Što stoji iza današnjih prepirki o prigovoru savjesti?

Svake druge godine već više od jednog stoljeća katolici Njemačke organiziraju nacionalno okupljanje Katholikentag. U svibnju ove godine održan je 101. Katholikentag u Münsteru na temu ”Traži mir”. Tribine, okrugli stolovi, izlaganja, predavanja, izložbe, sajmovi, radionice sve dakle što čini šarenu paletu aktivnosti ovog okupljanja bavilo se istraživanjem što znači traženje mira. 

Nezaobilazan sudionik Katholikentaga je svakako Pax Christi, ekumenski mirovni pokret Katoličke crkve. U dijelu koji se zove Agora, a sliči velesajmu ponude raznih aktivnosti, Pax Christi je nudio polusatne razgovore publike s pojedincima angažiranima u izgradnji mira.

Tako su mogli upoznati pastoralnog referenta koji lobira protiv prodaje oružja ili francuskog biskupa, predsjednika Pax Christi Francuske, ili kolumbijsku članicu poreta Pax Christi, odnosno mirovnu aktivisticu u međureligijskom dijalogu na zapadnom Balkanu.

Pa ipak, i tu prepoznajemo hrabrost i odlučnost biskupa Théasa – on nije promijenio temu. Stajao je iza onoga što me je nalagala savjest, svjestan da možda riskira privrženost povrijeđenih zatvorenika. Otrpio je njihovo neraspoloženje govoreći: ”Ne mogu vam naviještati nešto drugo od onoga što je Gospodin rekao: ljubite svoje neprijatelje. Ni više – ni manje”

Zajednička tema svim razgovorima bilo je pomirenje. Poruka koju su svi prenijeli je: pomirenje traži hrabrost i odlučnost.

Hrabrost i odlučnost su upravo vrline na kojima je u ratnoj Europi i osnovan Pax Christi 1944. u okolnostima zarobljeništva. Bilo je to vrijeme diktature i straha. Pokret se razvio kao proces pomirenja između Francuza i Nijemaca u vrijeme kada je Francuska bila još pod okupacijom.

Uhićen je bio i biskup južnofrancuske biskupije Montaubau Pierre Marie Théas, koji je u zatvoru Compiege došao u dodir sa zatvorenicima, pripadnicima pokreta otpora, a oni su ga zamolili da osmisli jedan dan duhovne obnove.

Biskup je izabrao kao temu tekst Evanđelja i propovijedi o ljubavi prema neprijatelju. Nije teško zamisliti kako su izabranu temu primili francuski su-zatvorenici. Otvoreno su negodovali jer nisu mogli shvatiti kako se sad to od njih traži ljubav prema Nijemcima koji su ih godinama terorizirali, ubijali njihove sinove i prijatelje.

Jedan od prisutnih je čak konstatirao: ”To Evanđelje je grozno”.

Radilo se o ljudima svježih rana, koji nisu bili zlonamjerni, nego naprosto nisu mogli prijeći preko svoje muke.

Pa ipak, i tu prepoznajemo hrabrost i odlučnost biskupa Théasa – on nije promijenio temu. Stajao je iza onoga što me je nalagala savjest, svjestan da možda riskira privrženost povrijeđenih zatvorenika. Otrpio je njihovo neraspoloženje govoreći: ”Ne mogu vam naviještati nešto drugo od onoga što je Gospodin rekao: ljubite svoje neprijatelje. Ni više – ni manje.”

Kada su, nakon što je održao bogoslužje za Njemačku, upravo francuski zatvorenici deportirani u koncentracioni logor Buchenwald, suočio se s novim optužbama. Pitali su ga gdje mu je sad njegov Bog. Na to je objasnio: ”Usprkos svemu, trebate preko Rajne ići s blagoslovom, a ne s kletvom na ustima”.

Kada su, nakon što je održao bogoslužje za Njemačku, upravo francuski zatvorenici deportirani u koncentracioni logor Buchenwald, suočio se s novim optužbama. Pitali su ga gdje mu je sad njegov Bog. Na to je objasnio: ”Usprkos svemu, trebate preko Rajne ići s blagoslovom, a ne s kletvom na ustima”

Koliki je u zatvorenicima bio jak otpor pozivu na oprost i pomirenje, toliku je biskup Théas trebao energiju otpora prema pokušaju da se pomirenje preusmjeri na trijumfalizam nad poraženim neprijateljem.

U duhu trijumfalizma neki njegovi francuski suradnici su predlagali molitve za obraćenje Njemačke od nacizma. Smatrali su da je svaki Nijemac nacist. Za biskupa Théasa takvo postupanje značilo je podlegnuti mentalitetu farizeja te se suprotstavio: ”Slažem se s obraćenjem”, rekao je protiveći se njihovom prijedlogu, ”ali onda prvo podržavam obraćenje za Francusku”.

10.ožujka 1945. četrdeset francuskih biskupa je potpisalo poziv na ”molitveni pohod za mir u svijetu”.

Ne zaboravimo da je na početku molitve za mir u svijetu stajao jedan čovjek koji se imao hrabrosti i odlučnosti suprotstaviti. Théas se suprotstavio očekivanom shvaćanju i, premda je bio biskup, morao je biti ustrajan u kritici svoje zajednice, kritici koja plaši jer osamljuje.

Kao i otac građanske neposlušnosti Henry David Thoreau i preteča nenasilne strategije Lav Tolstoj, biskup Théas je jedan naspram mnogih.

Prigovor savjesti je alat pojedinca u odnosu na strukturu, ne pritisak strukture da u ime savjesti kontrolira pojedinca.

Crkvene strukture su u povijesti mirovnog pokreta često bile na drugoj strani, na strani države kojoj se pojedinac suprotstavio i za to bio kažnjen.

Za Tolstoja prigovor savjesti je mjesto pobune protiv države koja zakletvom veže pojedinca na neupitnu poslušnost vojsci. U ime obrane domovine podmazane teološkim opravdanjima trebalo se oglušiti na zov savjesti kako ju je Tolstoj na temelju Evanđelja shvatio

Prigovor savjesti je institut koji afirmira pojedinca da se suprotstavi strukturalnom nasilju koje je strukturi/ instituciji inherentno.

Za Tolstoja prigovor savjesti je mjesto pobune protiv države koja zakletvom veže pojedinca na neupitnu poslušnost vojsci. U ime obrane domovine podmazane teološkim opravdanjima trebalo se oglušiti na zov savjesti kako ju je Tolstoj na temelju Evanđelja shvatio.

Prigovor savjesti prepoznajemo upravo zato što je pojedinac spreman platiti cijenu rizika u borbi s moći koja je puno veća od njegove.

Thoreau je zbog toga sjedio u zatvoru, a Tolstoja je njegova Crkva ekskomunicirala jer je ugrožavao poslušnost državi.

Kada danas čujemo političke prepirke oko savjesti i glasovanja po savjesti, tko sliči Théasu, Thoreauu ili Tolstoju, a tko je s druge strane predstavnik strukturalne moći kojoj je inherentno strukturalno nasilje?

Još tekstova ovog autora:

• Drugačiji katolički odgovor za život
• Nenasilje za one ispod osamnaest
• Sinodalni put i teologija nakon Sotina
• Što nakon Praga? U Rimu će biti još napornije
• Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
• Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
• Tko to smije ne mrziti Putina?
• Sinodalni put – jer drugog puta nema
• Ne gledaj mi noge – pogledaj me u oči
• Deveti tjedni IZBJEGLICAma! – prilika za popravni ispit

» Svi tekstovi ovog autora