autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Što bi Zvonko Milčec rekao o ovoj poplavi kandidata?

Autor: Jacqueline Bat / 19.03.2021. Leave a Comment

Jacqueline Bat

Jacqueline Bat

Posljednja godina dana i pandemijsko vrijeme suspregnute društvenosti bilo je izazovno s više aspekata. Svatko se od nas, s tim izazovima nosio kako je znao, a ja mogu reći da sam izgradila čitav jedan svijet novih rituala i navika.

Gotovo se s nostalgijom sjećam onog kohezijskog momenta koji je bio posljedica prvog strogog ”zaključavanja” u ožujku prošle godine, kad su naši balkoni u susjedstvu oživjeli, ja sam iznosila čipkani stolnjak, stolicu, kavu, knjigu i tost ujutro na balkon, razgovarala sa susjedom Elkom koja je, isto uz kavu, radila online sa svog balkona. U približno isto vrijeme vješale smo robu samo kako bismo mogle razgovarati preko balkona.

Ostavljali smo jedni drugima kolače, friško pečeni kruh i palačinke na kvakama, zajednički naručivali dostavu s OPG-ova koja je dolazila kod susjede Lane u Martijanečku, a mi bismo preuzimali kad bismo mogli.

Kavu iz termosice pila sam sa svojim društvom sa pseće livade, dok su se naši psi igrali. Držeći razmak, srkali smo svoje kavice pripravljene kod kuće, smijali se, zafrkavali, prepričavali anegdote iz kvarta.

Onda nas je na livadi okupio potres. Prestrašene, ali opet s osjećajem da smo skupa, da se trebamo organizirati i pomoći onima u centru i Markuševcu.

Zvonko Milčec je duboko i strastveno volio Zagreb, no na njega se i ljutio, smetalo mu je osipanje kulture, zanemarivanje duha i života grada, malograđanština

Nikad nisam pogledala toliko dobrih virtualnih izložbi svjetskih muzeja, kazališnih komada i filmova kao u posljednjih godinu dana.

Nedostajala su mi najviše obiteljska okupljanja, večere s mojim prijateljima koje bih pripremala ili oni za mene, ili gableci u nekom od zagrebačkih bistroića.

Nedostajala su mi putovanja, pogotovo mi je nedostajala moja Francuska.

Kafići najmanje, jer smo kave i susrete iz kvartovskih kafića preselili na balkone, u park i na livadu. A i više sam tip od kavana, koje su, nažalost, u Zagrebu devastirane.

No, ipak, nedostajao je jedan mali kafe, Milčecov [email protected], susreti s ponekim zanesenjak fotografom iz moje foto grupe ”Zakaj volim Zagreb”, s umirovljenim bibliotekarom Jakovom koji ima doma sve Zvonkecove ukoričena feljtone, a unuci su mu ”Zvižduk s Bukovca” pročitali među prvim knjigama.

Nedostajali su mi i razgovori s njegovom kćeri Anom, duhovite pričice iz obiteljskog života.

Poput one, kako je Zvonko zimi volio nositi svoju pletenu kapu, s ušiljenim vrhom. Bila mu je najugodnija i najbolje grijala tjeme na kojem se u kasnim srednjim godinama, prosijeda kosa već prorijedila. Kćeri Ana i Maja zafrkavale su ga da izgleda kao vrtni patuljak, pa su mu za jedan rođendan kupile patuljka i rekle: ”Vidiš, to si ti s tvojom kapicom, i napokon bumo ti našle mjesto u vrtu”.

Naljutio se i rekao da na njegov rođendan z njega norca delaju, pa patuljak nije nikad završio u vrtu, nego je sada u Milčecovom Marsu, pored njegove pisaće mašine na kojoj su nastajale kolumne i feljtoni o Zagrebu.

U vrijeme poslije potresa i, sada, u ovo predizborno vrijeme kad je nenadana smrt dokinula Bandićevu vladavinu, za vrijeme koje je uspio uspješno narušiti urbanu cjelinu i duh Zagreba, ali je i razgolila potencijalne kandidate, otkrivajući ogromne šupljine u programima, nedostatke modernih vizija, kod nekih i nevoljkost razračunavanja s viškom zaposlenih u Holdingu i ostacima kumsko-nepotističkih sprega u zapošljavanju, intenzivno mi je nedostajao [email protected], razgovori s Anom, susreti sa zaljubljenicima u Zagreb.

Ponajviše, naše zajedničke diskusije, uz kavu ili domaći pelinkovac koji je Ana znala ponuditi, o tome kako bi Zvonko sad komentirao situaciju u Zagrebu, koga vjerojatno svojim perom ne bi štedio, što bi ga najviše smetalo, čemu bi se nadao.

Jer, Zvonko Milčec je duboko i strastveno volio Zagreb, no na njega se i ljutio, smetalo mu je osipanje kulture, zanemarivanje duha i života grada, malograđanština.

Posljednja godina dana i pandemijsko vrijeme suspregnute društvenosti bilo je izazovno s više aspekata. Svatko se od nas, s tim izazovima nosio kako je znao, a ja mogu reći da sam izgradila čitav jedan svijet novih rituala i navika

Koliko je volio i čuvao sve što je imalo veze sa Zagrebom, i njegovom kulturom, najbolje ilustrira priča o prvom knjiškom izdanju romana ”Zlatarovo zlato” iz 1872. godine, koje se sad nalazi u Kući Šenoa, kamo ga je na dar obitelji Reis prilikom otvorenja Kuće Šenoa, odnijela Milčecova kćer Ana.

Naime, jednog je poslijepodneva, obilazeći Zagreb u vrijeme odvoza glomaznog otpada, Zvonko spazio kako iz jedne hrpe otpada vire korice ovog prvog Šenoinog romana, i prvog hrvatskog povijesnog romana. S iznenađenjem je otkrio da se radi o prvom izdanju ovog romana iz 1872. godine, jer ”Zlatarovo zlato” je netom prije ovog izdanja, bilo u nastavcima objavljeno u Viencu.

Od toga dana, pa sve do njegove smrti, ta je knjiga bila na pisaćem stolu Zvonimira Milčeca, dok ju Ana nije darovala obitelji Reis, kao vrijedan eksponat za muzej, Kuću Šenoa.

Naime, Zvonimir Milčec godinama se borio i za postavljanje spomenika Šenoi u staroj Vlaškoj, i upravo je on zaslužan što se taj divan rad kiparice Marije Ujević Galetović danas nalazi na svima nam dragom mjestu, i dopunjava prekrasne vizure Donjega Grada.

Jednu je svoju stalnu kolumnu, uz Dan Grada, Zvonimir Milčec naslovio ”Pozdravljaju vas svi vaši bivši i sadašnji Šenoe”.

Kako rekoh, nisam tip od kafića. Od velikih terasa na koje usput svratiš, na kojima uvijek vlada žamor i kakofonija, glazba nije pozadinska kulisa, već se često nadvladava s ljudima za stolovima.

Ne promatraju mi se tuđe cipele i torbice, ne pije mi se kava tek toliko da je pijem u društvu i na terasi, makar žamor bio toliko glasan da mi treba napor da se koncentriran na novine koje na takvim mjestima obično pročitam, dok čekam sugovornika i društvo.

Više volim kavane, u kojima glazba nikad nije glasna, ako svira najčešće je to dobar jazz instrumental, klasika ili šansona, novine konobar donosi s drvenim stalkom, uz kavu se može naručiti i kolač, brioš, voćni kup. Posjetitelji za stolovima paze na frekvencije i uglavnom su stalni. Ono što se od razgovora čuje, rijetko kad je banalno.

Zato na Rabu kavu pijem u ”Biseru”, u staroj palači Dominis, najstarijoj rapskoj kavani, u kojoj je novine na stalku čitao moj deda i ja uz njega pila svoju bijelu kavu. U sezoni, više nalikuje kafiću po sastavu gostiju i atmosferi, no ipak, ostaje ona dodatna ponuda uz kavu, konobari s leptir mašnama i novine na stalku.

Osim izumirućih kavana u Hrvatskoj, volim i one male s pričom i svojom stalnom publikom. I zato mi je falio [email protected], Ana i svi ljudi koje tamo mogu sresti.

Čini mi se da u razgovorima s njima razgovaram i sa Zvonkom. Da promišljamo naš Zagreb.

Zvonimir Milčec godinama se borio i za postavljanje spomenika Šenoi u staroj Vlaškoj, i upravo je on zaslužan što se taj divan rad kiparice Marije Ujević Galetović danas nalazi na svima nam dragom mjestu, i dopunjava prekrasne vizure Donjega Grada

Zanima me, kako bi zvučao Milčecov ”Fakat” u vrijeme predizborne poplave kandidata, od kojih su neki alibi kandidati koji su trebali prikupiti one glasove koji neće otići Bandiću i oslabiti protukandidata u drugom krugu, isluženi političari/ke, koji protiv nikog nemaju niš i ne bi se šteli zamjerati, tako bar zvuče na TV-u, liberalni predstavnici koji su eto svoje upravljanje gradićem kraj Samobora temeljili na zagrebačkoj infrastrukturi, i koji bi se, doduše, obračunali s viškom u Holdingu, no isto tako bi grad prepustili nesmiljenoj gratifikaciji, a kultura i javno dobro su im zadnje rupe na svirali, pa onda predstavnik urbanog lijevo zelenog bloka, meni inače, iz Francuske vrlo drage političke opcije na lokalnoj razini, nonšalantno kaže da ne bi otpuštao nikog iz Bandićeve čete uhljeba ako nije prekršio zakon, spominje biciklističke staze, pohvalno, no ne spominje loša i zastarjela prometna rješenja, nedostatak prigradskih brzih vlakova, rampe kod Zapadnog kolodvora i u Kustošiji koje se još uvijek podižu ručno, komunalnu infrastrukturu…

Ima i bizarnih kandidata, tipa izvjesne agramerske stranke koja još uživa u germanizaciji jezika, no zato slabo poznaje hrvatske naglaske i pravogovor u javnom obraćanju.

Sve u svemu, mislim da bi Milčecov ”Fakat” itekako sve terakote razbojio, raščlanio i prikazao u pravom svjetlu.

Bliži se travanj, mjesec u kojem nas je Zvonimir Milčec napustio, preselivši se u vječnost. Uvijek u ovo vrijeme, malo i zbog proljeća, a ove godine, kao i prošle, i zbog pandemijskih uvjeta, postajem nostalgična za ”kavama s Milčecom”, obiteljskim pričama.

Fali mi [email protected] jer tamo se susreću posljednji sanjari ovoga grada. Imam osjećaj, da uz kavu, i domaći pelinkovac koji donese Ana, skupa sa Zvonkom prikupljamo, i borimo se, još uvijek za dušu svoga grada.

Možda je to samo romantična tlapnja nas nekolicine fantasta. No ako i jest, neka potraje, u ovim grubim i prečesto trivijalnim vremenima, u kojima se doista, imamo zašto brinuti i strepiti za Milčecov i naš Zagreb.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Valjda smijem sanjati rijeke praštanja kako teku našim srcima
  • Za izvornu radost Božića treba otvoreno Nebo u nečijim očima
  • Ima li mjesta za Dubrovačku Republiku u našim narativima?
  • Zagrepčani, vaši i naši, svoj grad ljube zauvijek
  • Oda ljubavi jednom otoku
  • Do kada će Hrvatima uvijek drugi biti za sve krivi?
  • Bastl – arhitekt koji majstorski oblikovao centar Zagreba
  • Priče Edit Glavurtić inspirirane prizorima iz stvarnog života
  • Vodič kroz emotivnu kartografiju Zagreba koji polako nestaje
  • Stvarna poezija a ne osrednje stihoklepstvo je poput molitve

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: NADA I ODGOVORNOST Tagged With: Jacqueline Bat, [email protected], Marija Ujević Galetović, Nada i odgovornost, Reis, Šenoa, Zagreb, Zvonko Milčec

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT