Aloizije Stepinac
Bez svih relevantnih historijskih izvora, prije svega službenih izvora Rimokatoličke Crkve (RKC), ne može se u potpunosti znanstveno osvijetliti pitanje povijesne uloge hrvatskog metropolita nadbiskupa (i kardinala) Alojzija Stepinca (blaženika Katoličke Crkve od 3. listopada 1998.) i klera ni njegovog odnosa prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Pri tome se djelovanje nadbiskupa Stepinca ne može razumjeti bez potpunijeg sagledavanja uloge RKC-a i Vatikana, posebno pape Pija XII. u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Valja naglasiti da se Katolička Crkva u RH i ona u BiH, kao i Srpska Pravoslavna Crkva, ali i židovske zajednice i drugih crkava i vjerskih zajednica nalaze u poziciji čekanja nakon završetka rada mješovite komisije katolika i pravoslavnih koju je papa Franjo predložio, jer, s jedne strane, valja postupak proglašenja Stepinca svetim staviti u okvir zajedničkog čitanja izvora i sagledavanja uloge Stepinca prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, a to su pitanja od krucijalne važnosti što je ta mješovita komisija iznjedrila u nadi da će se izvori, napose vatikanski, otvoriti povjesničarima, a s druge samo papa Franjo (ili neki njegov nasljednik) može donijeti odluku o kanonizaciju.
Pošto su formalnosti u vezi Stepinčeve kanonizacije dovršene, proces je pauziran jer, kako je pojasnio državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin tadašnjem predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije (HBK), zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću, kanonizacija se može dogoditi, ali ”u klimi što je više moguće bez tenzija i polemika”!
Osim toga, papa Franjo je kazao (na povratnom letu iz Skopja u Rim) da ”u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke”. Kao što je manje-više poznato, na povratku s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji papa Franjo je u avionu (7. svibnja 2019.), što je uobičajena praksa, razgovarao s novinarima. Dopisnika Večernjeg lista i HTV-a pokojnog Silvija Tomaševića zanimalo je Papino mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim. Tomašević je prenio kako je iz Papinog odgovora poprilično očito kako ćemo još dugo čekati na kanonizaciju kardinala Stepinca.
”Stepinac je bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva proglasila blaženim. No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć (patrijarha SPC-a) Irineja. On je velik patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. I Irineju i meni jedini je interes istina. I da ne pogriješimo. Čemu bi služilo proglašenje sveca ako tu istina nije jasna? Nikomu to ne bi služilo”, rekao je papa Franjo.
Bila je to prilika da hrvatski nacionalisti, a među njima i neki biskupi, potpuno poblentave. Tako je pokojni lički biskup, Mile Bogović, izjavio i ovo (za ekstremno desni Hrvatski list): da papa Franjo ”iz aviona” baca bombe na Hrvate, odnosno da Papina izjava ”podsjeća na udare iz zraka kada smo bježali u skloništa”! A dogodilo se to nakon 58. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u njenom sjedištu u Zagrebu kada se njen predsjednik, umirovljeni zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, pozvao na svetog papu Ivana Pavla II. te podsjetio kako je tijekom priprave i proslave Velikog jubileja 2000. rimski biskup hrvatske biskupe (i druge katolike) poticao da na kršćanski način prevladaju zlo koje se dogodilo u prošlosti, i da je upotrijebio riječ ”čišćenje pamćenja”.
Znamo, u više navrata tijekom pastirskih putovanja ispričavao se za sablazni i loša djela koja su počinili sinovi Crkve i poučavao da ”čišćenje pamćenja” ne znači zaboravljati prošlost, već je ”pamtiti na očišćen način”; naime, kajući se za zlo koje su nanijeli članovi vlastitog naroda ili Crkve te moliti oproštenje od onih kojima je zlo naneseno i oprostiti onima koji su nam nanijeli zlo. U protivnom, rekao je nadbiskup Puljić, ”ako s osjećajima mržnje pamtimo naneseno zlo, mi smo zarobljenici zla”.
Dostojanstvo žrtve ”traži da svoje pamćenje očistimo praštanjem i kajanjem”, dodao je, kazavši da su hrvatski biskupi ”zahvalni” svetom Ivanu Pavlu II. za ovu ”jubilejsku pouku” i za poticaj čija je praksa u Hrvatskoj zaživjela (zahvaljujući mjesnom biskupu Antunu Škorčeviću, op. D. P.) u jasenovačkoj župnoj crkvi, u Požeškoj biskupiji. Puljić je dodao da će na zasjedanju biti govora koliko je i danas aktualna tema ”čišćenja pamćenja i spomen mučenika” o čemu je govorio i pisao sveti Ivan Pavao II. uoči proslave Velikog jubileja Crkve. Rezultate toga razgovora još nismo vidjeli.
Ali moramo postaviti ovo pitanje: Kako to da je Hrvatskoj biskupskoj konferenciji trebalo punih 19 godina, od velikih gesti kajanja učinjenih od strane pape Ivana Pavla II. na Veliki Petak te jubilejske godine, da se odluči na temeljitu raspravu o ispravnom načinu ”povijesnog pamćenja” s obzirom da je Ivan Pavao II. u rujnju 1994. pozvao kršćane i druge na odlučno suočavanje s prošlošću, na oprost i pomirenje, a da se hrvatski biskupi do sada nisu odvažili izraditi jedan temeljiti i sveobuhvatni dokument na temu ”povijesnog pamćenja na očišćen način”?
Jedan sam od rijetkih novinara i teologa koji se stalno poziva na važan dio pisma HBK-a objavljenog 1. svibnja 1995. u povodu 50. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata i dobro znam da se ono rijetko, gotovo nikad ne spominje u nastupima članova hrvatskog episkopata (učinio je to doduše, na jednoj tribini u Novinarskom domu u Zagrebu, koncem 2018. tadašnji dubrovački biskup sada riječki nadbiskup Mate Uzinić). Stoga, vrijedno je taj citat ovdje iznijeti: ”Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oprost Božji i ljudski, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima?…”
(Nastavlja se).
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Peter Kuzmič – prorok, a ne lik iz Markićkine papazjanije
- Javna isprika Aleksandru Stankoviću (i čitateljima)
- Doći će dan kada će i Sinod SPC-a znati pisati saopštenja
- Evo zašto je Goldsteinova knjiga o revizionizmu toliko važna
- Dafinka je bila i ostala prorok i protagonist naše slobode
- U našim temeljima je i čestitost odvjetnice Dafinke Večerine
- Markovina je hraknuo na episkopa Ćulibrka i osramotio se
- Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (6)
- HDZ-ova priča je završena iako još ne teče odjavna špica
- U pomoć, biskupe Košiću, hapse nam Skeju!