Gradimir Gojer
Pisati danas o knjigama vrijedi samo u dva slučaja: kada autor prikaza knjigu doživi kao istinsko umjetničko djelo ili kada određena knjiga ima bitnoga utjecaja na moguću promjenu svijesti dok njen sadržaj ima katarzičnu ili iscjeliteljsku funkciju.
U slučaju nedavno publicirane knjige ”Smeh pod vešalima – Sve što ste želeli da ne znate o ratu na Kosovu” beogradskog uglednog novinara, dramaturga i scenariste Radeta Radovanovića, radi se upravo o ovom drugom.
Knjiga je to angažiranog spisateljstva, sva, cijelim svojim sadržajem upravljena logici kulture sjećanja i oponentna kulturi zaborava, koja nakon posljednjih ratova i raspada Jugoslavije postaje uobičajena, svjesno skrivajući tragične istine.
Rade Radovanović, kao ratni dopisnik Radija Slobodna Evropa, ”Smeh pod vešalima” koncipira jednim svojim tokom kao kroniku zločina koje su militarne i paramilitarne snage Slobodana Miloševića i njegovog političko-vojnog režima počinile nad kosovskim Albancima, a drugi tok vodi tragajući po civilnim i vojnim uzrocima narastanja neviđenog zla i ponašanjima njegovih protagonista, posebice njegovih ideologa.
Nalazeći snage, odvažnosti i spisateljskog umijeća u toj kavalkadi leševa, krvi i svekolike nesreće Radovanović uspijeva manirom vrsnog dramaturga stvoriti i nekoliko zaokruženih likova, a cjelokupno djelo prožeto je gotovo nestvarno tačnim portretom tadašnjeg ministra informiranja, a današnjim predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem.
”Smeh pod vešalima” trebalo bi da Vlada Srbije tiska u tiražu koji bi omogućio prije svega mladim generacijama Srbijanaca da se suoče s ispraznošću i lažima o srpskom junaštvu i ”nepobjedivosti”, da konačno otpočne temeljita denacifikacija srpskog društva i srpske države
U istovremenoj nakladi Most Art Jugoslavija iz Beograda, Kruzaka iz Zagreba i Botimet Koha iz Prištine pojavila se ova knjiga, sazdana na istini i dokumentu, ali, na svoj način, i autobiografska, koja čitatelje od prve do posljednje stranice drži u stanju istinske napetosti. Knjiga je to koja se lako ne ispušta iz ruku.
Što je u žanrovskom smislu Radovanovićevo djelo: kronika zločina, autobiografija, autobiografski roman ili sve to i dakako više?
NATO bombardiranje Srbije dato je, u krupnom planu, realno, viđenjem objektivnog radijskoga izvjestitelja, ali i intimistički kroz fini emotivni kaleidoskop obiteljskih zbitija u autorovom domu.
Fascinantna je filigranska mjera kojom Radovanović slika ubijanje kolega djelatnika RTS-a NATO-vim “tomahavcima” uz prisustvo zločinačke Miloševićeve vlasti, koja je svjesno žrtvovala sve TV djelatnike koji nisu imali JUL-ovske i SPS-ovske iskaznice, kao, uostalom, i uništavanje kineske ambasade…
Kolažiranje protjerivanja, ubijanja i pljačkanja nevinih civila kojima je jedini grijeh bio što su Albanci, s više nego moćno analitičko-psihološki slikanim predstavnicima zločinačke vlasti u rasponu od alkoholiziranih oficira do onih koji su bili sasvim blizu špica piramide Miloševićevog zločinačkog projekta.
Duboko me je potresao dijalog koji je Radovanović vodio s vozačem Aleksandra Vučića, ministra informiranja. Taj čovjek iz naroda, radikalski ostrašćen odlučio je, ako zapadnjaci okupiraju Srbiju, ubiti svojom rukom svoju djecu i sebe. Tužan je to odslik zabluda koje je crveno-crna koalicijska vlast ”sijala”.
Autorova dramaturško-scenaristička magija, kroz dijaloški besprijekorno artikuliranu formu uvjerljivo tka dramatiku dubokoga humaniteta.
Ironijsko, s nekom suptilnom distancom, je jedno od autorovih najubojitijih stilskih sredstava. Radovanović to čini gotovo poslovičnom lakoćom, što je odlika literarnog majstorstva.
Osobno nisam mogao objektivno prosuđivati prizore atentata na dragog prijatelja i velikog glumca Envera Petrovcija ili, pak, prikaze nedoumjevanja, strahovanja i svih iskušnja velikog scenografa Geroslava Zarića…
Znao je Radovanović da bílo iskrenosti, damare duboke ljudskosti velikih umjetnika dovede u fokus čitateljske pozornosti u djelu koje se bori za humanitet u vremenu zlotvora i njihovih zločina.
Najviše imponira autorovo naizmjenično govorenje, čas monološki, čas dijaloški, a posebno moćno, realno, rezonerski, mudro.
I zabrinutost pater familijasa i nježnost brižnoga oca sve se to miksa u ovoj moćnoj proznoj fakturi s golom suhoćom radijskoga reportera. Ratnog!
”Smeh pod vešalima” žanrovski i stilski ima momente istinske briljantnosti, ali ispred svega i iznad svega stoji moćni moralni profil novinara nepovijene kralježnice.
Zanimljiv je način na koji Radovanovć dokumentarno tačno i precizno donosi slike etničkog čišćenja, a potom to znalački kontekstira u prostor tadašnje europske i svjetske političke situacije, izvodeći, rjeđe kroz osobno promišljanje, a češće kroz dijaloge i monologe stvarnih likova, vrlo tačne zaključke u tom vremenu političkog nevremena.
Samosvjesno i bez dilema u vremenu beznađa autor će stvoriti čitav niz toliko dojmljivih prizora izvorne snage da se dokumentarno i autorski razvihoreno pripovijedanje amalgamiraju.
Meni, koji sam prošao četverogodišnju ”danteovštinu” sarajevske opsade, posebno su imponirale asocijacije i komparacije u odnosu na totalitarne prizore o kojima, kao lucidan promatrač i svjedok vremena, Radovanović meditira, gotovo bih kazao ”trećeplano”.
U istovremenoj nakladi Most Art Jugoslavija iz Beograda, Kruzaka iz Zagreba i Botimet Koha iz Prištine pojavila se ova knjiga, sazdana na istini i dokumentu, ali, na svoj način, i autobiografska, koja čitatelje od prve do posljednje stranice drži u stanju istinske napetosti. Knjiga je to koja se lako ne ispušta iz ruku
I slikanje ratne jeze pomiješane sa zdravim narodnim humorom u ambijentu novobeogradskih solitera pokazuje autora kao lucidnog ”bilježnika” surove stvarnosti.
”Smeh pod vešalima” trebalo bi da Vlada Srbije tiska u tiražu koji bi omogućio prije svega mladim generacijama Srbijanaca da se suoče s ispraznošću i lažima o srpskom junaštvu i ”nepobjedivosti”, da konačno otpočne temeljita denacifikacija srpskog društva i srpske države.
Svakako, Dragan Stojković, tihi i samozatajni nakladnik sa svojom izdavačkom kućom Most art Jugoslavija produciranjem knjige Radeta Radovanovića čini hrabar gest, na koji se, nažalost, ne odlučuju financijski, ali ne i programski moćnije izdavačke kuće.
Treba gajiti plemenitu nadu da će i knjižare iz Zagreba i Sarajeva, kao i suizdavači iz Prištine i Zagreba omogućiti da se što veći krug čitatelja upozna s ovim Radovanovićevim udžbenikom antifašizma.
A doba koje živimo na to nas obavezuje ako želimo da antifašistička misao, kojom obiluje ovo djelo, pobijedi mrak fašizacije koji je ponovo prekrio naše krajeve.
Knjiga na ponos autoru, ali i nakladnicima!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Sarajevo – via COVID – Mariopulj
- Dvodecenijska borba za ljudskost Svetlane Broz
- Stoljeće ”Kuće na Obali” upisano u kulturnu mapu svijeta
- Neponovljivo teatarsko iskustvo iz sarajevskog ratnog pakla
- Nadam se da će u BiH trijumfirati integralno bosanstvo
- Matvejević između azila i egzila, ali nikada savijene kičme
- Djelom personaža velikana gradimo mlade stvaraoce
- Čovjek koji oponira brutalnostima doba koje (pre)življavamo
- Čudna jada od mog rodnog Mostara
- Odhodu gospari, a tko će sad komponirati i versovati šansone?
