Veliki strah i uznemirenost zavlada u naših ljudi nađu li se u blizini kakvog tuđinca, da ne bi tuđi jezik i kultura, kao izuzetno opasan, infektivan materijal, skočio na nas i našu djecu i totalno nas promijenio, uništio ono osobeno, prepoznatljivo i jedinstveno, od davnina naše.
Tuđem jeziku, kulturi, vjeri, mentalitetu i običajima valja prilaziti iznimno oprezno, u gumenim čizmama, rukavicama i kombinezonu, s maskom na licu, ograditi ih vrpcom kao mjesto zločina ili se čak, kako predlaže Ladislav Ilčić iz Hrasta, bodljikavom živom zaštitititi od njih.
Gostujući prošli tjedan na N1 u Tihomira Ladišića taj je Ilčić iznio nekoliko zanimljivih mišljenja o muslimanskim izbjeglicama: “Mi ne razmišljamo o tome da će ti ljudi preplaviti Europu i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece. Važna je i kulturna politika. Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana? Oni imaju drukčiji mentalitet, to će promijeniti kulturu”, izjavio je ovaj profesionalni glazbenik u Simfonijskom orkestru javne televizije i, voljom Tomislava Karamarka, odnedavno zastupnik u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske. Karamarko se, uzgredno kazano, ogradio od njegovih stavova. Bilo je to i za njega previše.
Tuđem jeziku, kulturi, vjeri, mentalitetu i običajima valja prilaziti iznimno oprezno, u gumenim čizmama, rukavicama i kombinezonu, s maskom na licu, ograditi ih vrpcom kao mjesto zločina ili se čak, kako predlaže Ladislav Ilčić iz Hrasta, bodljikavom živom zaštitititi od njih
Posrijedi je stvarno najgora od svih političkih teorija, rasistički i ksenofobni korov koji klija iz đubra netrpeljivosti, mržnje i nasilja, hrpa bezobzirno lažljivih, pokvarenih gluposti.
Počnimo, na primjer, od retoričkog pitanja “Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana?”, koji Ilčić usputno i lako izgovara kao da je riječ o nekakvoj neupitnoj, svima poznatoj istini. Čovjek raspiruje paniku o doseljavanju cijelog milijuna muslimanskih stanovnika u našu većinsko kršćansku, katoličku zemlju, a tih se nevoljnika od početka izbjegličke krize tu trajno naselilo točno, samo malo da prebrojim… Nula!
Mene je nešto i pogodilo da su baš svi Sirijci i Iračani nastavili prema Austriji, Njemačkoj i Belgiji, viknuo bih za njima uvrijeđeno: “A šta, gospodi ne paše Hrvatska?”, a televizijski ih violinist i friški zastupnik, samo da bi imao nekoga mrziti, čak milijun izmislio. Ništa ga manje od toga nije zadovoljilo.
Posrijedi je stvarno najgora od svih političkih teorija, rasistički i ksenofobni korov koji klija iz đubra netrpeljivosti, mržnje i nasilja, hrpa bezobzirno lažljivih, pokvarenih gluposti
Dohvatimo se zatim njegove tvrdnje da bi nas muslimani promijenili. I o tome imamo ograničenih saznanja i uglavnom su oprečna Ilčićevima. Kojiput u otvorenom neprijateljstvu, a kojiput u mrzovoljnom prihvaćanju, islam je, kao što znamo, još od četrnaestog stoljeća kraj nas, živi u našem kršćanskom susjedstvu, i prirodno nas je mijenjao. On je i u našem jeziku i na našoj trpezi.
Muslimanski, turski utjecaj opazit ćemo i u gdjekad zbilja urnebesnim primjerima da se zapovjednik tradicionalne kršćanske jedinice koja je obranila Sinj, a koja je, kažu, naročito odana Bogorodici, i nekršćanski i nehrvatski zove alajčauš.
No, unatoč dugom vremenu i zastrašujućoj vojnoj sili, muslimanski nas svijet opet nije promijenio da bi Ladislav Iličić danas klanjao u džamiji. Ako nam je sedam stotina godina, često u daleko nepogodnijim okolnostima, uspijevalo sačuvati kršćansku vjeru na ovim prostorima, otkud Iličiću sada strah da će ga osunetiti i zabraniti mu da gusli Bachovu misu u h-molu?
Napokon, dolazimo do meni najdražeg dijela izlaganja predsjednika Hrasta, onoga da su muslimani biološki jači jer imaju više djece od nas. Desničari, uočio sam, često potežu ovaj zabrinuti argument, a da nam nitko od njih nije objasnio što se tu zaista događa? Zašto njih boli da muslimani imaju više djece? Zar ih i oni sami ne bi mogli imati?
Napokon, dolazimo do meni najdražeg dijela izlaganja predsjednika Hrasta, onoga da su muslimani biološki jači jer imaju više djece od nas. Desničari, uočio sam, često potežu ovaj zabrinuti argument, a da nam nitko od njih nije objasnio što se tu zaista događa? Zašto njih boli da muslimani imaju više djece? Zar ih i oni sami ne bi mogli imati?
Malo je smiješno i nastrano, kao i inače kad se politika umiješa u spolni život građana. Nevolja je, kako sam ja shvatio, da muslimani češće imaju intimne odnose, žene ih radije darivaju svojim tjelesnim slastima. Njihove hanume nisu kao ove naše glupače, da se izmotavaju kako ih boli glava.
A može biti, šta ja znam, i da su muslimani vještiji ljubavnici i da im je ona muška stvar veća nego u nas? Što god je od ovoga zabrinulo Ladislava Ilčića, meni je on baš jedan smiješan jadnik.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Kim Yong-un bi za Škorinu tamburicu dao i lijevi i desni testis
- Ime za desničarsku stranku? Teško. Domoljubi sve potrošili
- Ako smo i ustaše, Pupovac to ne smije reći?
- Mirno jutro u paklu, pričaju Pavelić i Luburić o Kuščeviću
- Snaga Crkve je u neukosti ljudi, zato se i boji obrazovanja
- Nije sezona podbacila, već je nas lakomost prebacila
- Dva svećenika su Plenkija i KGK izdušili i spustili na felge
- Nezavisne za Hrvatsku sigurno je razbila Udba
- Film koji pokazuje koliko je ustaški režim bio nakazan
- Gole žene idu Splitom. A naši momci? Traže Srbe na Malti!
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.