekretnine, također obećavajući ”da će se fokusirati na nekretnine koje nisu u funkciji ili na vlasnike koji imaju više nekretnina”. Sad isto pokušavaju Plenković, Dalić, Marić i ostalo društvo
Slavko Linić, također kao jako velik stručnjak, pokušao je ponovo s uvođenjem poreza na nekretnine 2012. godine, no taj je pokušaj neslavno propao.
Nakon što je Linić smijenjen kao ministar financija, pod pritiskom Europske komisije još jednom se i nakon Linićeva odlaska iz Milanovićeve vlade 2015. godine pokušao progurati porez na nekretnine, ali bezuspješno zbog velikog otpora građana.
I ”kratkotrajni premijer Orešković” (sjećate li se još tog također jako ”uspješnog kemijskog menadžera iz Kanade”?) najavio je uvođenje poreza na nekretnine, također obećavajući ”da će se fokusirati na nekretnine koje nisu u funkciji ili na vlasnike koji imaju više nekretnina”.
I sada Plenković, Dalić, Marić i ostalo društvo opet pokušavaju uvesti porez na nekretnine uz prozirne podvale tipa ”neće to ništa poskupiti, samo će se objediniti radi veće transparentnosti nekoliko nameta u jednom porezu”.
Osobno im nakon svega ne vjerujem, a kao profesionalni novinar imam dužnost upozoriti javnost da Plenkoviću, Dalićki, Mariću i ostalima nikako ne treba vjerovati, osobito ne kada predlažu porez na nekretnine.
Zanimljivo je kako svi koji predlažu taj porez ”prtljaju” s tobožnjim motivima za predlaganje tog poreza.
A izbjegavaju objaviti da iz Europske komisije ”vrše pritisak da se u Hrvatskoj uvede porez na nekretnine”.
Očigledno je da se uvođenjem poreza na nekretnine pokušava namaknuti (manji dio) nedostajućeg novca u državni proračun Republike Hrvatske (bedastoće o ”objedinjavanju radi veće transparentnosti više nameta u jedan porez” samo su tzv. spinovi ili, jednostavnije rečeno, prozirno demagoško obmanjivanje birača).
Osobno nikome tko predlaže porez na nekretnine nakon svega ne vjerujem, a kao profesionalni novinar imam dužnost upozoriti javnost da osobito ne treba vjerovati Plenkoviću, Dalićki, Mariću i ostalima kada predlažu taj kompromitirani porez na nekretnine
Nije jasno što bi to bilo transparentnije zbog toga što ne bi bilo ”razbacano” u više nameta, nego se sve našlo isključivo u jednom nametu pokraj tolikih umreženih računala moćne Porezne uprave i Fine?
Podsjetiti valja i da se ubrzo nakon uvođenja poreza na nekretnine 2001. godine pokazalo da rezultati ostvareni u tada obećanom ”obračunu sa špekulantima” nisu opravdali uvođenje tog ”kaznenog poreza”.
No moralo je proteći više od pet godina neustavne naplate tih poreza (ondje gdje su uvedeni) da bi ih Ustavni sud napokon ipak ukinuo.
A oštećeni porezni obveznici, koji su od 2001. do 2007. godine morali plaćati te, prema odluci Ustavnoga suda, ”neustavne poreze” nisu nakon ukidne odluke Ustavnoga suda imali pravo na naknadu štete.
Prema ocjeni Ustavnog suda 2007. godine ”porezi propisani osporenim zakonskim odredbama imaju obilježje kaznenih poreza – njima se vlasnik, porezni obveznik, kažnjava jer je propustio koristiti nekretninu određenu osporenim Zakonom”.
Ta obveza, prema shvaćanju Ustavnog suda, ”nije u skladu s Ustavom dopuštenim ograničenjima prava vlasništva iz članka 16. Ustava u svezi s člankom 48. stavkom 2. Ustava”.
Pritom Ustavni sud napominje da ”obveza korištenja nekretnine koja proizlazi iz osporenih zakonskih odredbi ne udovoljava ni načelu legitimnih očekivanja stranaka u odnosu na pravnu izvjesnost učinaka Zakona (načelo izraženo u rješenju Ustavnog suda broj U-I-706/01 od 23. studenoga 2005.), jer osporenim Zakonom nije dovoljno određeno postupanje vlasnika koje bi ga oslobodilo od obveze plaćanja navedenih poreza”.
Ustavni sud je, odlučujući o ukidanju tzv. ”SDP-ovih antišpekulantskih poreza na nekretnine”, uvažio primjedbe podnositelja zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona o (tadašnjim) porezima na nekretnine prema kojima je prekršeno načelo da je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
Ustavni sud, kada je odlučivao o ukidanju tzv. ”SDP-ovih antišpekulantskih poreza na nekretnine”, uvažio je primjedbe podnositelja zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona o (tadašnjim) porezima na nekretnine, prema kojima je prekršeno načelo da je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. U Ustavnom sudu su se jako zabrinuli za ”gospodarske mogućnosti špekulanata nekretninama”!
Jako su se u (tadašnjem) Ustavnom sudu zabrinuli za gospodarske mogućnosti hrvatskih špekulanata nekretninama.
A porezi na nekretnine, ni kad je riječ o određivanju njihovih adresata, a ni kad je riječ o visini, odnosno stopama poreza uopće, ne vode računa o gospodarskim mogućnostima onih za koje se određuju (pa valjda će to sada vrijediti i za obične građane koji ne špekuliraju nekretninama ”stečenima u pretvorbi”).
Naime, porezi na nekretnine određuju se s obzirom na činjenicu vlasništva na nekretnini, a pri tome se ne vodi računa o gospodarskoj snazi (mogućnostima) osoba kojima se nameće porezna obveza.
Zanimljivo je sada čitati što je Ustavni sud ”mislio” 2007. godine kada je ukidao (do)tadašnji zakon o porezu na nekretnine, a zamišljati što će ”misliti” o tom porezu nakon što ga predloži HDZ.
Građani, tu nema dvojbe, u velikoj većini su prozreli stvarne motive predlaganja tog poreza na nekretnine.
Bit će zanimljivo promatrati realizaciju najave ”Vidjet’ ćemo” i hoće li će ovaj put HDZ-u uspjeti nametnuti porez protiv volje većine građana Hrvatske.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.
Još tekstova ovog autora:
- Dužnosnička piraterija u znanosti
- Pravosudna lakrdija
- Korporacijska nečovječnost prema platežno odgovornoj osobi
- Posljednji je čas da se zaustavi insolvencijsko uhljebništvo
- Mućke oko izbora sudaca nižih sudova prije lokalnih izbora
- Plenković i Obuljen Koržinek kao ”vlasnici informacija”
- Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa
- Poreznici ”šutke pelješe” političke neistomišljenike
- DORH prijavljen EU zbog izbjegavanja istraga u pravosuđu
- Presude zbog neubrojivosti kao izgovor za zataškavanje
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.