Slučaj Olivera Frljića: patetična osjetljivost katolika

Bura koju je izazvala Frljićeva predstava u splitskom HNK samo je još jedan simptom našeg društva koje nije naviklo na život u demokraciji.

U davna vremena stvari bi se riješile puno jednostavnije – neki uvaženi partijski drug jednostavno bi dobacio Frljiću da se ne zeza s karijerom, slobodom, životom i predstava bi, kako se tada govorilo, otišla u bunker.

Možda nije zgoreg podsjetiti da su komunisti izbjegavali ekscese na temu vjere, pa je tako i Goran Bregović svojedobno dobio ”rampu” za pjesmu ”Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš”. Naime, nadobudni je autor ubacio i stih: ”A Krist je bio kopile i jad” – ali je Nepoznat Netko natjerao Bregovića da to promijeni u ”A on je bio kopile i jad”.

Ako ne vjerujete u tu priču, pronađite negdje na YouTubeu live snimku pjesme, tad već s Alenom Islamovićem kao vokalom, koja ima baš onaj inkriminirani tekst s Kristom.

Glupo i bezvezno, ali jedno od temeljnih ljudskih prava je i to da budete glupi i bezvezni. Kao što je i jedno od temeljnih ljudskih prava to da brutalno kritizirate bilo koju ideju. Možda to nije ono što bih ja napravio, no stupanj prava drugih ljudi nije određen mojim ukusima i stavovima. Ako vam se to ne sviđa, onda vratite Tita i Partiju, pa opet pazite i na to koji ćete vic gdje ispričati

Uglavnom, komunisti – koje ovih dana desnica često proziva – nisu htjeli ”talasati” i izbjegavali su javno vrijeđanje kršćanstva. I da je sada npr. 1982. godina, Frljić bi se mogao oprostiti od mogućnosti da svoju predstavu izvede na Marulićevim danima. Koju predstavu? Ne znamo, nismo ni čuli za nju.

Ali, dragi moji, dosadio nam je komunizam, pa smo odabrali liberalno društvo, a tamo se jako malo stvari zabranjuje. Ne smijete pozivati na nasilje, ne smijete propagirati fašističko-rasističke ideje – to je sve što je ostalo od ”verbalnog delikta” članka 133. negdašnjeg Krivičnog zakona SFRJ.

Hoćete vrijeđati kršćane i prikazivati Isusa u seksualnom odnosu s muslimankom? Imate je pravo ubaciti to u predstavu, vaša volja i volja vaše publike kojoj se to sviđa.

Analogija Isusa sa Sirijcem nije ni tako bezvezna ideja; napokon, Isusov materinji aramejski jezik najizravniji je predak sirijskog. Uglavnom, koliko god degutantno bilo poistovjećivanje vjersko-socijalnog reformatora iz prvog stoljeća rabi Jošue iz Nazareta s nekim motherfuckerom – u demokraciji je to dopušteno.

Ima tu napokon i brutalne kritike trinitarne teologije u kojoj Otac i Sin imaju neki prilično drugačiji odnos identiteta od očeva i sinova u realnosti.

I kao što je Frljić i priželjkivao, njegova predstava koja ne nailazi na oduševljenje kazališne kritike, izazvala je pravu buru u javnosti. Uspio je napraviti čak i to da zatupljeni Ante Skejo konačno uđe u kazalište, doduše samo da bi pravio neki svoj show, pa je bio izbačen. Ali, neka, dečko će možda opet svratiti u hram kulture, ima nade za njega.

Ozbiljnije govoreći, Frljić je izazvao buru prosvjeda – a ja moram i svojim liberalnim prijateljima objašnjavati kako su u liberalnoj demokraciji i ti prosvjedi dopušteni. Što ne znači da se slažem s fizičkim prijetnjama, pokušajima ometanja predstave ili pozivom državi (partiji?) da takve stvari prestane financirati.

Samo mislim da ne treba dramiti kad neke časne sestre izađu s natpisima ”Ova predstava me vrijeđa” uz glazbenu pratnju pjesama tipa ”Zovi, samo zovi”.

Analogija Isusa sa Sirijcem nije ni tako bezvezna ideja; napokon, Isusov materinji aramejski jezik najizravniji je predak sirijskog. Uglavnom, koliko god degutantno bilo poistovjećivanje vjersko-socijalnog reformatora iz prvog stoljeća rabi Jošue iz Nazareta s nekim motherfuckerom – u demokraciji je to dopušteno

Glupo i bezvezno, ali jedno od temeljnih ljudskih prava je i to da budete glupi i bezvezni. Kao što je i jedno od temeljnih ljudskih prava to da brutalno kritizirate bilo koju ideju. Možda to nije ono što bih ja napravio, no stupanj prava drugih ljudi nije određen mojim ukusima i stavovima. Ako vam se to ne sviđa, onda vratite Tita i Partiju, pa opet pazite i na to koji ćete vic gdje ispričati.

Ono što je mene najviše zazeblo u cijelom tom događaju je ova velika i patetična osjetljivost katolika na uvredu. U redu, smeta im kad neka predstava Isusa prikazuje na jedan potpuno drugačiji način, i to radi oštro, satirično, blasfemično – to se i da ljudski razumjeti, iako mi je strano što oni tome pridaju takvo značenje.

Hajdemo se složiti da je Frljić pretjerao; s nama bi se zasigurno složio i onaj partijski moćnik koji je svojedobno cenzurirao Bregovićev tekst. Što je sljedeće što ih vrijeđa?

Već mogu zamisliti nekoga tko sablažnjeno čita ovu moju kolumnu i čupa kosu od uvrijeđenosti. Napokon, već sam u više navrata i čuo za sebe kritiku zdesna koja je kao dokaz moje potpune pokvarenosti isticala to što, zamislite, pišem za Autograf.

U redu, znam ja stvarno biti oštar, idemo i moje tekstove zbrisati. Što ide sljedeće? Ili, još bolje – što nas čeka na kraju?

Pa vjerojatno to da je u redu samo ono što je hrvatsko-katoličko, dok ostalo treba izbaciti iz ove zemlje jer vrijeđa većinski puk. Koji, doduše, nije tako većinski kako bi oni to htjeli prikazati, ali to sad nije bitno.

Popuštanje po pitanju Frljića zapravo bi bilo ne samo potpuno neopravdano nego bi predstavljalo i vrlo opasan presedan, jer bi radikalima dalo za pravo da na temelju svog osjećaja uvrijeđenosti presuđuju svemu i svakome.

Na kraju bih imao za katolike dvije važne poruke – i to one koje dolaze iz njihovog miljea.

Ono što je mene najviše zazeblo u cijelom tom događaju je ova velika i patetična osjetljivost katolika na uvredu. U redu, smeta im kad neka predstava Isusa prikazuje na jedan potpuno drugačiji način, i to radi oštro, satirično, blasfemično – to se i da ljudski razumjeti, iako mi je strano što oni tome pridaju takvo značenje

Prvo, zanimljivo je zamijetiti da Crkva u svijetu nije baš tako osjetljiva na uvrede kao ova naša u Hrvatskoj. Kad je svojedobno John Lennon izjavio da su Beatlesi popularniji od Isusa (što je statistički potvrđeno), američki su se protestanti odmah nadigli u prosvjede, spaljivanje ploča famoznih čupavaca i drečanje na mikrofon o sotonskoj opasnosti najpoznatijeg kvarteta u povijesti suvremene kulture.

Za razliku od protestanata (čije samo ime veli da nešto protestiraju), Katolička je Crkva tada šutjela i tek prije koju godinu dobrohotno prokomentirala Lennonovu tvrdnju kao izraz očaja i bijesa jednog radničkog djeteta.

Otprilike u to vrijeme je vatikanska dnevna tiskovina L’Osservatore Romano objavila popis 10 najboljih rock albuma u povijesti. Pomalo iznenađujuće, na prvo su mjesto stavili ”Revolver” od Beatlesa. Proguglajte taj vatikanski izbor – moram reći da su me pozitivno iznenadili svojom listom; oni koji su je sastavili imaju vrlo istančan ukus.

A, napokon, ako našim katolicima ništa ne znači ni Vatikan (jer su to oni koji ne priznaju Međugorje), onda se barem mogu osvrnuti na same izvore kršćanstva i njihov stav prema uvredi. ”Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov!”, veli Prva Petrova poslanica 3.9 – a sličnih ideja imate po Novom zavjetu koliko god hoćete.

Biti kršćanin trebalo bi značiti nešto više od ceremonija, nacionalnog ponosa i pjevanja budnica. Oni koji pak ostaju samo na ovoj nacional-političkoj razini i šire netrpeljivost veća su uvreda kršćanstvu od tisuću Frljićevih predstava.

Još tekstova ovog autora:

• Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
• Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
• Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
• Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
• Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
• Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
• Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
• Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
• Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
• Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

» Svi tekstovi ovog autora