Sprečavanje informacija PDV-om na besplatne knjige

U Hrvatskoj prevladava sprečavanje informacija. Čak i u Zakonu o pravu na pristupu informacijama propisani su teško razumljivi brojni i dugotrajni komplicirani administrativno pravni postupci, u biti više kao prepreke novinarima i ostalim podnositeljima zahtjeva za pravo na pristup informacijama, a znatno manje kao olakšice za pristup informacijama.

Kako to izgleda može se pogledati u publikaciji o 22 mjeseca dugom postupku zbog prava na pristup informacijama u publikaciji ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava na pristup Europskom sudu za ljudska prava”.

Sprečavanjem informacija i cenzurom u Hrvatskoj bave se svi – Ustavni sud, Ured predsjednice, Sabor, Vlada i sva ministarstva, pa čak i Hrvatska radiotelevizija.

Još jedino neovisni novinari povremeno objavljuju informacije zbog kojih ”profesionalci” iz tzv. institucija sistema – Državnog tužiteljstva i USKOK-a, policije, sudstva i raznih brojnih inspekcijskih službi – spuštaju glavu ili zatvaraju oči i šute o onome što su doznali o korupciji dužnosnika, osobito o kriminalu ”tipičnih HDZ-ovaca, najsiromašnijih saborskih zastupnika”.

Na najbedastiji način sprečavanjem informacija bave se razne službe Ministarstvo financija, primjerice Porezna uprava naplaćivanjem PDV-a na svaki besplatno podijeljeni tiskani primjerak publikacije o – sprečavanju informacija.

Podsjećam, PDV je porez na promet roba ili usluga.

Jedino neovisni novinari objavljuju informacije zbog kojih ”profesionalci” iz tzv. institucija sistema – Državnog tužiteljstva, USKOK-a, policije, sudstva i raznih brojnih inspekcijskih službi – spuštaju glavu ili zatvaraju oči i šute o onome što su doznali o korupciji dužnosnika, osobito o kriminalu ”tipičnih HDZ-ovaca, najsiromašnijih saborskih zastupnika”

A jesu li besplatno podijeljeni primjerci knjiga ”promet roba ili usluga” neka čitatelji slobodno izaberu svaki prema svojim osobnim kriterijima.

Kod te knjige, naravno, nije problem u eventualno oporezivom ”prometu” besplatnim primjercima, nego u sadržaju informacija o tome kako Republika Hrvatska krši ljudska prava svojih građana, te o tome na koje načine vlastodršci nastoje spriječiti informiranje javnosti.

Da su kršili građanima Republike Hrvatske pravo na sudsku zaštitu neizravno su priznali i sami ”prekršitelji”.

Na web stranici Hrvatske odvjetničke komore objavljeno je da će od lipnja 2017. godine podnositelji zahtjeva (tužbi) Europskom sudu za ljudska prava zaprimati ”odluke suca pojedinca u kojima će Sud navesti na kojim osnovama su zahtjevi odbačeni kao nedopušteni” (dopis Ureda zastupnice Republike Hrvatske pri Europskom sudu za ljudska prava Klasa: 910-04/17-01-07 URBROJ: 50447-04/1-17-06 od: 7. lipnja 2017).

To znači da do ”lipnja 2017. godine” to nije bila praksa.

Ali, nakon što su to ”prekršitelji” priznali, poreznici su odlučili udariti PDV-om po knjizi u kojoj su prije ”priznanja” objavljeni dokumenti o tome kako se iz postupka na Europskom sudu za ljudska prava protupravno eliminira tužbe i, protivno članku 45. Konvencije, podnositeljima zahtjeva (tužiteljima) ne dostavljaju pisane i obrazložene sudske odluke.

Glupost, jer hrvatska javnost je unatoč zakašnjeloj (re)akciji poreznih vlasti s PDV-om na besplatnu knjigu već informirana o kriminalu sudaca i službenika Ustavnog suda u sprečavanju prava pristupa međunarodnom sudstvu do mjere da se objavljuje da se s tom protupravnom praksom prestaje (od lipnja 2017.).

PDV-om po besplatnoj knjizi nije usamljeni primjer bedastih cenzura iz Ministarstva financija.

Jesu li besplatno podijeljeni primjerci knjiga ”promet roba ili usluga”? Kod ove knjige nije problem u eventualno oporezivom ”prometu” besplatnim primjercima, nego u sadržaju informacija o tome kako Republika Hrvatska krši ljudska prava svojih građana, te o tome na koje načine vlastodršci nastoje spriječiti informiranje javnosti

I novinar Drago Hedl objavio je članak o tome kako je Porezna uprava, suprotno Ustavu RH, cenzurirala portal SBplus ”jer pišu negativno o HDZ-u”.

Apsurdno je da su iz Ministarstva financija, uopće ne negirajući cenzuru, pokušali nekim objašnjenjima opravdati svoj neustavni postupak.

Sprečavaju se sve informacije.

U prethodnim kolumnama objavljeno je kako je ovršeniku na pitanje koliko je zapravo dužan i dokad će mu oduzimati trećinu od mizerne mirovine – uskraćena informacija.

Izvjesni Marijan Hmelina, pročelnik u Ministarstvu financija u svojstvu ovrhovoditelja, odgovorio je da ”nije u mogućnosti izdati otplatni plan zajedno sa planom kamata do ispunjenja otplate iz razloga jer Financijska agencija (Fina) je izvršitelj navedenog (ovršnog) rješenja”.

A iz varaždinske Fine odgovorila je izvjesna Anamarija Režek ”da ne izrađuju otplatni plan za ovršenika”.

I tako su si Hmelina i Režekica zamislili sprečavanje informacija (o lihvarskim ovrhama Ministarstva financija i Fine).

Jebeš zakonsko pravo ovršenika na to da dozna koliki mu je zapravo dug (nakon ”pripisa” lihvarskih kamata) u ovršnom postupku koji problematično Ministarstvo financija provodi bez sudskog nadzora.

Važno je spriječiti tu informaciju.

I razni Hmeline i Režekica spremno trpe višekratnu medijsku prozivku imenom i prezimenom samo da bi mogli nastaviti postupati po starome kao da se ništa nije dogodilo.

Podsjećam, i Hrvatska radiotelevizija (!?) je uz pomoć sudaca iz Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske cenzurirala ”svoje” novinare i Hrvatsko novinarsko društvo i trajno zabranila da se u okviru stručne rasprave na okruglom stolu u Novinarskom domu prikaže TV emisija ”Latinica” pod naslovom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”.

I novinar Drago Hedl objavio je članak o tome kako je Porezna uprava, suprotno Ustavu RH, cenzurirala portal SBplus ”jer pišu negativno o HDZ-u”. Apsurdno je da su iz Ministarstva financija, uopće ne negirajući cenzuru, pokušali nekim objašnjenjima opravdati svoj neustavni postupak

Cenzura TV emisije ”Latinica” je omogućena neustavnom revizijskom odlukom Vrhovnog suda (Revt342/13) o (isto neustavnoj) pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda (Pž-7598/11).

Cenzura je u Hrvatskoj formalno zabranjena člankom 38. Ustava (prema stavku 3. zabranjuje se cenzura i novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji).

Da bi se prikrilo kršenje Ustava zbog cenzure, formalno je sve prikazano kao stečeno pravo Hrvatske radiotelevizije na iskorištavanje novinarskih autorskih djela stvorenih u radnom odnosu.

Pa je ”iskorištavanje prava prvog prikazivanja” sudski zloupotrijebljeno da bi se trajno zabranilo Hrvatskom novinarskom društvu da na okruglom stolu o cenzuri prikaže snimljene novinarske TV priloge: ”Pravo(m) u NAMU” novinarke Ane Jelinić, ”Noćne more u tvornici snova” novinarke Nataše Ban Leskovar i ”Tko je jamio nije platio” novinara Petra Štefanića, snimljene za ”bunkeriran” TV emisiju ”Latinica” pod nazivom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”.

Hrvatska radiotelevizija nije dosad pokazala namjeru da prikaže u svojim programima bunkeriranu ”Latinicu” ni sporne autorske novinarske priloge.

Naprotiv, sudskim tužbama Hrvatska radiotelevizija je ustrajala u sprečavanju objavljivanja snimljenih TV novinarskih priloga kršeći na taj način novinarska autorska prava (autorski ugovor se poštuje realizacijom autorskog djela, a ”bunkeriranjem”’ snimljenih TV novinarskih autorskih priloga ugovor o autorskom djelu se krši).

Možda se odustajanje od prikazivanja ove TV emisije Latinica u programima Hrvatske radiotelevizije može iskazivati kao pravo naručitelja da odustane od objavljivanja naručenih novinarskih autorskih priloga, ali ”bunkeriranje” i sudsko trajno zabranjivanje trećemu (u ovom slučaju Hrvatskom novinarskom društvu) na prikazivanje nedvojbeno je – Ustavom zabranjena cenzura.

Sramotno za Visoki trgovački sud i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao i za Hrvatsku radioteleviziju.

I tako, kao neovisni novinar moram platiti PDV na publikaciju koju sam besplatnim radom pripremio i napisao, dao tiskati i besplatno podijelio da bi unatoč svim pokušajima sprečavanja informiranja javnosti objavio dokumente o tome tko to imenom i prezimenom krši ljudska prava (na sudsku zaštitu) građanima Hrvatske u protupravnim postupcima na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

I ne bi me to toliko ojadilo (PDV na besplatne knjige iznosi svega oko 600 kuna) da u (tobože) prisilnom postupku naplate duga porezno povlaštenom poduzetniku Josipu Klemmu isti poreznici nisu odlučili pogodovati nezakonitim otpisom više od pola milijuna kuna PDV-a. Primjenjuje li se u Hrvatskoj isti zakon o PDV-u na moćnike i (neovisne) novinare?

I ne bi me to toliko ojadilo (PDV na besplatne knjige iznosi svega oko 600 kuna) da u (tobože) prisilnom postupku naplate duga porezno povlaštenom poduzetniku Josipu Klemmu isti poreznici nisu odlučili pogodovati nezakonitim otpisom više od pola milijuna kuna PDV-a (pogledati kolumnu ”Lihvarske ovrhe penzićima, otpisi PDV-a moćnicima”, objavljenoj na portalu Autograf 16. listopada 2016. godine).

Primjenjuje li se u Hrvatskoj isti zakon o PDV-u na moćnike i na (neovisne) novinare?

Očito je da ne!

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

Još tekstova ovog autora:

• Dužnosnička piraterija u znanosti
• Pravosudna lakrdija
• Korporacijska nečovječnost prema platežno odgovornoj osobi
• Posljednji je čas da se zaustavi insolvencijsko uhljebništvo
• Mućke oko izbora sudaca nižih sudova prije lokalnih izbora
• Plenković i Obuljen Koržinek kao ”vlasnici informacija”
• Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa
• Poreznici ”šutke pelješe” političke neistomišljenike
• DORH prijavljen EU zbog izbjegavanja istraga u pravosuđu
• Presude zbog neubrojivosti kao izgovor za zataškavanje

» Svi tekstovi ovog autora