autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Sram će spasiti Hrvatsku

Autor: Zdravko Zima / 06.12.2013. 3 Comments

U ponedjeljak, dan nakon referendumskog ludila, ušao sam u poslovnicu Erste Card Cluba u Praškoj ulici broj 5, gdje se nekoć nalazila sinagoga, devastirana za Pavelićeve ere. Pozdravio sam službenicu za šalterom koja je uredno šutjela, okrznuvši me usputnim pogledom. Poslije obavljene transakcije kroz prozorčić mi je tutnula potvrdu i opet bez pozdrava i bez očekivanog ”izvolite”, koje se u civiliziranom svijetu u najmanju ruku podrazumijeva. Izišao sam iz poslovnice, zaključujući po tko zna koji put da nešto takvo nije moguće u Švicarskoj, ni u Njemačkoj, ni u Švedskoj. Nije moguće ni u Japanu, ni u srbijanskoj zabiti, ali je moguće u Zagrebu. Gradu koji jednom djeluje kao velegrad, a drugi put, ili vrlo često, kao teška vukojebina.

 

Uostalom, referendumsko izjašnjavanje o definiciji braka pokazalo je da Zagreb nije samo službeni epicentar Hrvatske nego i glavni grad duboko ucijepljenog konzervatizma koji vuče korijene iz francjozefinskih vremena. Budući da je poprimilo dimenzije svojevrsne obligacije, izjašnjavanje o referendumu, kojem racionalnost i trezvenost nisu jače strane, kanio sam zaobići. Ipak, na reakciju me prisilio netko od koga sam to najmanje očekivao: Renato Baretić i njegova kolumna ”U ime U”.

 

Neću se upuštati u sve detalje Baretićeva komentara, kojem možda ne bih imao što prigovoriti, a kamoli zamjeriti, da na jednome mjestu, makar i u zagradi, nije opsovao mater svima koji su te nedjelje ignorirali svoje biračko pravo. Osim što me uvrijedio, psujući moju pokojnu majku, Baretić je zaboravio da pravo na izjašnjavanje implicira i pravo na apstinenciju. Barem bi on to trebao razumjeti, tim više što je u romanu ”Osmi povjerenik” lansirao otok Trećić. Znamo na koga je ili na što aludirao, ali mehaničko izjašnjavanje ”za” ili ”protiv”, koje je u takozvanoj hrvatskoj demokraciji poprimilo razmjere farse, bezuvjetno podrazumijeva i mogućnost apstinencije.

Mehaničko izjašnjavanje ”za” ili ”protiv”, koje je u takozvanoj hrvatskoj demokraciji poprimilo razmjere farse, bezuvjetno podrazumijeva i mogućnost apstinencije. U zemljama zbiljske demokracije takva mogućnost ne može biti uskraćena, a još manje prezrena

 

U zemljama zbiljske demokracije takva, treća mogućnost ne može biti uskraćena, a još manje prezrena. Nije malo pitanja u kojima se teško, pogotovo sa stopostotnom sigurnošću, deklarirati samo ”za” ili ”protiv”, a ako uzmemo u obzir činjenicu da je brak kao zajednica muškarca i žene fiksiran u Zakonu o obitelji i da je nedjeljno izjašnjavanje bilo samo paravan za neke druge, jednako mračne ciljeve, onda je opstrukcija takvog referenduma ne samo dopustiva nego i poželjna. Napokon, zar kolega Baretić ne zna za načelo građanske neposlušnosti? On je izišao na referendum da bi se suprotstavio onima koji su zaokružili ”za”.

 

Ali trebalo je isto tako reći ”ne” onima koji su svojom traljavošću, svojim kukavištvom i kalkulantstvom raskrilili vrata jednog takvog po svemu anakronog, besmislenog i bespotrebnog referenduma. Dakako, to su Milanović i njegova Vlada, iako time ne kanim minorizirati zasluge koje u provedbi te anticivilizacijske lakrdije pripadaju Crkvi, desnim i ultradesnim strankama. A pozivanje na ”građansku dužnost”, pogotovo u slučaju onih koji su zaobišli referendum, izgubivši tako pravo na nezadovoljstvo, nije ništa drugo nego jeftina sofistika. Jer da je Hrvatska, osim nominalno, građanska država, ovakvi i slični referendumi (Bože mi prosti, još i ćirilica!) ne da se ne bi održavali, nego ne bi nikome bili ni na kraj pameti.

 

Ali ćirilica se na nišanu našla još početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. U projektu širenja šovinizma i nacionalističke idiosinkrazije demonstrirana je uzorna sistematičnost, a nad ispadima nekakvih nogometaša i unisonim fašističkim odgovorima s tribina, danas se čude samo hlebinci ili teški licemjeri (kojih nikada nije manjkalo). Pravila građanske demokracije, koja impliciraju i prava manjina, u Hrvatskoj su sanak pusti.

 

Tu su na djelu pravila majoritetno inauguriranog nasilja, svedenog na zakon jačega ili diktat ohlokracije. U tome sam, po Baretiću, trebao sudjelovati? Ako si pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić dopušta eksplicitne fašističke ispade, nad kojima na Kaptolu vlada muk, ako Šimunić urla ono što urla, a njegovi kolege iz reprezentacije čkome (ili ga u svlačionici prijateljski tapšu po ramenu), onda nema dvojbe da je rezultat referenduma bio poznat prije nego je i počeo. Od primitivnih ispada, laži i ritualnog prostakluka, put zakonito vodi prema razbojništvu i prema korupciji koja, kako je primijetio papa Frano dok je još bio buenosaireski nadbiskup, ”nije čin, već stanje, osobno i društveno stanje u kojem se čovjek navikne živjeti”.

Nasilje u svim oblicima nije privilegij ratnih godina. Ono je hrvatski nacionalni specijalitet, jednako evidentan među socijalnim marginalcima, ali isto tako među političkom i duhovnom elitom koja je upornim dolijevanjem ulja na vatru dovela do referenduma. Koji nije ništa drugo nego nasilje

 

Što se mene tiče, ja se u tome nisam naviknuo živjeti. I ne kanim se naviknuti. Zato i nisam sudjelovao u referendumu koji je kristalno jasno – kao u Kristalnoj noći! – potvrdio riječi vatikanskog pontifeksa o korupciji. U civilnoj i uljuđenoj državi nitko ne bi smio dovesti u sumnju moje ni bilo čije pravo na izbornu apstinenciju. Imao bih što reći o ”festivalima demokracije”, režiranim zadnjih dvadesetak i kusur ljeta. Ali zašto sam se oglušio na referendum?

 

Prvo, zato što se hrvatski korpus godinama i krajnje brutalno antagonizira na ljevičare i desničare, partizane i ustaše, vjernike i bezbožnike, katolike i pravoslavce, i tako dalje. U normalnim zemljama, takvi razmjeri antagonizacije mogući su samo u ratu, što u krajnjoj liniji znači da smo u ratu nakon davno završenog rata i da je to stanje koje provociraju elite (točnije ”elite”). Jer samo tako, loveći u mutnom, u histeričnom i duboko podijeljenom društvu, mogu očuvati svoje pozicije i bogatstva na inozemnim računima. Drugo, nisam sudjelovao u referendumu jer dvojbu koja je u njemu apostrofirana shvaćam kao civilizacijski rikverc, pa i kao poniženje.

 

Ne želim upijati loše političke vibracije, pogibeljne koliko je pogibeljan fukušimski zrak. Kao da me tjeraju na jeftinu predstavu.  Znam tko ju je režirao, tko su glavni glumci, tko statisti i šaptači, znam kako će završiti. A opet, trebao bih na nju gubiti vrijeme. Zašto? Treće, neka mi pomogne vrli H. D. Thoreau: referendumsko ludilo ignorirao sam jer ”nisam rođen da bi me silili”. A agresije i maltretiranja u Hrvatskoj ima za izvoz. Nasilje u svim oblicima nije privilegij ratnih godina. Ono je hrvatski nacionalni specijalitet, jednako evidentan među socijalnim marginalcima, ali isto tako među političkom i duhovnom elitom koja je upornim dolijevanjem ulja na vatru dovela do referenduma. Koji nije ništa drugo nego nasilje.

 

Da je poštovanje zakona važno, ali da je od pasje odanosti zakonu važniji odnos prema pravičnosti, to naša tragikomična, linićevsko-kiretažna i kaptolski-sabotažna praksa danomice potvrđuje. Ministar Linić najmanje djeluje kao zastupnik pravde, koliko god bi se on sa svojim turobnim pogledom i nazalnim glasom takvim htio prikazati. A zagrebački nadbiskup s prezirom spram ćirilice? Sad je i Marc Gjidara našao potrebnim tužiti Boba Dylana, koji nema neko visoko mišljenje o ustaškim tradicijama.

Država u kojoj nije važno ništa izuzev bijedne političke križaljke, ne može biti demokratska, no zureći građanima u šlafcimer, nadzirući njihove (homo)erotske snove, gurajući istodobno ruku u čarapu i otimajući im posljednju kunu, Milanovićeva Vlada cementirala je svoj totalitarni pedigre

 

Američki rocker angažirao je odvjetnike koji će ga braniti u procesu koji se očekuje za nekoliko mjeseci, a osim Gjidarine nepotrebne tužbe, najsmješnije je to da se Hrvati iz petnih žila trude dokazati kako je Dylan svojim izjavama u magazinu ”The Rolling Stone” pogodio u sridu. I onda ima takvih koji se čude što inozemni rejting Milanovićeve i Karamarkove gubernije vrtoglavo pada. I onda smo ja ili meni slični zaslužni što referendum nije završio po Baretićevim željama. A moglo bi se dokazati da ga je svojim glasom ozakonio upravo Baretić. Da je ionako mala izlaznost bila još manja, referendum bi bio sramotniji nego što jest. I ovako nas je dovoljno (de)legitimirao u očima velikog svijeta, a turističke radnike i touroperatore obuzela je panika, izazvana glasinama da će gay populacija odsad zaobilaziti Hrvatsku.

 

Pitam se zapravo što bi bilo da je referendum završio stopostotnom pobjedom Markićke i njenih suflera? Logika crno-bijele stranačke stvarnosti, kanalizirana u suvišnom pitanju, pokazala je Hrvatsku kao ognjištarsku zemlju u kojoj je vrijeme stalo i u kojoj strogo postavljena dihotomija ”mi” ili ”oni” svagda iznova rađa fatalnim posljedicama. Zakon većine je demokratičan u mjeri u kojoj respektira prava manjine. U protivnom je sam svoje ruglo; štoviše, ako je u referendumu sudjelovalo samo 38 posto biračkog korpusa, to znači da je apstiniralo 62 posto glasača. Ako je većina apsolutni zakon, suzdržanost tako golemog broja građana poništava smisao referenduma, pa se Baretiću njegova psovka, makar in parenthesi, vraća kao bumerang.

 

Referendumsku stazu skliskom su učinili ne samo gospođa Markić i njeno stado, nego isto tako Milanović  i njegovi trabanati koji su jedno propovijedali, drugo prakticirali, pokazujući se u konačnom zbroju kao desničarski saveznici. Vlastodržačka farsa odvija se zadivljujućim tempom: dok navijači, revoltirani stanjem u nogometu i/ili u društvu, završavaju u reštu, sudac Rafael Krešić amnestira Mamića za najmračnije šovinističke ispade! Država u kojoj nije važno ništa izuzev bijedne političke križaljke, ne može biti demokratska, no zureći građanima u šlafcimer, nadzirući njihove (homo)erotske snove, gurajući istodobno ruku u čarapu i otimajući im posljednju kunu, Milanovićeva ekipa cementirala je svoj totalitarni pedigre.

 

Finalmente, manje sam se zlopatio referendumom zbog toga da polemiziram s Baretićem, a više zato da opetujem jedno važno i teško razrješivo pitanje. Tko u ovome slučaju ima pravo: (Baretićeva) angažirana manjina ili (moja) pasivizirana većina? Odgovor prepuštam rijetkim štiocima, pozivajući se na Andreja Tarkovskog koji u ”Solarisu” sugerira da će sram spasiti čovječanstvo. Silno volim Tarkovskog, ali u malom segmentu čovječanstva, koji se zove Hrvatska, taj sram zasad ne vidim.

Još tekstova ovog autora:

  • Rat kao autoimuna bolest
  • Važno je da ste zdravi
  • Vonj korupcije
  • Blagdan à la Kuzmič
  • Slon u staklani
  • Roman rijeka o Dunavu
  • 2 plus 2 je 5
  • Kratka povijest poniženja
  • I ministar čini što hoće
  • Tiho puzajući fašizam

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ZIMSKO LJETOVANJE Tagged With: autograf.hr, brak, Crkva, Erste, Hrvatska, kolumna, Milanović, referendum, Renato Baretić, Vlada, Zagreb, Zdravko Zima, Zimsko ljetovanje

Comments

  1. jandre drmić says

    08.12.2013. at 03:44

    “Rijetki štioc”, manijak dihotomija, zahvaljuje na pitanju na koje može odgovoriti bez rezervi: Pravo ima pasivizirana većina koja je zapravo manjina. Zašto bi davali legitimitet unaprijed izgubljenoj stvari. No, ključna riječ u ovom tekstu je “sram”. Ne mogu se sjetiti teksta u novinama koji spominje sram. Strahotno je to da se ničega ne sramimo. Tarkovski sugerira da će sram spasiti čovječanstvo (o, tako ruski), a hoće reći da za čovječanstvo nema spasa. Malo sam se napio i, “u ovaj pozni čas”, malo me je sram. Ali ne toliko da bih se spasio. A opet, finalmente, tko zna?

    Log in to Reply
  2. Ivan Stankovic says

    10.12.2013. at 10:48

    Gospodin Zima kaze da u zemljama zbiljske demokracije pravo na apstinenciju ne moze da bude uskraceno. A nakon te recenice napise tekst iz kojeg se jasno vidi da Hrvatska sa zbiljskom demokracijom nema gotovo nikakve veze. Pa se ja sad pitam koliko smisla ima takva apstitencija i cemu ona vodi. A u ovom slucaju, nije vodila ni u sta dobro.
    Dalje g. Zima kaze da je opstrukcija ovakvog referenduma pozeljna. Ja bih voleo da mi objasni kako se izvodi opstrukcija necega na cemu ne postoji prag izlaznosti, vec je dovoljno da samo jedan covek izadje i glasa, pa da referendum uspe?! Gde je tu opstrukcija? Kako se ona manifestuje? Ovakva tvrdnja pokazuje samo isprazno moralisanje, i nista vise.

    Log in to Reply
  3. Ivan Stankovic says

    10.12.2013. at 10:49

    U zemljama kao sto su ove nase, svako ko ima imalo savesti nema prava na ovu vrstu moralnog cistunstva. To je, naprosto, neodgovorno. Tako su i kod nas, u Srbiji, neki intelektualci zagovarali opciju “belih listica” na proslim izborima, sve pravdajuci se time da oni vise ne mogu da glasaju za “manje zlo”, pa smo dobili vlast kakvu smo dobili, Srbija se ubrzano fasizuje, okrece ka Rusiji i postaje najgora evropska crna rupa, a isti se ti intelektualci sad hvataju za glavu i pitaju “sta bi?!”. Niko nema pravo da sedi skrstenih ruku u zemlji koju treba da spasi sram. Vec mora kako zna i ume da se bori da razloga za sram ne bude. To jest, ako ima i mrvicu gradjanske odgovornosti i casti.

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT