autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Slobodan Šnajder: ”Lako podnosimo nesreću drugoga”

Autor: Sandra Sabovljev / 05.12.2016. Leave a Comment

Slobodan Šnajder

Slobodan Šnajder

U samo dva mjeseca poznati dramatičar i publicist, dugogodišnji autor novolistovske kolumne ”Opasne veze” Slobodan Šnajder dobio je pet iznimno značajnih književnih nagrada koje nose imena velikana ovih prostora – Meše Selimovića, Mirka Kovača, Petra Kočića, Radomira Konstantinovića i jedinu domovinsku – Tportalovu.

Šnajderov monumentalni roman koji je nastajao dugi niz godina, ratno-ljubavna epopeja čija radnja počinje u Njemačkoj u 18. stoljeću, u vrijeme velike gladi i iseljavanja, a završava u Jugoslaviji 1945. protjerivanjem Nijemaca i etničkim čišćenjem doživio je, za autora, neočekivan uspjeh kako kod struke tako i kod čitatelja.

Knjiga je to koja govori da se ”naši snovi uvijek i iznova odupiru nesnošljivoj buci historije i diktatu zaborava”,  kako je to formuliralo jedno prosudbeno povjerenstvo u svome obrazloženju.

Šnajderovo životno djelo, slažu se mnogi, uranja u povijest jugoslavenskih folksdojčera, od njihova doseljavanja u naše krajeve sve do naših dana kad ekstremne ideologije razdiru samo tkivo života, nasilno trgajući ne samo države i nacije, već i obitelji i njihove potomke.

Šnajderov monumentalni roman koji je nastajao dugi niz godina, ratno-ljubavna epopeja čija radnja počinje u Njemačkoj u 18. stoljeću, u vrijeme velike gladi i iseljavanja, a završava u Jugoslaviji 1945. protjerivanjem Nijemaca i etničkim čišćenjem doživio je, za autora, neočekivan uspjeh kako kod struke tako i kod čitatelja

”Doba mjedi”, jezikom nagrada, pokazao je konačno i onima manje suptilnog literarnog njuha da je Slobodan Šnajder  pisac europskog formata koji je u hrvatskoj književnosti ostavio mnogo dublji i trajniji trag nego što mu se to priznaje.

Šnajder je gost ovogodišnjeg pulskog sajma knjiga gdje će o svom romanu 8. prosinca razgovarati s Aljošom Pužarom koji vodi poznati program Doručak s autorom.

U dva ste mjeseca dobili četiri važne regionalne i jednu nacionalnu književnu nagradu. Kako se osjećate danas kao višestruki laureat budući da ste još jesenas u Tuzli kazali da niste u životu dobili puno nagrada? Jeste li očekivali ovakav uspjeh ”Doba mjedi”?

Ni izdaleka. Ne pišem za nagrade, pišem ono što moram i što u datom trenutku mogu. Nekako mi se čini da te nagrade nisam dobio ja, već moj roman, a ja se iz pozadine s njime tome veselim. Kako god, medijski huk, kojega je dio i ovaj intervju, stvara privid da je književnost odjednom važna.

U prilikama normaliteta, od kojih smo mi daleko, ne bi uopće trebalo razdvajati ”regionalne” i ”nacionalne” nagrade. Meni je, međutim, nagrada koja se u stvari zove [email protected], kao jedina ”nacionalna”, od velike principijelne važnosti.

Jeste li zadovoljni recepcijom ”Doba mjedi” i njenim čitanjem i iščitavanjem? Je li vas netko posebno iznenadio?

Slobodan Šnajder Foto: Le Monde.hr

Slobodan Šnajder
Foto: Le Monde.hr

”Doba mjedi” ima neki svoj samostalni život. Ja sam tu samo kao netko tko knjiži dojmove. Očito je da ta knjiga jednom broju ljudi nešto znači. Utoliko, naravno, znači i meni. Teško je doći na red za posudbu u javnim knjižnicama, no ja imam još par komada.

Šalu na stranu: nastojim nešto oko književnosti, snubim svoju muzu već gotovo pola stoljeća. Mlađi bi joj bili jamačno draži, ali eto, ”Mjed” smo, čini se, prilično dobro sklopili. Ukusi muza znaju biti neobični. Krležina ”kutija olovnih slova”, dakle nešto materijalno, činjenično, koga to još zanima kad je sve u virtualitetu?

”Doba mjedi”, reći ću sada lakonski, čita se mnogo više od mojih ranijih stvari. Iznenadio me Jergović koji je, među prvima, pozdravio moj roman jednom dobrodošlicom. Naša je književna njiva podijeljena, svak svakome gleda u lonac (broji nagrade ako ih ima), teško se podnosi ono što se doživljava kao tuđi uspjeh… Shaftesbury, koji spada u tzv. britanske moraliste, rekao je da svi mi naprotiv jako lako podnosimo nesreću drugoga.

Moram li se ispričavati za uspjeh romana kod čitateljstva? Valjda. Zato i velim, roman živi samostalno. Just in case, za svaki slučaj. Erichu Kästneru pošlo je za rukom gledati 1933. u Berlinu kako mu knjige gore na lomači i preživjeti. A što bi bilo da je srastao sa svojim djelom?

”Doba mjedi”, jezikom nagrada, pokazao je konačno i onima manje suptilnog literarnog njuha da je Slobodan Šnajder  pisac europskog formata koji je u hrvatskoj književnosti ostavio mnogo dublji i trajniji trag nego što mu se to priznaje

S obzirom na to da ste dugo godina marginalizirani na kulturnoj sceni, može li ovaj respektabilni niz nagrada značiti i povratak Vaših drama u hrvatska kazališta?

Ne vjerujem da bi nagrade tu nešto mogle pomoći. Jer hrvatskom kazalištu pomoći nema i neće je biti tako dugo dok njime budu drmale sadašnje garniture koje su, ama baš sve odreda, izletjele iz glave boga politike, ali nažalost nisu sove-mudrice, već sve obratno.

Zlatko Kramarić Vam u Vijencu pišući o romanu zamjera da stvarajući lik ‘dobroga Nijemca’ ”aktivno sudjelujete u stvaranju stereotipa o ‘lošem Hrvatu’, koji kao da je postao obvezujući lik u hrvatskoj kulturi”. Te da ste se propustili osvrnuti na osjetljiva mjesta poput Bleiburga.

Tekst gospodina Kramarića nije književna kritika, jer se u njemu ne govori o književnim kvalitetama (u smislu svojstava) jednog romana. On popisuje što mu u njemu nedostaje i tvrdi da bih baš ja morao to podmiriti. Zašto ja? Taj pak i sam piše, no čini se da baš ja, namećući ”obvezujući lik u hrvatskoj kulturi”, njemu onemogućavam da se, punom silinom svojega pera i talenta, posveti recimo Bleiburgu.

Otud je njegov tekst čudnovat: s jedne strane me silno podcjenjuje, a onda opet moje moći precjenjuje. Meni je teško iskopati što bi bio srž nesporazuma s romanom. Primam na znanje da visoki predstavnik političke klase pokušava programirati moju dramu od koje još nisam napisao ni retka (”Hrvatski Faust, drugi dio”), i to već od naslova.

Hrvatskom kazalištu pomoći nema i neće je biti tako dugo dok njime budu drmale sadašnje garniture koje su, ama baš sve odreda, izletjele iz glave boga politike, ali nažalost nisu sove-mudrice, već sve obratno

Razumijem da se radi o signalu onima koje to zanima da budu na gotov’s. Jer budem li doista napisao taj drugi dio, u što je g. Kramarić mnogo sigurniji od mene, bit će to moj daljnji korak prema, pazi sada, ”novom fašizmu”.

Kramarić vam imputira da se nekritički odnosite prema Šumi i da Hrvate opisujete stereotipima.

Dajte-najte! Tko je, zaboga, Vera Kempf? Eskimka? Je li ona zato, kao i stotina tisuća drugih koji su otišli u Šumu (nakon što je vidjela uljudbene praktike u Staroj Gradiški), prestala biti Hrvatica? Jesu li mlade žene, kojima odaje priznanje za hrabrost čak i Waffen-SS u izvještaju (autentičnom), zato što su postale partizanske bolničarke prestale biti Hrvatice?

Preporučujem g. Kramariću da zaviri u razgovor U-intendanta i Fausta u davno napisanom ”Hrvatskom Faustu, dio prvi” (zadnje izdanje u: ”Faustova oklada”, str. 33, Prometej, Zagreb, 2007.). Tamo se izriče stav da onaj tko postane komunist prestaje samim tim biti Hrvat. Godina je 1941. Eto na što se svodi hrvatski liberalni šmarn, eto u kojoj se godini krećemo i s kojih pozicija klevećemo druge. Gospodin Kramarić, nakon što je pročitao neke recenzije, dobro bi učinio da uzme u ruke i sam roman.

Razgovarali smo početkom godine o kulturnoj sceni kojom je dominiralo zazivanje povijesnog revizionizma. Koliko je odlaskom ministra Hasanbegovića ta tendencija oslabila? Što očekujete od nove ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek?

Slobodan Šnajder Foto: Jutarnji list

Slobodan Šnajder
Foto: Jutarnji list

Nova ministrica imat će premnoge probleme koji nisu ideološki; naravno kad se poprave posljedice uporabe kulture kao instrumenta ideološke osvete. Gdje je sada ”Zarez” da se uključi u ovdje, u intervjuu, samo ovlaš dotaknutu polemiku? Da se dogodilo nešto obratno, da je naprimjer ukinut ”Vijenac”, a ”Zarez” da je ostao, uredništvo ”Zareza” bi se prvo pobunilo. Na valovima naše ”tisućgodišnje kulture”, međutim, ovo nije u običaju.

Jesmo li trajno zaglavili u klinču nerazriješenih obiteljskih, političkih, identitetskih trauma? Ima li nam spasa i života u sadašnjosti?

Ne znam. Boljih sredstava od književnosti za ”spašavanje života u sadašnjosti” kako vi velite, ja nisam našao. A sad je prilično kasno da mijenjam ruku. Bio bih umjereno sretan da se konačno shvati kako protivnici nisu ujedno i neprijatelji koje valja hitno otpremiti na Dotrščinu.

Isto bi tako bilo važno priznati da mogu postojati nesvodive opreke koje se ne mogu prevladati nikakvom hegelijanski pojmljenom sintezom, jer da je to kod nas moguće, valjda bi već takva sinteza bila dostignuta. Pa dobro, živimo onda dalje svoje teze i antiteze i prestanimo jedni za drugima izdavati potjernice. Upravo je to onaj minimalni književni i politički program mojega romana.

Za ”Doba mjedi” posebno je važna poljska povijest, čijim je dionikom postao i Đuka Kempf 1943., a koja je, kažete, najgora od svih koje donekle poznajete, uključivo povijest naših prostora. Možete li to objasniti, posebice u svjetlu poljskog antisemitizma?

Budući da sam porijeklom iz ”glavnog grada svih Hrvata”, ne moram stanovati na Pantovčaku kao viđeniji Hrvati, ili moram? Pantovčak – to ime inače dolazi od Sv. Pantelije, a odnosi se na pravoslavno groblje koje je nekoć bilo na tom toponimu. Što ćete, sve je kod nas tako izmiješano! A u svojoj dobi valjda mogu birati gdje ću potrošiti preostale dane

Stavljate me pred same neobjašnjivosti. Zaljubio sam se u Poljsku, kao i Kempf koji je svoj ”mali poljski rat” čudom preživio. Ali poljski antisemitizam odbijam razumjeti, ne samo onaj otprije drugoga rata ili iz drugoga rata, nego napose noviji, iz šezdesetih… Je li ogroman sovjetski pritisak tražio ventil i osvetu nad onima koji su odabrani temeljem krivih povezivanja u kontekstu vlastite povijesti?

Jedan od slojeva romana jest i identitetsko pitanje. Đuku Kempfa njemstvo čini ontološkim strancem u vlastitoj domovini. Živite li i vi život ontološkog stranca, tu njegovu slobodu?

Ona je skupa i malo ih je koji su voljni platiti tu cijenu. U stadu smrdi, ali je toplo. Bavio sam se sudbinama mnogih koji su tu cijenu slobode bili voljni platiti. Ne kažem da sam to ja, govorim kao književnik o svojim likovima i svojim odlukama za njih: Kamov, Gemma Boić… Vera Kempf, naravno i uvijek. Ja sam činio kompromise i njih molim da me iskupe.

Odlučili ste se za stanoviti eskapizam – život na otoku.

Eto, pitaju me tako uvijek uz neko čuđenje. Ja sam rođen u Zagrebu, a da su me pitali, bio bih optirao za Berlin, čak i onaj razrušeni i poniženi Berlin kakav je još morao biti 1948. kad su mene ispucali iz tople i vlažne torbe. Ali u vezi tako nečega nema izbora.

Slobodan Šnajder Foto: Vreme

Slobodan Šnajder
Foto: Vreme

Budući da sam porijeklom iz ”glavnog grada svih Hrvata”, ne moram stanovati na Pantovčaku kao viđeniji Hrvati, ili moram? Pantovčak – to ime inače dolazi od Sv. Pantelije, a odnosi se na pravoslavno groblje koje je nekoć bilo na tom toponimu. Što ćete, sve je kod nas tako izmiješano! A u svojoj dobi valjda mogu birati gdje ću potrošiti preostale dane.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

  • Rada Borić: ”Za malo žena u politici krive su stranke”
  • Alkemičarski rad kroničarke Zagreba
  • Đurđa Knežević: ”Crkva u Hrvatskoj konzervativnija je i od one u Irskoj”
  • Boris Pavelić: ”Šutnja o ‘Feralu’ mi je šokantna”

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Berlin, Hrvatski Faust, Jergović, Obuljen Koržinek, Prometej, roman, Sandra Sabovljev, Shaftesbury, Slobodan Šnajder, Vera Kempf, Vijenac, Zagreb, Zarez, Zlatko Kramarić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT