Za nas kršćane reformacijske baštine je između proljetnog tužnog Velikog petka praćenog radosnim Uskrsom s jedne strane te kalendarski nepreciznom, ali folklorno i darivalački (pre)bogatom prosinačkom/decembarskom Adventu s proslavom Božića kao vrhunca s druge strane još jedan datum redovito obilježavan.

Radi se o listopadskom/oktobarskom Danu reformacije (31. listopada) koji je  – iako evanđeoskom porukom motiviran i prožet – povijesno spasenjski i kalendarski ipak daleko manje potkrijepljen od gornjih središnjih Kristo-kršćanskih blagdana.

No Dan reformacije je povijesno-europski gledano itekako značajan datum.

Evo nas opet u listopadskom Tjednu reformacije ili – kako mi to u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu (ETF), Visokom teološkom učilistu međunarodne reputacije i utjecaja, znamo najaviti i realizirati – Tjednu kršćanske knjige.

Naglašavamo ”donjogradska” kako bismo podsjetili da se prekrasni grad Osijek odlikovao još (većom i ljepšom)  “gornjogradskom” sinagogom koja je, poput zagrebačke, postala žrtvom rušilačkog divljanja pronacističkog režima u vrijeme zloglasne NDH

Radi se o značajnoj, ne samo vjerskoj nego i kulturnoj cjelotjednoj manifestaciji izložbe i predstavljanja kršćanskih i inih judejsko –kršćanskom etikom te porukom pomirenja i ljubavi prožetih knjiga.

Ovogodišnji naslov tjedna glasi ”Riječ i reformacija”. Mjesto održavanja je tradicionalno: donjogradska sinagoga koja se nalazi u središtu kampusa ETF-a, a istovremeno je duhovni dom Evanđeoske crkve ”Radosna vijest”.

Donjogradska sinagoga je spomenik kulture koji je bio u ruševnom stanju dok ga nismo prije tridesetak godina obnovili paralelno sa selidbom ETF-a iz Zagreba u Osijek.

Naglašavamo ”donjogradska” kako bismo podsjetili da se prekrasni grad Osijek odlikovao još (većom i ljepšom)  ”gornjogradskom” sinagogom koja je, poput zagrebačke, postala žrtvom rušilačkog divljanja pronacističkog režima u vrijeme zloglasne NDH.

Za kršćanstvo je Biblija, znao je naglasiti Bonaventura Duda, moj učeni i duhovni Doktorvater, ne samo eminentno ekumenska knjiga, nego i ”mjerodavna i smjerodavna Božja riječ”.

Prošle su dvije godine otkad smo, uz sve ostale u zapadnom svijetu, i mi u Hrvatskoj donekle pristojno, ali i znanstveno utemeljeno obilježili (proslavili?) 500. obljetnicu glasovitih Lutherovih teza.

O toj obljetnici smo ovdje objavili nekoliko komentara o životu i značaju Martina Luthera, uzornog redovnika, katoličkog svećenika i utjecajnog profesora Svetoga pisma.

Protekle su tri godine otkada je u kontekstu priprema za veliku obljetnicu papa Franjo na poziv Svjetske luteranske federacije krenuo u švedski Lund da pridonese početku zajedničke proslave jubilarne godine, to jest 500. obljetnice protestantske reformacije kao prijelomno značajnog duhovnog događaja.

U predvečerje tog događaja je na ovom mjestu objavljena  kolumna pod provokativno (proročki?) znakovitim naslovom “Od sutra Papa više nije Antikrist niti je Luther heretik.”

Za ”Crkvu u Hrvata”, to jest ”Stepinčevu crkvu” (kako to svetogrdno zvuči!) to nije ništa značilo.

Kad je u kontekstu reformacijske obljetnice otišao na zajedničku proslavu sa Svjetskim luteranskim savezom u Lund, najtiražnije njemačke novine su ga na velikoj naslovnici nazvale ”Martin Luther 2017. godine”

U našoj ekumenski nepismenoj i konfesionalno netolerantnoj (polu)javnosti i nadalje kolaju mnoge neistine, poluistine i čiste, pa i prljave izmišljotine o Martinu Lutheru, a posebice o Jeannu Calvinu, švicarskom pokretaču protestantske reformacije.

Ovih su me dana u razgovoru za listopadski broj mjesečnika Poduzetnik pitali što se promijenilo od (Lutherove) reformacije.

Mnogo toga se promijenilo. Povijest zapadne civilizacije, posebno europske i sjevernoameričke, nezamisliva je bez snažnog formativnog kulturološkog pečata reformacije.

Upravo protestantski naglasak na individualnoj savjesti i odgovornosti pojedinca da osobno uči Božje istine izravno iz Biblije znatno je oblikovao identitet i politički eksperiment građen na predanju individualizmu, ravnopravnosti i pravima, slobodi religije, izbora i mišljenja.

Uz to je protestantizam naglašavao radnu etiku, racionalni stil života i odgovornost pojedinca za vlastiti uspjeh ili poraz u životu.

Papa Franjo je pohvalio Luthera zato što je ”Božju riječ povjerio puku”. Papa Franjo se kao nadbiskup i kardinal u Argentini bratski družio s mojim evanđeoskim prijateljima, pa su zajedno proučavali Bibliju i molili.

To objašnjava njegovu otvorenost, a ja sam počašćen time što mi je u jednom srdačnom osobnom susretu u Tirani, u prisutnosti albanskog predsjednika, dopustio da ga umjesto sa Sveti Oče oslovljavam sa Sveti Brate.

On, pod utjecajem Evanđelja, nije politički nego pastoralno orijentiran poglavar i ne zanimaju ga novac i moć, nego milosrđe i služenje.

Kad je u kontekstu reformacijske obljetnice otišao na zajedničku proslavu sa Svjetskim luteranskim savezom u Lundu, najtiražnije njemačke novine su ga na velikoj naslovnici nazvale ”Martin Luther 2017. godine”.

Angela Merkel je na jednoj ključnoj proslavi reformacije rekla:

U Osijeku, u srijedu 30. listopada 2019. godine, u donjogradskoj sinagogi, s početkom u 16.30 sati održat će se promocija knjige 500 GODINA PROTESTANTIZMA: BAŠTINA I OTISCI U HRVATSKOM DRUŠTVU

”Slaviti reformaciju za protestante znači tražiti horizonte milosrdnosti u našoj kulturi, a milosrdnost je sestra velikodušnosti, koja nas uvijek obvezuje da odgovorno postupamo prema najslabijima i najpotrebitijima, što uključuje i odgovornu otvorenost prema imigrantima”.

To je njezin kršćanski odgovor onima koji su kritični prema njezinoj otvorenosti za imigrante, a tu je njezin stav identičan stajalištu pape Franje.

Najmoćnija žena svijeta ne stidi se svoje evangeličke vjere niti se njome razbacuje. Ne voli pobožne fraze i svetom vodicom poškropljenu politiku. Ona je tu protestantski racionalna i moralno odgovorna, uvijek odmjerena na riječima jer smatra da djela govore glasnije od riječi.

Elem, zaista se veselim što ćemo ove srijede, 30. listopada, na ETF-u u Osijeku ugostiti drage prijateljice i prijatelje iz Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo (čiji sam član) i širu zainteresiranu javnost kako bismo kao suizdavači predstavili zbornik ”500 godina protestantizma: Baština i otisci u hrvatskom društvu’”.

Prenosim vam poziv i čestitam vam Dan reformacije!

***

U Osijeku, u srijedu 30. listopada 2019. godine, u Donjogradskoj Sinagogi, s početkom u 16:30 sati održat će se promocija knjige 500 GODINA PROTESTANTIZMA: BAŠTINA I OTISCI U HRVATSKOM DRUŠTVU, urednika Ivana Markešića, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Centra Miko Tripalo i Ankice Marinović, s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Centra Miko Tripalo.

Promocija će se održati u zajedničkoj organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Na početku promocije pozdravnu riječ će održati Peter Kuzmič, dekan Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku; Dinka Marinović Jerolimov, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu; i Goran Sunajko, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo.

Promotori knjige su Vjeran Katunarić, Sveučilište u Zadru i Centar Miko Tripalo; i Josip Kregar, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo.

Završnu riječ na promociji će održati urednici knjige, Ivan Markešić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Centar Miko Tripalo; i Ankica Marinović, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Centar Miko Tripalo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Od euroskleroze do euroeuforije HR2020
• Hrvatski velikani: jedan promašaj i jedan propust
• Naši izbori i Božji betlehemski izbor
• Jesu li europske vrijednosti ugrožene u Europi?
• Čudesan život i strahovito važna misija Branka Lustiga
• Berlinski zid – nastavak željezne zavjese i pravo domoljublje
• Crnačka teologija i duhovni velikani afroameričkog kršćanstva
• Globalni poziv na zaštitu vjerskih sloboda
• Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
• Smrću Franje Šanjeka HAZU ostao bez svećenika u svojim redovima

» Svi tekstovi ovog autora