autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Srebrenica – između zahtjeva politike i vlastite savjesti

Autor: Andrej Šimić / 29.07.2021. Leave a Comment

Andrej Šimić

Andrej Šimić

Nema sumnje da je Srebrenica paradigmatičan primjer čovjekova odbacivanja ljudskosti i svjesnog zanemarivanja svega onoga od čega je inače ljudskost satkana: otpora zločinačkom autoritetu, suosjećanja, oprosta, nade, poniznosti, žrtvovanja, savjesti, kajanja…

Čovjek se u Srebrenici odrekao sebe. Povratak je dug i još traje. Skoro trideset godina nakon rata ne uspijevamo vratiti svjesno zanemarenu i odbačenu ljudskost.

Danas, čini se kako je cjelokupan prijepor zarobljen u sljedećem: može li se o Srebrenici govoriti bez spominjanja riječi genocid, a opet da se iskaže sva opačina, grozota, bešćutnost, svirepost i nehumanost tog zastranjenja ljudskosti?

Ako je odgovor ne, ne može, ispada kako je svako kajanje, šta god izreklo, nedovoljno ako o zločinu ne govori isključivo kao o genocidu.

Shodno tome, može li kajanje biti iskreno ako se u besjedi ne spomene riječ genocid u očekivanom i zahtijevanom kontekstu i značenju?

Ako je odgovor također ne, uvjet i mjera iskrenog kajanja samo i jedino postaje riječ genocid izrečena u očekivanom i zahtijevanom kontekstu i značenju.

Uostalom, koliko mogu riječi, uvjetno govoreći, oživjeti iskustva koja želimo okajati?

Oživjeti u smislu da riječi kajanja takoreći odgovaraju, slažu se s nedjelima – izgovoreno se mora podudarati s puno stvari: s počinjenim nedjelima, s očekivanjima žrtava, s očekivanjima dominantnog narativa, s očekivanjima kontra narativa, sa savješću pobjednika, s vlastitom savješću, s očajem poraženih…

Patrijarh Porfirije Perić razgovara sa samim sobom, a savjest je k’o čimavica – kopa, muči, dosađuje, sa sobom noseći dinamičnu masu prošlosti, očekivanja i zahtjeve suprotstavljenih strana

Nemoguće je udovoljiti svima.

Često se tako događa da zbog dugotrajnog sporenja i različitih, nekad i međusobno suprotstavljenih očekivanja i tumačenja ratne odgovornosti i krivnje, sadržaj kajanja izgubi vlastitu autentičnost, ostane nemoćan, između ostalog, i zbog zapovijedajućih očekivanja drugih.

Dan danas, toliko dugo godina nakon rata, mi i dalje identične ratne događaje, a zajednica smo u miru, tumačimo militaristički: ili si pobjednik ili si poražen.

Između vojne praksa i zajednice u miru vlada svojevrsno nerazumijevanje.

Ali nije svo nerazumijevanje u nedorečenosti riječi, nešto je i u namjerama onoga kome su riječi upućene. Previše je toga i u medijskom posredovanju i tumačenju.

Riječi isto sročene, ma da su i najpažljivije i neviđenim obzirom birane, jedan će primiti ispravno, onako kako i jest namjera govornika, drugi će u njima vidjeti podmuklost i izmotavanje da se ne izgovori ono što se izgovoriti mora.

Kako tada prepoznati dobru volju i iskrenost?

Najgore se ukopati u očekivanje neiskrenosti. Tada se ono što se čuje i vidi mjeri nepovjerenjem, i često se, ako ne uvijek, koristi kao izgovor da svaka izgovorena riječ kajanja unaprijed bude dočekana kao nedovoljan i prevrtljiv napor.

Pitanje je, kako riječi posijati na plodnu zemlju razumijevanja? Mogu li i hoće li riječi ikada biti dovoljne? Mogu li, s jedne strane, riječi iskazati sve ono što druga strana očekuje, i mogu li, s druge strane, tome očekivanju ikada udovoljiti, ili je potrebno djelovati i na drugačije načine?

Uvijek se čini iskrenije kada izgovorenom u javni prostor prethodi praksa; možda da se prvo krene od prakse, pa tek onda pređe na riječi, s nadom da ne ostanu izgovorene u prazno?

Sasvim je izvjesno kako nema tih riječi niti tih djela koja prazninu oduzetog života, a pogotovo života oduzetog na nasilan i svirep način mogu nadomjestiti ako oni kojima su te riječi i ta djela upućena to ne žele.

I za oprost i za kajanje potrebno je htijenje. I pristanak. I vrijeme. Potrebno je da se dobra volja svjesno ponavlja do iznemoglosti, dok se ono što se kaže, ne dosadi i bogu i vragu, dok oprost i kajanje ne postanu opće, zajedničko mjesto suprotstavljenih strana.

Poželjno je, ako ste čovjek na položaju u društvu, da još niste prestali razgovarati sa samim sobom – mislim na vlastitu savjest koja čovjeku ne da mira dok joj ne udovolji.

Patrijarh Porfirije Perić razgovara sa samim sobom, a savjest je k’o čimavica – kopa, muči, dosađuje, sa sobom noseći dinamičnu masu prošlosti, očekivanja i zahtjeve suprotstavljenih strana.

Teškoća je i u tome što čovjek na položaju mora slušati očekivanja politike, pa se nađe rastrgan između vlastite savjesti i dominirajućih političkih narativa.

Ako za Porfirija Perića možemo kazati da se trudi, zalaže i nastoji oko zajedničkog dobra, a možemo, onda mu želim da bude uporniji od onih koji u svakoj njegovoj namjeri, riječi i činu traže i vide razlog za neiskrenost. Ipak, potrebno je malo strpljenja da se povjerenje primi, da se počne širiti.

Nema sumnje da je Srebrenica paradigmatičan primjer čovjekova odbacivanja ljudskosti i svjesnog zanemarivanja svega onoga od čega je inače ljudskost satkana: otpora zločinačkom autoritetu, suosjećanja, oprosta, nade, poniznosti, žrtvovanja, savjesti, kajanja

Želim mu da njegova praksa ne bude reakcija uvjetovana djelima drugih.

Neka ide među ljude u Srebrenicu kada to nitko ne očekuje, neka bane među tamošnju raju, neka ih iznenadi svojim dolaskom, ne jednom, nego toliko puta koliko je potrebno da se u nepovjerenje počne sumnjati. Neka im postane redovan gost, vremenom možda i više od toga.

Neka ide u Srebrenicu kada nitko ne očekuje, ne zato jer je tako lakše i zato da izbjegne prijeki sud gomile, već baš zato da kad bude išao u Srebrenicu kada to datum obavezuje, da nitko ne može kazati, evo ga, dolazi samo zato jer mora, nego da se takvima onda može odgovoriti svim onim neuvjetovanim i dobrovoljnim nastojanjima kada Porfirije nije morao, a svojevoljno je išao.

Neka se izloži, neka istrpi, i ono šta mora i ne mora. I neka to iznova čini. I neka ostavi ispruženu ruku. I neka je drži ispruženu. I neka je pruža opet, i opet, i opet; i ako s druge strane ruka ne bude pružena neka Porfirijeva bude svim srcem rašireno otvorena i ispružena.

Možda nakon svega toga kajanje neće biti ucijenjeno ničijim očekivanjima i dominantnim narativima.

Ionako su prevelika očekivanja od riječi. Riječi neće vratiti vrijeme, riječi ne dižu iz mrtvih. Ne mogu to ni ljudi. Međutim riječi mogu biti neviđen poticaj. Nadahnuće.

Ali prije riječi, zastranjenja se okajavaju kontinuiranom praksom, a zatim i ponavljanjem do boli. U slučajevima gdje se položaj i savjest pojedinca razilaze riječi imaju vijek trajanja.

Naprosto zato što će možda netko drugi, na istom položaju, iznositi kajanje nepostojeće u praksi. Kajanje je postalo talac ovog prijepora i ovostranih očekivanja.

Samo da se zbog kajanja zatvori ne počnu puniti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

  • Ako neće Ivan Malenica mogao bi Andrej Plenković
  • Šta ministar Ivan Malenica radi u Kninu?
  • Ustaški logor Jasenovac – kameno mjesto, kameni ljudi
  • U ratnim okolnostima šutnja je poput metka
  • Dan kada su došli po Mir
  • Evropa – ili mirotvorstvo ili nas neće biti!
  • Gorani, Srbi i Hrvati, htjeli su mir. Nisu htjeli rat
  • Iznad kolone nakon Oluje: dužnost vojnika i savjest čovjeka
  • Zakon džungle u režiji ljudi gazi preko mrtvih
  • Ja sam da se širi kulturni, a ne vojni prostor

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: IZVJESNA ZAJEDNICA Tagged With: Andrej Šimić, Izvjesna zajednica, kajanje, Porfirije Perić, savjest, Srebrenica

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT