Kristijan Grđan
Četrdeset godina nakon pojave pandemije HIV infekcije u svijetu, međunarodna organizacija Ujedinjenih naroda UNAIDS našla se u iznenađujućoj situaciji da zemlje svijeta mora upozoravati na neprihvatljivost stigme[i] koja se pojavila u vezi nedavnog širenja majmunskih boginja.
Između tih dviju zaraznih bolesti, HIV infekcije i majmunskih boginja, postoje epidemiološki važne sličnosti što obje potiču iz Afrike, obje se mogu prenijeti seksualnim kontaktom (iako majmunske boginje bliskim kontaktom, što za HIV nije slučaj) i da su, barem prema trenutnim saznanjima, zaraženi pretežito muškarci koji su imali spolne odnose s drugim muškarcima (MSM populacija).
I tu, opet kao i u vrijeme početka pandemije HIV infekcije, dio javnosti širom svijeta je počeo špekulirati o tome kako su majmunske boginje bolest ”gay populacije”, a iako u Hrvatskoj još nema potvrđenih slučajeva te bolesti, ideja da se radi o bolesti koja je baš specifična za MSM populaciju probila se i u dio javnosti.
Najveća sličnost između percepcije dijela javnosti HIV infekcije i majmunskih boginja je stigma, koja nije znanstveni nego društveni konstrukt koji se stvara nesmotrenim izjavama u javnosti i senzacionalističkim izvještavanjem u medijima, koja je posebno opasna za pojedince koji trebaju tražiti liječniku pomoć kada se kod njih pojave simptomi, a to je baš ključno za suzbijanje širenja bolesti.
Tako je epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, dr. Bernard Kaić u intervjuu danom za N1 televiziju, nakon što je UNAIDS upozorio na stigmu vezanu uz majmunske boginje i LGBT populaciju, izjavio: ”I da se veći dio tih muškaraca deklarira kao muškarci koji imaju spolni odnos s muškarcima i da su imali u vrijeme vjerojatnog zaražavanja, znači tjedan dva prije početka bolesti brojne spolne partnere. To je jedna važna obavijest za tu zajednicu da znaju da postoji ta mogućnost i da trebaju paziti. Pa jesu rizična skupina, ali samo zbog broja ostvarivanja bliskih kontakata s nepoznatim osobama.”[ii]
Dva dana ranije UNAIDS je upozorio kako je Svjetska zdravstvena organizacija istaknula da postojeći dokazi sugeriraju da se u najvećem riziku od zaraze majmunskim boginjama nalaze osobe koje su imale bliski fizički kontakt sa zaraženom osobom i ta da rizik nije ograničen na muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima.
Da su ”za sada svi oboljeli muškarci, a u većine se smatra da su se zarazili pri spolnom odnosu s muškarcima” kako je to i na svojim stranicama objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, nije sporno, ali se svakako treba izbjeći upiranje prstom u dio populacije jednog društva kao u ”rizičnu populaciju” jer se za njih vjeruje da svi ostvaruju ”brojne bliske kontakte s nepoznatim osobama”.
Nije sporno iznošenje znanstvenih činjenica niti argumentiranje znanstvenim spoznajama u bilo kojoj javnoj komunikaciji, ali se mora voditi računa o načinu izražavanja kada se može očekivati da će iznesene informacije doprinijeti razvijanju stigme prema određenoj populaciji.
No zna se već i na primjeru pandemije HIV infekcije, za koju je UNAIDS poručio da ”stigma i stavljanje krivnje umanjuju povjerenje i kapacitet za učinkovit odgovor na pojavu zarazne bolesti”, koje su štetnosti stigme.
Stigma vezana uz HIV/AIDS zabilježena je svugdje u svijetu i univerzalni je prethodnik diskriminacije osoba koje žive s HIV-om, u prvom redu dobivanja otkaza, diskriminacija u zdravstvenom sustavu, stanovanju, socijalnoj izolaciji i drugo te se na nju upozorava od početka pandemije.[iii]
I što bismo, s obzirom na povijest HIV-a i AIDS-a, morali očekivati u Hrvatskoj s eventualnom pojavom majmunskih boginja?
Oko HIV infekcije nismo došli do razine da možemo reći da je stigma suzbijena, a sada smo u situaciji da se pojavila druga zarazna bolest koju ističemo u jednako stigmatizirajućem kontekstu kao prije 40-ak godina.
Hoće li Hrvatska biti zemlja koja će morati imati nacionalni program za suzbijanje majmunskih boginja i niz specifičnih mjera, zato što građani u strahu od stigme nisu otišli liječniku?
Hoćemo li se dovesti u situaciju da jednu posve preventabilnu zaraznu bolest, učinimo ”zaraznom bolešću niske prevalencije” koja će trajati desetljećima?
I HIV infekcija je danas, visoko preventabilna zarazna bolest, uz suvremene oblike liječenja do te mjere da osobe koje žive s HIV-om više nisu zarazne za druge[iv], da se širenje HIV infekcije može spriječiti i uzimanjem preventivnih lijekova[v], pa se opet u Hrvatskoj o tome rijetko govori izvan uskih stručnih krugova.
Gdje su široke nacionalne javne kampanje za širenje svijesti i suzbijanje stigme?
Jedan dan u godini, 1. prosinca, kada se najviše govori o HIV infekciji je Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a, svakako nije dovoljan. Nismo i ne možemo biti zadovoljni što se postiglo po pitanju suzbijanja stigme po pitanju HIV/AIDS-a, a već se događa stigmatizacija u vezi majmunskih boginja.
Potrebne su i proaktivnije reakcije organizacija civilnog društva, naročito onih koje se bave zaštitom zdravlja.
Organizacije civilnog društva su prijeko potrebne za razvoj i poštivanje demokracije jer imaju ulogu korektiva koji može reagirati na društvene pojave koje se tiču njihovog interesa, naročito i prema suradnicima i institucijama s kojima imaju dugogodišnju suradnju.
Ako i dalje, nakon svih tih godina, dolaze stigmatizirajuće poruke, nešto ozbiljno nije u redu u ovom društvu.
S pojavom prvih četiriju slučaja u Saveznoj Republici Njemačkoj, krovne LGBT organizacije te AIDS-Hilfe su odmah reagirale protiv stigme koja se javlja u vezi majmunskih boginja.
Sada sve manje novinskih i drugih medijskih izvještaja naglašava MSM populaciju u vezi s tom zaraznom bolešću, a sve više izvještava neutralnije, ali i dalje iznose točne znanstvene činjenice o načinima prijenosa.
Dakle, snaga civilnog društva je upravo u tome da može preusmjeriti društvenu percepciju na način koji pomaže suzbijanju zaraznih bolesti i jača kapacitete zdravstvenog sustava u odgovoru na takve pojave.
S druge strane, ohrabrujuće je ipak da su pojedinci iz javnog života i akademske zajednice, pa čak i neki mediji, reagirali na pojavu stigme u vezi s majmunskim boginjama što je ipak napredak u razvoju svijesti i osjetljivosti hrvatske javnosti.
Pravo na zdravlje je ljudsko pravo. Njegovo ostvarivanje usko je povezano sa zaštitom ljudskog dostojanstva i koristim priliku ponoviti jednu od rečenica koju sam vrlo često ponavljao na raznim edukacijama koje sam i u okviru svoje aktivističke karijere iznosio zdravstvenim djelatnicima: ”Zaštita ljudskih prava jednako je važna kao i zaštita javnog zdravlja”.
Da je povijest učiteljica života na način da učimo na svojim greškama i da ih ne ponavljamo, Hrvatska još uvijek mora dokazivati.
************************
[i] https://www.unaids.org/en/resources/presscentre/pressreleaseandstatementarchive/2022/may/20220522_PR_Monkeypox?fbclid=IwAR3KkAQeLNP5yVoizaNtyQDDIo1RHpDYgp7h9DJ5SF0ZLM2ypMjfrC9Nvy0
[ii] https://hr.n1info.com/vijesti/kaic-otkrio-tko-je-rizicna-skupina-za-majmunske-boginje-i-koji-su-simptomi/
[iii] https://huhiv.hr/smjernice-za-zastitu-prava-i-poboljsanje-drustvene-ukljucenosti-oboljelih-od-infekcije-hiv-om-u-hrvatskoj/
[iv] https://i-base.info/u-equals-u/
[v] https://www.cdc.gov/hiv/basics/prep.html
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Građanska smrt za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj
- ”Vili, daj ostavku!” Da, zašto ministar ne da ostavku?
- ”Ne lamačite jezičinama” nije standard liječničke komunikacije
- Politička taktika transfobije za povratak u neolitik
- Radnici Čistoće: Prekarni rad nije društvena vrijednost
- Lažno jamstvo pravne sigurnosti (Slučaj DR Kongo)
- Hrvatska, država kojoj su ljudska prava projektna aktivnost
- Sanader nije kriv. Marija koja je isprosila 1,5 kunu je?
- Zelena politika – kapitalizam vs. socijalna pravda
- Lažno bolovanje i tko tu stvarno laže?
