Slavko Goldstein, jedan od otaca moderne, demokratske Hrvatske

Slavko Goldstein, erudit, pisac, izdavač, filmski scenarist, antifašist, povjesničar, političar, nezaobilazna figura Hrvatske u 20. i na početku 21. stoljeća, napustio je zauvijek scenu na kojoj je odigrao tako puno vrijednih, za sve nas važnih uloga. U svojih gotovo devedeset godina ostavio nam je puno toga što vrijedi sačuvati u kolektivnoj memoriji naše zemlje.

Rođen u Sarajevu 1928. godine, u karlovačkoj židovskoj obitelji podrijetlom iz Tuzle, kao dijete je iskusio strahote rata. Oca i dobar dio rodbine ubile su ustaše. Bježao je, skrivao se, pomagao partizanima. Pravi antifašist.

Unatoč teškim stradanjima svoje obitelji znao je oprostiti, reći kako nisu svi isti i da svačiju ulogu u ratu treba procijeniti osobno. Bio je veliki protivnik ustaštva, ali i neumjerene osvete ratnih pobjednika. Kaže, spašavali ga i neki ”tvrdi“ Hrvati.

Unatoč teškim stradanjima svoje obitelji znao je oprostiti, reći kako nisu svi isti i da svačiju ulogu u ratu treba procijeniti osobno. Bio je veliki protivnik ustaštva, ali i neumjerene osvete ratnih pobjednika. Kaže, spašavali ga i neki ”tvrdi“ Hrvati. Zato se radi svih dobrih ljudi smatrao i Hrvatom i Židovom

Zato se radi svih dobrih ljudi smatrao i Hrvatom i Židovom. Ali, isticao je, ustaški simboli i revizija povijesti kojom neki žele od ustaša učiniti domoljube, od partizana izdajnike pogrešan su put.

Čovjek koji usred rata, 1993. odluči potpisati zahtjev za ostavku tada svemoćnog predsjednika Franje Tuđmana zaista ima petlju! Razumio je i podržavao obranu Hrvatske, ali i bio kritičan prema ultranacionalizmu, nedemokratičnosti društva i pljački pod firmom pretvorbe i privatizacije.

Možemo reći da je Slavko Goldstein jedan od otaca moderne, demokratske Hrvatske. On utjelovljuje nekoliko postulata, onih ustavnih, moderne hrvatske države.

Goldstein je, kako je već navedeno, antifašist, čovjek koji je, ne samo u Drugom svjetskom ratu, već i cijeli život, slijedio ideju jedne od temeljnih vrijednosti hrvatske države izražene u preambuli njena Ustava.

Goldstein je i jedan od začetnika hrvatskog demokratskog višestranačkog sustava. Suosnivač je HSLS-a, prve moderne hrvatske demokratske stranke, čiji je bio i prvi predsjednik. Stranku je osnovao i predsjedao joj i prije formalnog ustanovljenja višestranačja.

Nadalje, Slavko Goldstein bio je i snažan zagovornik pravne države i vladavine prava. Sjećam se naših razgovora u Uredu predsjednika o pretvorbi i privatizaciji, o funkcioniranju pravosudnog sustava i potrebi da pravo ne bude samo forma, već da pravednost bude njegova esencija.

Bio je i savjetnik premijera Milanovića, posebno o tome kako obeštetiti židovsku zajednicu zbog zločina i otimačine njene imovine za vrijeme ustaške vlasti. Prijedlog o kojemu me informirao bio je održiv i, rekao bih, vrlo benevolentan prema državi.

Rođen u Sarajevu 1928. godine, u karlovačkoj židovskoj obitelji podrijetlom iz Tuzle, kao dijete je iskusio strahote rata. Oca i dobar dio rodbine ubile su ustaše. Bježao je, skrivao se, pomagao partizanima. Pravi antifašist

Ne znam zašto Vlada nije imala snage sve do današnjeg dana naći primjeren način da židovsku zajednicu, posebno ono malo ljudi koji su sami preživjeli holokaust, obešteti i pokaže da priznaje njihovo dostojanstvo.

Da, bilo je nesporazuma u židovskoj zajednici, pa i raskola. Ovdje i sada izlišno je raspravljati tko je bio u pravu; uostalom, i ne smatram se pozvanim arbitrirati o tome.

Ostaje činjenica da je Slavko Goldstein bio istaknuti član židovske zajednice, da je bio predsjednik Židovske općine Zagreb, a kasnije i druge židovske organizacije, Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu.

Slavko Goldstein je dao veliki doprinos hrvatskom novinarstvu i izdavaštvu, ali i našoj kulturi općenito. Bio je pisac, novinar, izdavač, filmski scenarist. Kao koscenarist nekoliko istaknutih filmova (”Signali nad gradom”, ”Prometej s otoka Viševice”, ”Četvrti suputnik” i ”Akcija Stadion”) pokazao je talent za koji šira javnost uglavnom nije znala.

Bilo mi je zanimljivo čuti od njega priče kako je djelujući u medijima bivše države ”provlačio“ tada problematične liberalne ideje. Kao urednik nekad vrlo popularnog Vjesnika u srijedu, Vjesnika, urednik Radio-Zagreba, časopisa Erasmus, urednik izdavačke kuće Stvarnost te djelatnik Jadran filma u kulturu i javni prostor Hrvatske i tadašnje Jugoslavije unio je svježinu, modernost i začetke liberalizma.

Uredio je ogroman broj knjiga, gotovo 200, a i sam bio istaknuti autor. Njegovo zadnje veliko djelo, povijesna knjiga ”1941. – godina koja se vraća” odvaja se od mnogih djela iste tematike koja politiziranošću i manipulativnošću daju stalno novi poticaj onima koji povijest zloupotrebljavaju za dnevnu politiku.

Strahote holokausta izrekao je jasno, osudio je ustaški režim, ali i odbio dati crno-bijelu sliku tadašnjeg svijeta. No već naslov naznakom kako se 1941. godina vraća dao je snažno upozorenje kako fašizam i nacizam nikada ne umiru i uvijek čekaju svoju priliku. Nažalost, neke tendencije, i u Hrvatskoj i u svijetu, potvrđuju tu tezu.

Naš zadnji dulji razgovor u Uredu predsjednika, negdje u jesen 2014., protekao je u povijesnim temama, posebice Drugom svjetskom ratu i poraću.

Možemo reći da je Slavko Goldstein jedan od otaca moderne, demokratske Hrvatske. On utjelovljuje nekoliko postulata, onih ustavnih, moderne hrvatske države

Holokaust i ustaštvo smatrao je povijesnim porazom Hrvatske. Ali znao je i da ni pobjednici vođeni osvetom i osjećajem svemoći nisu čisti, da su kraj rata i poraće donijeli neprihvatljiva i strašna stradanja za mnoge ljude, često potpuno nevine.

Poštovao je svaku žrtvu, cijenio svakog čovjeka, bez obzira na njegovu vjeru, naciju ili političko uvjerenje. Jedino se grozio povratka fašizma, reafirmacije ustaštva i njegovih simbola. Znam, ono što je viđao i slušao u zadnjim mjesecima svog života, nije ga u vječnost ispratilo mirnog i uvjerenog u dobru budućnost.

Neka je vječna slava velikom humanistu Slavku Goldsteinu, neka nam sjećanje na njegovo djelo bude trajni uzor i poticaj da, poput njega, činimo sve da ljudi i društvo budu bolji.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatska nekorektno prešućuje bugarsko ucjenjivanje Makedonije
• Kroki jednog skladatelja, dva predsjednika i tri monstruma
• JOSIP KREGAR (Ogulin, 1953. – Zagreb, 2020.) – Umro je Čovjek
• Otvorimo širom vrata pomirbi Hrvata i Srba!
• Politika i moral u Hrvatskoj
• Valtere, Valtere, gdje si više, ne treba te samo Sarajevo!
• Bravo, predsjedniče! Nadam se da nije kasno
• Nisam mason ali ću se borit za njihovu slobodu i ravnopravnost
• Mediji ipak moraju realnije vrednovati SDP i Bernardića
• Neka Kolinda GK pozdravi ovako: ”drage ustaše i dragi četnici”

» Svi tekstovi ovog autora