autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Šta sam iz Čiku Jerušalajma ponio u Veliki

Autor: Eliezer Papo / 05.03.2021. 1 Comment

Eliezer Papo

Eliezer Papo

(Mali Jerusalim, tako bosanskohercegovački Sefardi zovu Sarajevo.)

U jednoj od scena u mom romanu ”Sarajevska megila”, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Francetić, po stupanju na teritoriju tadašnje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: ”Možete vi biti ustaša koliko hoćete, to je moj lični kofer i nemate pravo da kopate po njemu.” Iznenađen njenim nastupom on joj kaže: ”Hrabro vi to, gospođo!” Na šta mu ona odgovori: ”Mladiću, meni je ovo drugi rat, nisu ni ustaše što su nekad bile.”

Ironiju na stranu, mladost je po prirodi svojoj osnovno uporište doživotne nostalgije. Po definiciji, sve je bolje i ljepše, ili ako ništa bar snošljivije kad je čovjek mlad i još uvijek nerezigniran, pun poleta i skoro potpuno neciničan.

U mom slučaju, međutim, rado bih ustvrdio, ne radi se samo o subjektivnom doživljaju. Objektivno, Sarajevo je tih nekih sedamdesetih i osamdesetih godina, kada sam ja otkrivao sebe i svijet, bilo pravi jedan mali raj.

Relativno ekonomsko blagostanje, jednakost (ne samo pred zakonom, nego i ekonomska, barem u slučaju ukorijenjenog urbanog stanovništva), zimska skijanja, ljetni raspusti na moru, apsolutno odsustvo egzistencijalnih strahova, jedan rahatluk koji mi danas djeluje kao neka mesijanska utopija, a ne kao vlastita i kolektivna prošlost, stvarno bratstvo i jedinstvo, osjećaj da ništa u Sarajevu, BiH ili SFRJ nije samo nečije drugo, nego je sve i tvoje, to su moje prve asocijacije kad se spomenu Sarajevo i Jugoslavija. Ulazili smo u sve vjerske objekte, serbez, kao u svoje vlastite.

U mom slučaju, međutim, rado bih ustvrdio, ne radi se samo o subjektivnom doživljaju. Objektivno, Sarajevo je tih nekih sedamdesetih i osamdesetih godina, kada sam ja otkrivao sebe i svijet, bilo pravi jedan mali raj

Nikad neću zaboraviti kako sam nekoliko godina poslije rata doveo u Begovu džamiju par američkih jevrejskih prijatelja. Bilo je to nekih 45 minuta prije nego što će se klanjati podne i ja sam ih uveo, bose, na desna sporedna vrata, na koja ulaze vjernici, jer su lijeva ”turistička” bila zatvorena…

Jedan od zaposlenih je utrčao za nama i počeo da nam govori vrlo povišenim glasom, na engleskom, da to nije ulaz za turiste, da je uskoro molitva, da je džamija sad zatvorena za turiste i da ”odma’ izlazimo”.

Ja sam mu odgovorio jednako drčno-drečavim tonom, na besprekornom sarajevskom dijalektu, da ima još četrdeset minuta do zuhra, da ćemo mi izaći za deset najviše, i da NAS ne predstavlja u najgorem svjetlu pred strancima.

Moji stranci su se već bili spremili da pokunjeno izađu, ali umjesto njih izašao je službenik. Njih je, odjedanput, mnogo više zainteresovala upravo protekla scena negoli bilo kakvo moje eventualno objašnjenje o džamiji, ma koliko ja mislio da je isto imalo sve uslove da bude ingeniozno.

  • Da li ti njega poznaješ? – upitali su me.
  • Ne, otkud bih – odgovorio sam, sve pokušavajući da im pokažem gdje su nekad u Begovoj džamiji četiri ogromna Magen Davida krasila potkupolni strop.
  • Možda on poznaje tebe, zbog funkcije u Jevrejskoj zajednici – nastavili su da insistiraju.
  • Ne vjerujem – rekao sam, još uvijek osujećeno mlateći rukom u pravcu davno prekrečenih Davidovih zvijezda.
  • Pa kako, onda, možeš da uvedeš ljude u džamiju, bez ulaznica, na neturistički ulaz i još se izdereš na službenika kad krene da te izbaci, s punim pravom?
  • Pa, nije njegova džamija – rekao sam najprirodnijim glasom.
  • Pa, sigurno je više njegova nego tvoja – ustvrdiše moji prijatelji (koji su me sad već uveliko nervirali), što slavodobitno, što ljubopitljivo.
  • Vala je više moja – kazao sam im, pitajući se zašto ja uopšte mislim da Amerikanci ikad mogu razumjeti Jugoslavene. – On sudeći po naglasku uopšte i nije iz Sarajeva, ja sam ovda hod’o i kad on nije znao đe (je) Sarajevo.

Oni mi i danas spominju tu priču kao svoje najupečatljivije sjećanje iz BiH. Ja im i danas odgovaram da je Begova džamija opšte dobro svih Sarajlija.

Jedan od njih, sociolog po vokaciji, tvrdi da je takav moj čudan i nesvakidašnji stav posljedica činjenice da je socijalizam poopštio sve kulturne objekte, desakralizujući ih i sekularizujući ih, pretvarajući ih u muzeje, u koje svi građani mogu da ulaze, kao i u bilo koji drugi muzej. Zvuči logično, kao i tolika druga objašnjenja sociologa, ako ne znate o analiziranoj kulturi više negoli sam sociolog.

Problemi, međutim, kao i obično, počinju kad je rečena kultura vaša, pa ste u njoj suvereni k’o riba u vodi, a i živite je još uvijek – pa teško možete da povjerujete u rezultate nečije autopsije iste.

Svaki put kad moj privatni sociolog posegne za ovim zaključkom (a ako akademski svijet išta više voli od citiranja drugih, to je citiranje samih sebe, i to je toliko uvriježeno da čak postoji i zvanična uvodna formula za usmenu fusnotu tog tipa, a koja glasi: ”Kao što ja uvijek kažem”) ja ga uvijek ponovo priupitam na koliko je nejevrejskih kućnih tehvida, mevluda, slava i žalosti prisustvovao. Odgovor je uvijek isti: ”Ni na koliko”.

Na to ja uvijek ponovo ustvrdim da jugoslovenski socijalizam nije desakralizovao vjerske objekte, nego izbrisao nevidljive granice međukonfesionalne segregacije. Eto tako se ja sjećam Sarajeva, i tako ga živim gdje god bio

Na to ja uvijek ponovo ustvrdim da jugoslovenski socijalizam nije desakralizovao vjerske objekte, nego izbrisao nevidljive granice međukonfesionalne segregacije. Eto tako se ja sjećam Sarajeva, i tako ga živim gdje god bio.

Jednom sam u San Francisku prošao pored neke crnačke baptističke crkve i, čuvši predivnu gospel muziku, ušao u nju i odmah snimio predivan selfi filmčić (to su bili moji prvi nesigurni koraci u ajfon kulturi). Poslije mi je jedan američko-jevrejski prijatelj rekao:

  • Jao, divno, ko te tamo odveo?
  • Niko – odgovorio sam, – nisam invalid, šta će me iko vodit’.
  • Pa, šta… nego si sam ušao s ulice? – čudom se čudio moj urođenik iz zemlje Slobode i sloboda.
  • Naravno – odgovorih – pa neće me pojest’!
  • Pa znam da te neće pojest’ – ljutnu se on, očigledno misleći da sam htio i da insinuiram da on vidi crnce kao ljudoždere, – ali ja se nikad ne bih usudio da uđem bez pratnje nekog insajdera.
  • Što? – upitao sam ga zaprepašten onim što meni izgleda kao najgori oblik samosakaćenja, da ne kažem selfdiprajvinga.
  • Znam, da je to glupo – odgovorio mi je k’o iz topa, – ali ja imam osjećaj, da bi oni ‘ladno prekinuli službu, okrenuli se prema meni i rekli mi uglas: Devine, šta ti tražiš ovde?
  • Eh, ja sam – rekoh mu, – kao dijete socijalističkog Sarajeva operisan od tog osjećaja.

I jesam! Hvala Bogu na dobrom starom socijalizmu s ljudskim likom! Tek se s njegovim tekovinama Veliki Jerusalim može doživjeti u svoj punini svojoj.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: S PUPKA SVIJETA Tagged With: BiH, Eliezer Papo, Jure Francetić, Mali Jerusalim, S pupka svijeta, Sarajevska megila, Sefardi, SFRJ

Comments

  1. Tarik Kupusović says

    06.03.2021. at 17:11

    Bravo, poštovani g. Papo!

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Matematika i potresi

    Matematika i potresi

    goran-gazdek
  2. Sjeme za banijske njive

    Sjeme za banijske njive

    vladimir-jurisic
  3. Ponovno rođen

    Ponovno rođen

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.