U otporu je spas

S obzirom da neko vrijeme nisam pisala i da sam u međuvremenu postala mama, imam potrebu prirediti vam jednu sasvim osobnu kolumnu.

O feminizmu, snažnoj odrednici mog identiteta, o tome kako je upravo majčinstvo učvrstilo moj feministički identitet.

Nisam od previše akcije u zadnje vrijeme jer vrijeme koje provodim s malenom je nezamjenjivo. Iako je u ova dva mjeseca moj dan postao monotona rutina dojenja, igranja, gugutanja, presvlačenja i spavanja, najčešće tim redom, nigdje na svijetu u ovom trenu ne bih radije bila nego upravo s njom.

Pa ipak, bez razmišljanja priključila sam se inicijativi #spasime u radu protiv rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja i kampanji #crveniotpor za pravo žene na odlučivanje o vlastitom tijelu i životu.

Bez razmišljanja priključila sam se inicijativi #spasime u radu protiv rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja i kampanji #crveniotpor za pravo žene na odlučivanje o vlastitom tijelu i životu

Zbog nje. Želim da ima priliku. Želim joj život u punini koji omogućava sloboda.

#spasime je u rekordno kratkom vremenu odjeknuo u javnosti s onime što feministkinje godinama upozoravaju, predlažu i govore.

Bila je potrebna volja i vidljivost javne osobe u liku Jelene Veljače da se šira javnost digne na noge, da ljudi počnu razumijevati kompleksnost dinamike obiteljskog i rodno utemeljenog nasilja i strukturalnu narav problema. Da svi postanu svjesni kako obiteljsko i rodno utemeljeno nasilje nije problem unutar nečija četiri zida, već ozbiljan, sustavni društveni problem. Da tisuće ljudi pruži otpor i jasno da do znanja “Ne, nije, to vam nije tako u braku”.

Frustrira me to što su se neke od tragedija obiteljskog nasilja, zbog kojih je inicijativa #spasime i nastala, mogle izbjeći da se svih ovih godina feministkinje slušalo namjesto da ih se demoniziralo.

Analize sustavnih problema, načini i mehanizmi zaštite i prevencije već su u našim feminističkim krugovima sto puta ponovljena priča, predlagana vladajućim garniturama i upućivana široj javnosti.

Na kraju krajeva, mehanizmi suzbijanja nasilja jasno su artikulirani i u Istanbulskoj konvenciji, odnosno nazovimo stvari pravim imenom – Konvenciji VE za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.

Iako su u javnosti hvaljeni konkretni zahtjevi inicijative #spasime ono što Konvencija zapravo propisuje, sama Konvencija, baš kao i feministkinje, bila je toliko demonizirana da je drama oko ratifikacije trajala dvije godine, a Konvencija prozivana nepotrebnom.

Šteta. Puno se tragedija moglo izbjeći da se namjesto demoniziranja feministkinje saslušalo, a Konvenciju implementiralo.

Bilo kako bilo, inicijativa #spasime, lišena predznaka feministička, postigla je ono o čemu se u feminističkim krugovima sanjalo. Digla je javnost na noge i u fokus stavila strukturalnu narav rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja.

Djevojke iz inicijative, uz svoje svakodnevne poslove i brige, odradile su lavovski posao i problemu dale golemu vidljivost i napokon privukle pažnju vladajućih. Prepoznale su višegodišnji rad feminističkih organizacija i uključile ih u pregovore s Vladom, čime su pokazale upravo feministički pristup u rješavanju tog kompleksnog problema.

Frustrira me to što su se neke od tragedija obiteljskog nasilja, zbog kojih je inicijativa #spasime i nastala, mogle izbjeći da se svih ovih godina feministkinje slušalo namjesto da ih se demoniziralo

Jer znate, to je poanta feminizma i za to se feminizam zalaže. Za društvo ravnopravnosti namjesto društva dominacije i subordinacije. Za suradnju namjesto natjecanja. Za nenasilje. Za mir.

Vjerujem da ćemo udruženih snaga zbilja pridonijeti sustavnim promjenama. Već sama činjenica da velika većina ljudi sada razumije da se radi o društvenom, a ne privatnom, o sustavnom, a ne osobnom problemu velika je promjena.

A oni što su demonizirali Konvenciju i što ne prestaju demonizirati feminističke napore, oni i dalje hodaju. Nedavno su pod egidom zaštite nerođenog života hodali za onemogućavanje pobačaja.

Povijest nas je naučila da zabrane i restriktivni zakoni o pobačaju nigdje nikad nisu spriječili da žene rade pobačaje, ali su itekako oznaka totalitarnih režima u kojima su žene inkubatorice nacije.

Ne radi se tu, jasno, o zaštiti života, jer malo je ili ni malo tim hodačima stalo do dostupne kontracepcije i seksualne edukacije u nastojanju da smanje broj pobačaja.

Dok traže ljudska prava za nerođene, hladnokrvno prolaze kraj rođenih. Kraj svakog petog djeteta koje u Hrvatskoj živi na pragu siromaštva, kraj djece koja se u čamcima pokušavaju domoći sigurnosti europskog tla ili pak njihovih trudnih majki. Kraj nezbrinute djece u domovima, oboljele djece koja čekaju da ministarstvo odobri lijek. Popis je, nažalost, predug.

Iako su u javnosti hvaljeni konkretni zahtjevi inicijative #spasime ono što Konvencija zapravo propisuje, sama Konvencija, baš kao i feministkinje, bila je toliko demonizirana da je drama oko ratifikacije trajala 2 godine, a Konvencija prozivana nepotrebnom

Budimo realni, ne zanima njih zaštita života, njih zanima stjecanje i zaštita kontrole i moći.

Zato sam se priključila i kampanji pružanja feminističkog otpora hodačima #crveniotpor.

Zbog nje.

Jer želim da bude slobodna. Želim da nitko nikada ne dovede u pitanje autonomiju njena vlastita tijela.

Jer želim da joj, kad jednog dana shvati koliko je ovaj svijet koji smo izgradili nasilan, mogu reći da je mama pružala otpor. Snažan, radikalan i glasan otpor.

Učit ću je da je uvažavanje drugih uvijek bolja opcija od moći nad drugima i da je suradnja uvijek bolja od natjecanja.

Jer želim da nepravdi, neravnopravnosti i nasilju jednog dana i ona pruža otpor.

Svi zaslužujemo život bez nasilja i zato je spas u otporu. Naravno, nenasilnom.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Tko se boji roda još
• Priziva li vas vaša savjest?
• HBK ne izvještava o vatikanskom samitu o pedofiliji
• I muškarci su ljudi
• Kako ćemo postići mir ako u mir ne vjerujemo?
• Priziva li vas vaša savjest?
• Vjerujte nam kada kažemo da boli
• Profesore Raguž: I mi žene smo nasljednice Kristove!

» Svi tekstovi ovog autora