Zdenka Pantić
Školska generacija
Početkom rujna bila sam u Požegi. Moja generacija maturanata požeške gimnazije iz 1970. godine obilježila je 50. obljetnicu mature s dvije godine zakašnjenja zbog korone. Od tadašnjih pet razreda, ovom susretu odazvalo se nas pedesetak.
Redovito se sastajemo svakih pet godina zahvaljujući dobroj volji i naporima grupice koja brine da ostanemo povezani. Važno je naglasiti: gdje god bili! Na ovaj susret došao je i kolega iz Kanade, a mnogi su opravdali izostanak i zadržali veze. Sa zahvalnošću nabrajam organizatore: Marica Ploužek, Elvira Igel, Marija Janjić-Rukavina, Slavko Hruška i Davor Topol.
Možda su za naše redovite susrete svih ovih dugih godina najviše učinili Anđelka i Nedjeljko Bojanić. Ove godine zbog bolesti Nedjeljko nije mogao sudjelovati u organizaciji. Pratio je susret iz bolesničke postelje i potom ubrzo preminuo. Dragi naš Nedjeljko, ostaješ nam u lijepoj uspomeni!
Moja generacija pripada demografskoj kohorti tzv. Baby boom. To su osobe rođene nakon Drugog svjetskog rata i šezdesetih godina prošlog stoljeća te sada imaju približno između 55 i 75 godina.
Sjećam se kako se jedne godine dogodilo da je u isto vrijeme kada smo obilježavali svoju tridesetu obljetnicu, svoju (mislim) pedesetu, obilježavala jedna starija generacija (s kojom je maturirao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić – tom se prilikom također odazvao). Zapamtila sam kako su sedamdesetogodišnjaci bili radosni i pokušala sam zamisliti kakvi ćemo mi biti kroz 15 do 20 godina.
Kao što je red, sastajali smo se po razredima s razrednicima dok je to bilo moguće.
Ovaj put bio je to zajednički susret svih koji su se odazvali. Učenici su bili prozivani prema našim školskim imenicima. Svatko je kazao nešto o sebi. Bila je to prilika za sažetu refleksiju o svom životu u sadašnjem trenutku. Za one odsutne iznijeli smo u dogovoru s njima ono što smo znali.
Osjećala sam se kao da smo na nekoj važnoj grupnoj seansi koju je naš Slavko dobro moderirao. Čuli smo iskrena, ponekad duhovita svjedočenja o životu, postignućima i prihvaćanju gubitaka i reakcije, često uz dozu humora među bliskim ljudima koji se uvažavaju.
Prošlo je pola stoljeća našeg odraslog, zrelog, produktivnog života u kontekstu krupnih društvenih događaja i promjena.
Kroz susret u ”našoj” školi, jer je u međuvremenu zgrada vraćena crkvenim vlastima, i kasnije druženje doživjela sam generacijsku povezanost na jedan dublji način.
Kohorte
Potreba za analizom generacija u društvenim znanostima pojavila se u 19. stoljeću u vezi s društvenim promjenama u kraćim vremenskim razdobljima nego ranije i iskustvom razlika među starijim i mlađim generacijama te mladenačke pobune.
Poznavanjem i razumijevanjem konteksta u kome se različite generacije oblikuju i usvajaju svoj način razmišljanja te karakteristične obrasce ponašanja moguće je uspostaviti kvalitetniji odnos među njima i nalaziti rješenja za razlike.
Dobne skupine daju istraživačima alat za analizu promjena u pogledu na život, koji može omogućiti razumijevanje na koji način različita formativna iskustva stupaju u interakciju sa životnim ciklusom i procesom starenja kako bi oblikovali pogled ljudi na svijet.
Dok se mlađi i stariji odrasli mogu razlikovati u svojim stavovima u određenom trenutku, istraživanje različitih kohorti omogućuje također, primjerice, ispitivanje stavova sadašnjih starijih u vezi nekog problema kada su i sami bili mladi, kao i da opiše kako se putanja promjene stanovišta razlikuje među dobnim skupinama.
Kohorte su grupe ljudi koji imaju zajedničko povijesno i/ili socijalno iskustvo. Generacije su jedan od načina grupiranja dobnih skupina. Imaju neke zajedničke karakteristike koje dijele cijelog života kao, npr., generacija koja zajedno započinje školovanje, grupa koja raste u istom mjestu ili doživi neku zajedničku katastrofu i dr.
Razvojna psihologija, sociologija, medicina (epidemiologija), demografija, proučavaju kohorte. Zanima ih tzv. efekt kohorte. Vrijeme rođenja i mjesto odrastanja, način života imaju učinak na određenu grupu i to je predmet izučavanja.
Tako se i na povijest može gledati kroz generacijske cikluse. Situacije u kojima se neka generacija razvija utječu na razvoj sličnih obrazaca ponašanja, navike, uvjerenja koja su dominantna u toj generaciji, po čemu je ona prepoznatljiva unatoč razlikama među pojedincima.
Baby boom
Generaciji nazvanoj Baby boom prethodila je tzv. ”tiha generacija”, a odnosi se na odrasle osobe rođene između 1928. i 1945. godine. Oznaka ”tihi” ukazuje na djecu iz doba depresije (tridesete godine prošlog stoljeća u SAD-u) i Drugog svjetskog rata, a opisani su kao građanski orijentirani konformisti.
Ime Baby boom generacija dolazi od povećane stope nataliteta koja se dogodila u većini zapadnih zemalja nakon Drugog svjetskog rata, potaknuto gospodarskim rastom, porastom stope zaposlenja, položajem radnika i dr. Različiti stručnjaci u tim zemljama pokazivali su veliki interes za ovu generaciju.
Važno je naglasiti da ime ove generacije opisuje i njenu kolektivnu narav. Autori ističu odrastanje ove generacije u optimističnom i pozitivnom vremenu u kome su njihovi roditelji zbog gospodarskog napretka mogli osigurati sve ono što sami nisu mogli imati.
Kao generacija opisani su kao izričito idealistični i optimistični, razmišljali su svojom glavom, preispitivali autoritet i živjeli su punim plućima (McNamara, 2005.).
Smatra se također da su bili protagonisti širenja građanskih prava u mnogim područjima, okarakterizirani kao prilično idealistička generacija, a s vremenom su od mlađih bili optuženi da su postali konzervativniji i prepreka za sljedeće generacije.
Iako je poslijeratno razdoblje istovremeno i vrijeme hladnog rata ipak se smatra se da je procvat ekonomije, obrazovanja i znanosti, uspjesi i optimizam ove ere ostavio neizbrisiv trag na djeci toga vremena.
Mada se navedeni opisi ove generacije odnose prije svega na prilike u SAD-u i drugim zapadnim zemljama, rekla bih da su mnoge karakteristike slične za Baby boom generaciju kod nas. Pri tome mislim i na regiju kako sada govorimo, nastojeći zaobići spominjanje bivše Jugoslavije u kojoj se ova generacija razvijala, obrazovala te profesionalno i životno ostvarila u najproduktivnijem dijelu svoga života.
Vjerojatno je slično bilo i u drugim tadašnjim socijalističkim zemljama. Poslijeratni optimizam i izgradnja, važnost obrazovanja, veliki znanstveni uspjesi, želja za mirom, napretkom, demokracijom, bio je dio univerzalnih težnji toga doba.
Iza ove generacije slijedi ”generacija X”, a odnosi se na rođene od 1965. do 1980. godine. Opisani su kao generacija s malo idealizma, ambiciozna, okrenuta radu i individualizmu. Raditi i proizvoditi, njihova je životna filozofija, ne ostavljajući mjesta idealizmu.
Najmlađa generacija su tzv. ”milenijci” ili ”generacija Y” (koju velikim dijelom čine djeca Baby boom generacije) odnosi se na one rođene između 1980. i 1994. godine. Prva generaciju koja je postala punoljetna u novom tisućljeću, opisani su kao ”digitalni domoroci”. Tehnologija je dio njihove svakodnevice.
Zbog ekonomskih okolnosti važna je što bolja osposobljenost za dobivanje posla. Nailazim na opis da nisu zadovoljni svijetom oko sebe za razliku od svojih roditelja kada su bili mladi, ambiciozni su, nisu empatični. ”Digitalni domoroci” su ambiciozni i žele postići svoje ciljeve, a također su označeni kao razmaženi i narcisoidni. Narcisoidnost je jedna od karakteristika današnjeg vremena.
Na kraju
Započela sam (sentimentalnim?) osvrtom na moju školsku generaciju. Dobila sam dojam da se dobro nosimo s razvojnim zadacima svoje dobi, pomirenih težnji i svojih postignuća, prihvaćajući i gubitke kao dio života, dobrih odnosa s relevantnom okolinom, rušeći neke predrasude o nama, na primjer, hvatajući korak s izazovima suvremene tehnologije.
Čitajući o trećoj dobi (teško mi je priznati), najviše me razveselio nalaz značaja humora kao strategije suočavanja u procjeni zadovoljstva životom (L. Brajković, 2019.), što smo mogli osjetiti i podijeliti u našem susretu.
Ostaju pitanja
Pokušavam razumjeti našu generacijsku putanju, ono zajedničko, kako smo se mijenjali obzirom na sve životne i društvene utjecaje.
Što smo preuzeli, a koliko i po čemu se razlikujemo od prethodne (roditeljske) kohorte?
Što se (ne)prenosi na kohorte koje slijede iza nas?
Kako se mi (odavno formirani) mijenjamo pod novim utjecajima, kako razumijevamo mlađe?
Jedno je sigurno: svaka sljedeća generacija oblikovana je pod snažnim utjecajima, različitim od generacija koje su joj prethodile, a potrebno je da razumijemo sebe te jedni druge – unazad i unaprijed.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Okretanje leđa Anji Šimpraga: naša odgovornosti i krivica
- Osjećam se bespomoćno. Zato radim s ukrajinskim izbjeglicama
- Oprost i pomirenje može smanjiti osjećaj nepravde za žrtvu
- Minskim stradalnicima poboljšati položaj i kvalitetu života
- Nužno je ukazivati na važne probleme današnjeg čovječanstva
- Rješenje su pregovori, a ne eskalacija rata u Ukrajini
- Nikola Dugandžija – kozmopolit, uzor i učitelj iz Požege
- Zašto je iluzorno očekivati od političara da priznaju grešku
- Kako se boriti s infodemijom o pandemiji COVID-19
- Zastrašujuće, neprihvatljivo, sramotno mučenje migranata
