Boris Pavelić
Foto: Sanjam Knjige
Sustavnim njegovanjem kulture sjećanja i jasnom osudom zločina svih nedemokratskih sustava – tako je hrvatska Vlada, u dugom samohvalisavom priopćenju, nazvala svoje i hadezeovo svesrdno obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, tog olakog spomendana koji, umjesto da ”razotkrije istinu i osudi sustavna kršenja temeljnih ljudskih prava”, što bi željela hrvatska Vlada, samo unosi dodatnu zbrku u ionako nerazmrsivo klupko krvave i nasilne kupelji europskoga dvadesetog stoljeća.
A kako to samo gordo zvuči: ”sustavno njegovanje kulture sjećanja”!
”Jasna osuda zločina svih nedemokratskih sustava”! Lijepo, samo kako objasniti da se usprkos tom plemenitom naporu – ili ”plemenitom”, bilo bi preciznije – usred Jasenovca koči ustaški pozdrav?
”Jasna osuda zločina svih nedemokratskih sustava”! Lijepo, samo kako objasniti da se usprkos tom plemenitom naporu – ili ”plemenitom”, bilo bi preciznije – usred Jasenovca koči ustaški pozdrav?
Kako objasniti da usprkos toj Plenkovićevoj skrušenoj komemorativnoj pozi, usred sela koje je ustaški logor smrti pretvorilo u sinonim najbestijalnijega nasilja ustaških nacista u Drugome svjetskom ratu, danas, sedamdeset godina kasnije, pod Vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” – kako dakle objasniti da ista ta Vlada navodno ne može ukloniti ustaški pozdrav, taj najkarakterističniji od svih mogućih simbola ”nedemokratskih sustava” koji su u proteklih stotinu godina poharali ovu zemlju?
Ali ustaški pozdrav u Jasenovcu nipošto nije sve.
Kako objasniti da baš pod Vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” predstavnici žrtava jasenovačkoga logora – manjinske zajednice Židova, Srba i Roma – odbijaju komemorirati žrtve zajedno s tom Vladom, pa njezini predstavnici već nekoliko puta u Jasenovcu uprizoruju farsičnu komemoracijsku monodramu, što svakako jest presedan demokratske Europe?
Kako objasniti da je baš pod vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” jedna zagrebačka židovska zajednica, Bet Israel, u svibnju ove godine učinila nešto što znamo tek iz Orbanove Mađarske, gdje se antisemitizam već godinama opasno valja ulicama – otvorenim pismom upozorila kako su ”manjine u Hrvatskoj sve zabrinutije za svoj položaj”, ali i istaknula da ”neće pognuti glavu pred ideologijom nepravde i promicanja nedemokratskih ideja”?
Kako objasniti da baš pod Vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” predstavnici žrtava jasenovačkoga logora – manjinske zajednice Židova, Srba i Roma – odbijaju komemorirati žrtve zajedno s tom Vladom, pa njezini predstavnici već nekoliko puta u Jasenovcu uprizoruju farsičnu komemoracijsku monodramu, što svakako jest presedan demokratske Europe?
I kako objasniti da to otvoreno pismo, baš pod vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava”, nije dobilo ama baš nikakvu spomena vrijednu javnu pozornost, a kamoli da bi – što bi se u zdravome društvu odmah dogodilo – pokrenulo furioznu javnu operaciju društvene autoterapije?
Sva ta pitanja, premda mučna i naizgled neobjašnjiva, imaju jednostavan odgovor: Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima HDZ-u i njegovim desnim prirepcima ne služi za ”sustavno njegovanje kulture sjećanja” i ”jasnu osudu zločina svih nedemokratskih sustava”, nego za besramno falsificiranje povijesti, kriminaliziranje oslobodilačke Titove partizanske vojske i otvorenu rehabilitaciju ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH).
I nije to ništa novo: još od onoga Tuđmanova govora na Prvom saboru HDZ-a 1990, na kojemu je NDH proglasio ”ne samo kvislinškom tvorevinom i fašističkim zločinom”, nego i ”izrazom težnji hrvatskoga naroda za samostalnošću”, traje taj sramotni HDZ-ov pokušaj da partizane u Hrvatskoj izjednači s ustašama.
No proteklih nekoliko godina, otkada je Karamarko preuzeo HDZ, a naročito otkad Andrej Plenković ”normalizira” Hrvatsku, to je stranačko nastojanje poprimilo uistinu patološke razmjere: u Tuđmanovo, Račanovo i Sanaderovo vrijeme, naime, uvijek se znalo – ma koliko se ne željelo priznati – da su zemlju oslobodili Titovi partizani, Hrvatskoj vratili Jadran i udarili temelje njezine državnosti, a da su ustaše bili zločinci i izdajnici, i naprosto ništa drugo.
Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima pokazalo je da ta neprijeporna povijesna istina u Hrvatskoj više ne vrijedi, kao što je pokazalo i da se odnos ove zemlje prema njezinoj novijoj povijesti sveo na dobrovoljno samozatočeništvo u obiteljskim traumama i infantilnim kompleksima politikanata iz Karamarkovoga političkog mraka.
”Za dom spremni”, brate, ”Za dom spremni” – to želite reći, zar ne, uvaženi zastupniče Škoriću? Samo, mislite li uistinu da bi Hrvatska bila slobodna da je Tuđman Hrvatsku vojsku ustrojio pod ustaškim znakovljem?
Evo zašto: pola Vlade, zajedno s premijerom, te gradonačelnik i pola HDZ-a drugoga grada u državi jučer su ”sustavno njegovali kulturu sjećanja” i ”jasno osuđivali zločine svih nedemokratskih sustava”, a da nitko od njih, baš nitko, ni riječi nije prozborio o uzrocima, kronologiji i posljedicama nasilja jednoga i drugoga ”nedemokratskog sustava”.
Štoviše: dok se Plenković zadovoljio mutnim patetiziranjem o ”jasnome otklonu prema svakom totalitarizmu, poštovanju njihovih žrtava i obrazovanju mlađih generacija”, prava istina jučerašnjeg stranačko-vladinog plesa nad grobovima izrečena je u Splitu, gradu čija se mladost, logikom jednostavne pravednosti, 1941. listom digla u partizane.
”Dok, nažalost, nema distanciranja od simbola pod kojim je razarana Hrvatska u Domovinskom ratu, pokušava nam se nametnuti distanciranje i zabrana simbola pod kojima su hrvatski branitelji branili Hrvatsku”, rekao je predsjednik splitskog HDZ-a i saborski zastupnik Petar Škorić.
Ta je rečenica bit cijele jučerašnje maskarade: HDZ želi zabraniti crvenu petokraku – premda je Hrvatska pod njom oslobođena, a razarana za volju četničke kokarde – te legitimirati ”simbole pod kojima su hrvatski branitelji branili Hrvatsku”.
A koji su to simboli?
”Za dom spremni”, brate, ”Za dom spremni” – to želite reći, zar ne, uvaženi zastupniče Škoriću? Samo, mislite li uistinu da bi Hrvatska bila slobodna da je Tuđman Hrvatsku vojsku ustrojio pod ustaškim znakovljem?
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Još tekstova ovog autora:
- Metafizička Srebrenica patrijarha Porfirija
- Životinje iz džungle
- Kraus: Dok se ZDS ne zabrani, neće biti zajedničke komemoracije
- Šuljanje represije
- Protiv predsjednice KGK, ali za instituciju
- Mirna dezintegracija
- Godina je dana da je Duje na onome svijetu
- Stjepan Mesić: ”Plenković mora čim prije ovladati HDZ-om”
- Koalicija za REKOM: Važan link za dokumentiranje ratnih žrtava
- Franjo Tuđman bio je političar nasilništva i mržnje
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.