Znamo da od vremena do vremena naši policajci namještaju stupice prostitutkama. Predstave im se kao mušterije pa im pokažu službenu značku kad one uzmu novac za seksualnu uslugu. Nismo, međutim, čuli da se radi i obrnuto, da se hrvatske policajke izdaju za prostitutke da bi lovile pohotnike. Nema valjda interesa da se hapse muškarci. Žene su mnogo uzbudljivije žrtve. Policijski službenici vjerojatno obožavaju kad se im neka nesretnica samo u gaćicama gorko rasplače.
Pa i narodu je slatko o tome slušati. Cijelo se mjesto raspameti od veselja kad se dozna, jer uvijek se dozna, da je neka njihova prostitutka.
Slatko im je znati da je ona pala. Nikad joj to neće zaboraviti, do smrti će je vrijeđati pijanci ispred dućana, a žene demonstrativno prelaziti na drugu stranu ulice. Rugat će se njezinom djetetu, mužu, roditeljima, braći.
Ako je prostitucija zločin, nema zločina koji se manje isplati. Zarada je prema riziku da će stvar loše završiti tako niska da se u ovim našim poganim, zluradim krajevima samo očajnice time mogu baviti. Za pola sata stenjanja pod znojnim neznancem u boljem će slučaju dobiti tek nekoliko stotina kuna. U gorem vječnu sramotu.
Po prijavi iz anonimnog izvora cijela tri dana smo kopali po njezinoj prošlosti. Pokazivali smo svijetu jad jednog bespomoćnog bića koje nikakvo zlo zaista nije učinilo, nikome osim sebi, opravdavajući to navodnim javnim interesom, snebivajući se da je netko takav psihologinja
Novina koju držite prošli je tjedan užasno pogriješila pišući o nekoj bivšoj prostitutki koja je završila psihologiju i zaposlila se u Centru za socijalnu skrb.
Po prijavi iz anonimnog izvora cijela tri dana smo kopali po njezinoj prošlosti. Pokazivali smo svijetu jad jednog bespomoćnog bića koje nikakvo zlo zaista nije učinilo, nikome osim sebi, opravdavajući to navodnim javnim interesom, snebivajući se da je netko takav psihologinja.
Kao da je žena dolazila u visokim štiklama, mrežastim čarapama i halterima u kancelariju Centra. I kao da su psihologinje inače čedne kao časne karmelićanke, jedva i muževima popuste. U vlastitoj bračnoj postelji tek dvaput do triput u desetljeću žmireći rašire noge i jarosno šapnu: “Ajde. Uživaj, svinjo nezasitna.”
Naposljetku, razapinjati nekoga zbog sramotne prošlosti, prošlosti koja je u međuvremenu napuštena i okajana, potkopava moralne temelje našeg svijeta. Protivno je onome najvrednijem u kršćanstvu, našem plemenitom vjerovanju u oprost i pravo na novi početak za svakoga, pa i onoga koji je najstrašnije zgriješio.
“Nema sveca bez prošlosti ni grešnika bez budućnosti”, napisao je jednom sveti Augustin, u mladosti i sam pijanac i razvratnik kojega su zorom izbacili iz mnogih gostionica i javnih kuća, pa i opalili ga po gubici ako bi se krenuo svađati s osobljem. U katoličkom kalendaru on nije jedini takav, čak ni među muškarcima.
Životopis svete Marije Egipatske u prvom je dijelu gotovo pornografski tekst. S pola Aleksandrije je ona spavala, a Aleksandrija je i onda, u četvrtom stoljeću, bila veliki grad. Da stvar bude gora, po nekim izvorima ona ne bi svaki put ni naplatila.
Prostitucijom se nije bavila da bi platila hranu i režije, već je to vragolanka radila više, onako, za gušt, tjerana “neutaživom željom i neukrotivom strašću”.
Ako je prostitucija zločin, nema zločina koji se manje isplati. Zarada je prema riziku da će stvar loše završiti tako niska da se u ovim našim poganim, zluradim krajevima samo očajnice time mogu baviti. Za pola sata stenjanja pod znojnim neznancem u boljem će slučaju dobiti tek nekoliko stotina kuna. U gorem vječnu sramotu
Tek nakon sedamnaest godina takvog razvratnog života, doživjela je obraćenje, pristojno se obukla i počela lebdjeti iznad tla, hodati po vodi i činiti sve ono drugo dosadno i svakodnevno što sveci inače čine.
Tu je onda i slučaj Marije Magdalene, čuveniji od svih u dva tisućljeća kršćanstva. Evanđelja je nazivaju grešnicom koju je Isus obratio, ali, zanimljivo, detaljnije ne ulaze u prirodu njezinog grijeha. Bludnica je postala tek koncem šestog stoljeća, odlukom pape Grgura Velikog, i to samo u Katoličkoj crkvi. Pravoslavci, na primjer, za to ne žele ni čuti.
Priča o Mariji Magdaleni, pogledate li pozornije, pomalo je nalik filmu “Zgodna žena”. Ona je bila prostitutka kao Julia Roberts, koju je Richard Gere, to jest Isus, pokupio s pločnika i učinio poštenom ženom.
Od ovakvih se priča svi na kraju slomimo. Žanrovski nam hepiend napuni oči suzama, a srce vjerom kako je svijet bolji nego što smo mislili.
Zagonetno je zašto se to nije dogodilo s prostitutkom koja je završila psihologiju i zaposlila se u Centru za socijalnu skrb. Ako tkogod ne može prihvatiti da je bivša prostitutka danas psihologinja, jednako bi tako mogao i od vatikanskih vlasti zahtijevati da se Augustinu, Mariji Egipatskoj i Mariji Magdaleni zbog njihovih mladenačkih grijeha poništi svetački status, da ih se izbaci iz kalendara, a svetišta oduzmu i dodijele nekim ispravnijim, dostojnijim katolicima.
Svijet ipak nije toliko poludio. Svi imamo pravo krenuti iznova. Pokajati se i popraviti. Čak i Slobodna Dalmacija.
(Prenosimo sa portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Svatko ima pravo na oprost i novi početak. Sveti Augustin je napisao ‘Nema sveca bez prošlosti ni grešnika bez budućnosti’).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Desničari s diplomama na sezonskom sniženju glasača
- Pred štapićem s vatom jecaju i najveći Hrvatine. I biskupi
- My name is Hodak, Zvonimir Hodak.
- Učen svijet na istoku Europe ne možete prevariti cjepivom
- Izraz totalitarne svijesti Mirjane Hrge
- Tko nam je kriv za propast kampanje pelcovanja?
- Podla mladež šalje starčad u pakao jednim klikom miša
- Antivakseri bi trebali upadati i u COVID odjele u bolnicama
- Kakva je nezasitna sujeta hadezeovskog skorojevića Čovića
- Zgrade na Žnjanu: kao da se netko pijan ispovraćao
