Što premijer nije rekao u svom godišnjem izviješću

Moglo se pretpostaviti da će premijer u svom obraćanju Saboru više govoriti o onome što je njegova Vlada napravila, nego o onome što nije.

Mnogo toga premijeru daje za pravo kad uvjerava javnost da je Vlada uspješna. Smanjen je javni dug, porasla je zaposlenost i smanjena je nezaposlenost.

Već samo podaci koji potkrepljuju te tvrdnje bili bi dostatni za pozitivnu ocjenu njegova dosadašnjeg rada. Ako se tome dodaju koraci usmjereni na prevenciju i sankcioniranje nasilja u obitelji, što je povezano s implementacijom odredaba Istanbulske konvencije u hrvatsko zakonodavstvo, onda je utoliko više elemenata za premijerovu samohvalu.

Uvjerljivost premijerova nastupa bila bi veća da nije izgovorio barem jednu očitu neistinu i da je progovorio o neuspjesima i o načinima za rješavanje još neriješenih problema.

Uvjerljivost premijerova nastupa bila bi veća da nije izgovorio barem jednu očitu neistinu i da je progovorio o neuspjesima i o načinima za rješavanje još neriješenih problema

Neistinita je tvrdnja da Vlada štiti i unapređuje manjinska prava. Premijer se deklarativno zauzima za ostvarivanje manjinskih prava zamjerajući se time nacionalističkom krilu svoje stranke, ali Vlada ne jamči provedbu svih ustavnih i zakonskih odredaba o pravima manjina.

Velik je broj slučajeva etnički motiviranog nasilja u Hrvatskoj. Zabrinjavajući trendovi potaknuli su članice i članove Savjeta za nacionalne manjine da, na sjednici održanoj 27. lipnja 2019. godine, usuglase tekst Priopćenja o porastu atmosfere nesnošljivosti i pojava etnocentrizma u hrvatskom društvu.

Na toj sjednici su ”vezano uz porast atmosfere nesnošljivosti, govora mržnje, netolerancije, nasilja te etnocentrizma u društvu, pozvali hrvatsku političku, kulturnu i sveukupnu javnost da se zajednički najoštrije suprotstave diskriminaciji po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj, dobnoj i rasnoj osnovi, kao i diskriminaciji temeljem političkog ili drugog uvjerenja kako bi stvorili pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i zaštite svih građana kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske”.

Ukazujući na primjere zabrinjavajućeg porasta nesnošljivosti, članice i članovi Savjeta za nacionalne manjine istaknuli su da uzroke tih pojava vide ”u neprovođenju i neshvaćanju dostignutih demokratskih standarda u kojima vlada princip poštovanja slobode drugog i drugačijeg, te pravu na  mišljenje oslobođeno od ideološke i političke pristranosti, bez selektivne primjene dvostrukih standarda u ostvarivanju  prava, a koja korespondiraju sa civilizacijskim tekovinama europskog sustava vrijednosti koje smo prihvatili kao članica Europske unije”.

Ni zaključke ni priopćenje Savjeta za nacionalne manjine premijer nije spomenuo.

Isto tako nije spomenuo pojave masovnih izljeva etnički ili rasno motivirane mržnje na stadionima, koji redovito ostaju bez reakcija represivnih tijela i bez odgovarajućeg političkog vrednovanja.

Vladajuća je stranka kao svoju kandidatkinju za predsjednicu Republike opet istaknula Kolindu Grabar-Kitarović koja se, između ostalog, proslavila selektivnom gluhoćom za masovno izvikivane pozive na ubijanje Srba i višekratnim ponavljanjem stajališta da su pripadnici srpske manjine sami krivi za ispade mržnje i netolerancije prema sebi.

Neistinita je tvrdnja da Vlada štiti i unapređuje manjinska prava. Premijer se deklarativno zauzima za ostvarivanje manjinskih prava zamjerajući se time nacionalističkom krilu svoje stranke, ali Vlada ne jamči provedbu svih ustavnih i zakonskih odredaba o pravima manjina

Predsjedničina podrška gradonačelniku Vukovara koji se protivi provedbi Ustava i Ustavnog zakona o pravima manjina eklatantan je primjer da se s najviših instancija vlasti potiče nepoštivanje manjinskih prava.

To što tijela kaznenog progona neučinkovito pronalaze i procesuiraju počinitelje ratnih zločina iz redova srpske manjine ne može biti opravdanje za uskraćivanje Ustavom i zakonom zajamčenih prava pripadnika srpske manjine, a upravo to zagovaraju gradonačelnik Penava i predsjednica Republike.

Premijer u svom izlaganju nije spomenuo probleme novinarskih prava i sloboda i očite zloupotrebe vlasti pri pokušajima da se ušutkaju kritički raspoloženi novinari.

Nezakoniti otkazi novinarima na HRT-u i policijsko zastrašivanje novinara na radnom mjesto za premijera, očito, nisu problemi vrijedni njegove pozornosti.

A kakav li tek primjer nepoštivanja zakona daje sam Plenković koji se, u trampovskom stilu, javno obračunava sa članicama i članovima Povjerenstva za sukob interesa odbijajući im dostaviti tražene podatke.

Premijerov europski gard u očitoj je suprotnosti s njegovim balkanskim ponašanjem prema institucijama države koju u Europi predstavlja.

Takvi primjeri navode na pomisao da Hrvatska danas ne bi prošla provjere o načinima ostvarivanja manjinskih i medijskih prava te načela pravne države kakve je prolazila devedesetih na putu prema članstvu u Vijeću Europe i kasnije u okviru pregovaranja o ulasku u EU.

Veći dio onoga čime se premijer ponosi zasluga je nedvojbeno kompetentnog ministra financija. Uravnoteženi proračun i smanjenje javnog duga postignuća su kakvima se nisu mogli pohvaliti Marićevi prethodnici.

Velik je broj slučajeva etnički motiviranog nasilja u Hrvatskoj. Zabrinjavajući trendovi potaknuli su članice i članove Savjeta za nacionalne manjine da, na sjednici održanoj 27. lipnja 2019. godine, usuglase tekst Priopćenja o porastu atmosfere nesnošljivosti i pojava etnocentrizma u hrvatskom društvu

Tada, doduše, nije bilo sredstava iz proračuna EU koja su danas Hrvatskoj na raspolaganju.

Ipak, samo članstvo u EU bez političke volje da se financijska disciplina doista i provede ne bi automatski dovelo do poboljšanja kreditnog rejtinga i smanjivanja kamatnih stopa na kreditno zaduživanje države i građana. Premijer se opravdano hvali svojim ministrom financija.

No, neka su pitanja ipak ostala neodgovorena. Ako je državni proračun u suficitu, kako to da je zdravstvo u dugovima prema dobavljačima lijekova za bolnice? Nije li i to državni dug?

Ako smo tako uspješni kako premijer tvrdi, kako to da su plaće prosvjetara u Sloveniji 50 posto veće nego u Hrvatskoj, a u Irskoj su čak trostruko veće?

Pri suočenju s tim pitanjima i s činjenicom da su učitelji i nastavnici u štrajku zbog niskih plaća blijedi hudinijevska aura svemoćnog ministra financija.

Odgovore na to nezadovoljavajuće stanje premijer je dao naslutiti u prozivkama prethodne SDP-ove Vlade za neodgovornu politiku i u zakašnjelom ulasku Hrvatske u EU. Za ovo drugo nije ni pokušao naći objašnjenje u katastrofalnim politikama HDZ-ovih vlada zbog kojih je EU odbijala započeti predpristupne pregovore s Hrvatskom.

Podaci o porastu zaposlenosti i otvaranju 103.000 novih radnih mjesta u posljednje tri godine kao i tome komplementarni podatak da je u istom razdoblju prepolovljen broj nezaposlenih daju razloge za optimizam. No, to ipak nije navelo premijera da objasni zašto se iz državnog proračuna i dalje mora izdvajati 17 milijardi kuna za pokrivanje manjkova u Fondu mirovinskog osiguranja.

U tom kontekstu bilo je primjereno spomenuti brojne kategorije povlaštenih mirovina čiji korisnici su u mirovinski fond uplatili manje od prosjeka, a ostvaruju nadprosječno visoke mirovine. Bez suočavanja s tim problemom akrobacije ministra financija ipak neće riješiti nedaće hrvatskog proračuna.

Predsjedničina podrška gradonačelniku Vukovara koji se protivi provedbi Ustava i Ustavnog zakona o pravima manjina eklatantan je primjer da se s najviših instancija vlasti potiče nepoštivanje manjinskih prava

Premijer nije ni pokušao detektirati sve relevantne uzroke nezadovoljstva različitih kategorija zaposlenika u Hrvatskoj. Primjerice, reformu lokalne i regionalne samouprave nije ni spomenuo.

Sve dok u usporedbi s ekonomski i socijalno uspješnim europskim zemljama slične veličine Hrvatska ima deset puta više plaćenih dužnosnika na lokalnoj i regionalnoj razini nego te zemlje, jasno je da će nepotrebni troškovi države biti kočnica daljnjeg razvoja.

O tome da bi trebalo drastično smanjiti broj jedinica lokalne i regionalne samouprave rukovodeći se načelom financijske samoodrživosti premijer nije rekao ni riječ.

Ne odričući stvarne uspjehe ostvarene u proteklom trogodišnjem razdoblju, želim naglasiti da ono o čemu se premijer odbio izjasniti uvjerljivo svjedoči i o njegovim jednako važnim neuspjesima.

Da je premijer doista odgovoran i predan poslu koji radi, te bi neuspjehe barem spomenuo i iznio bi naznake načina njihova rješavanja.

Pozicija koju je iskazao svojim izviješćem pokazuje da će se i dalje intenzivno baviti rješavanjem problema koji su velikim dijelom posljedica njegove politike.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• KGK i u sadašnjosti i u budućnosti vidi samo prošlost
• HDZ nema svog kandidata na predsjedničkim izborima
• Poremećena prošlost, sadašnjost i budućnost u politici HDZ-a
• O predsjedničkim kandidaturama
• Motivi živčanosti i agresije (ne samo kod premijera Plenkovića)
• ”Patrijarh Porošenko”: Crkva u predizbornoj kampanji
• Ortački kapitalizam i poslije Martine Dalić
• Koje bi zemlje opet prihvatile Deklaraciju o ljudskim pravima?
• KGK pokazuje da ju nije previše briga za stabilnost države
• Što točno znači raskol Moskve i Carigrada?

» Svi tekstovi ovog autora