Kad je prije tri i pol godine na autocesti Bregana – Lipovac poginula glumica Dolores Lambaša, bila je to nesreća koja se može dogoditi svakome i razmjerno se često događa. Znate i sami, čitate novine, nema tjedna da tkogod na autocesti ne pogine jer je bilo mokro ili magla ili zato jer je vozač bio umoran.
Statistika, međutim, Stojanu Matavulju nije osobito pomogla. Županijski sud u Slavonskom Brodu je vozaču nissanova X-traila strogo odrezao godinu zatvora bezuvjetno, premda mu je niži sud prethodno dao uvjetnu kaznu.
Osuđeni se ipak nije bunio, isticao kako mu se, na primjer, nikad prije ništa slično nije dogodilo. Na slikama iz sudnice vidimo ga izgubljenog pogleda, obješenih ramena, izmučenog krivnjom, poslušno spremnog prihvatiti svaku kaznu koja mu se izrekne.
On je, šampionski, četvero poslao Bogu na istinu, a nekolicinu što teže, što lakše ozlijedio. Bolji rezultat ne bi zacijelo imao ni da je služeći u Tigrovima sakupio tisuću dana u borbenom sektoru. Zagrebački poduzetnik je toliko njih sa crnom zemljom sastavio da mu je to, pretpostavljam, već i gnjavaža
Smrt suradnice i drage prijateljice je krupnog muškarca, jednu osjećajnu i dobru osobu, duboko potresla te je on jesenas krotko i tiho pružio osobnu iskaznicu na porti Remetinca. Bude li se dobro vladao, pustit će ga pred ljeto, nakon što izdrži uobičajene dvije trećine kazne.
S duge strane, kad su u kolovozu 2011. u primoštenskom akvatoriju poginuli Francesco i Marinella Salpietro, bila je to nesreća kakva se ne događa svaki dan. Ni najpomniji čitatelji vijesti ne pamte da su više nego jednom pročitali nešto tako užasno, da je dvoje talijanskih penzionera, dok su jednog sunčanog božjeg dana jedrili četiri nautičke milje na uru, mesarski raskomadao motor nečijeg šest i po puta bržeg i vjerojatno jednako toliko puta težeg glisera.
Rijetkost je zaista da netko tako bezobzirno gazi nedužan svijet, a Tomislavu Horvatinčiću je to, automobilom ili brodom, uspjelo čak triput. On je, šampionski, četvero poslao Bogu na istinu, a nekolicinu što teže, što lakše ozlijedio. Bolji rezultat ne bi zacijelo imao ni da je služeći u Tigrovima sakupio tisuću dana u borbenom sektoru.
Zagrebački poduzetnik je toliko njih sa crnom zemljom sastavio da mu je to, pretpostavljam, već i gnjavaža.
Sjetio sam se kad je Matavulj otišao u zatvor, a onda opet, kad je Horvatinčiću počelo ponovljeno suđenje i kad je gospođa Šupe zajaukala da je se bezdušno medijski progoni i, napokon, kad je State Department prošli tjedan izvijestio kako u Hrvatskoj vlada posvemašnja pravna nesigurnost
Na fotografijama iz sudnice na njegovu se licu ne vidi ništa osim ravnodušne dosade. Tkogod da razbije kristalnu vazu pokazao bi više kajanja od Tomislava Horvatinčića u zgodi kad je lopaticama brodskog propelera nasmrt izmrcvario dva ljudska bića. Pa ni sutkinja šibenskog Općinskog suda Maja Šupe, kako se čini, Horvatinčiću to mu nije ozbiljnije zamjerila, presuđujući mu tek dvadeset mjeseci uvjetno.
Slučaj ipak nije gotov. Odlukom Županijskog suda, nezadovoljnog uvjetnom presudom, Horvatinčiću će se ponovno suditi i još jednom to dolazi pred sutkinju Šupe, koju je specijalno ogorčilo da novinarski zlobnici i neznalice sumnjaju u njezine motive.
“S ovoga sudskog postupka izvještavalo se neobjektivno i novinari se uglavnom nisu bavili pravnim činjenicama. Sve to se događa jer vi novinari koji pratite ovo suđenje niste educirani i ne poznajete odredbe Zakona o kaznenom postupku”, kazala je ljutito šibenska djeliteljica pravde, prije nego javnost opet ne iznenadi kakvom iznenađujućom odlukom.
Iskreno, ja zbilja ne poznajem Zakon o kaznenom postupku, ali ne nalazim se opet ni posve nekvalificiranim u pitanjima pravde.
Bolje od ijednog zakonskog akta Republike Hrvatske ovdje će mi, vjerujem, poslužiti laički zdrav razum i svakodnevno, seljačko, prostonarodno ljudsko poštenje, a zdravom razumu i prostonarodnom seljačkom poštenju ne promiče kako je ovo sve duboko, uznemirujuće nepravedno.
Bolje od ijednog zakonskog akta Republike Hrvatske ovdje će mi, vjerujem, poslužiti laički zdrav razum i svakodnevno, seljačko, prostonarodno ljudsko poštenje, a zdravom razumu i prostonarodnom seljačkom poštenju ne promiče kako je ovo sve duboko, uznemirujuće nepravedno
Jedan amaterski, šeprtljavi gušter poput Stojana Matavulja, koji se tresao kao prut jer mu se jednom nesretno omaklo da je jedna jedina osoba zbog njega poginula, pravomoćno je zatvoren na godinu dana, a jedan notorni recidivist, zvijezda crnih kronika s desecima prometnih prekršaja, jedna iskusna i hladnokrvna stara džomba kao što je Tomislav Horvatinčić, kojemu je kao dobar dan satrati živo čeljade, dobio je samo uvjetnu kaznu s rokom kušnje od dvije godine.
U posljednje vrijeme ovo mi često padne na pamet.
Sjetio sam se kad je Matavulj otišao u zatvor, a onda opet, kad je Horvatinčiću počelo ponovljeno suđenje i kad je gospođa Šupe zajaukala da je se bezdušno medijski progoni i, napokon, kad je State Department prošli tjedan izvijestio kako u Hrvatskoj vlada posvemašnja pravna nesigurnost.
Nije to ipak, vidite, kao što State Department tvrdi. Nije baš da u nas nema pravde. Ako ste imućni i ugledni kao Tomislav Horvatinčić, sve se dade srediti.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
- Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
- Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
- Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha…
- Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
- DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
- Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
- Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
- Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
- Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.