Svatko od nas mora biti glas svjedoka Holokausta

Jasminka Domaš
Foto: Saša Novković

U ponedjeljak 2. ožujka je istraživačima otvoren Vatikanski arhiv pontifikata pape Pija XII. Napokon je došao i taj dan i mogućnost uvida u iznimno vrijednu povijesnu građu i to ne samo za znanstvenike, ne samo za potomke žrtava iz razdoblja Holokausta, nego za svakog pojedinca kojem je stalo do istine. Konačno, više od 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata imat ćemo jasniji uvid u tragediju koja se dogodila u dvadesetom stoljeću i koja nije samo tragedija židovskog naroda nego cijelog čovječanstva.

Holokaust je bitan povijesni događaj. Planirani genocid čiji su temelji bili u mržnji. Ne smijemo zaboraviti šest milijuna ubijenih Židova, ali i stradanje, ubojstvo mentalno hendikepiranih osoba, Roma, antifašista, Jehovinih svjedoka, homoseksualaca, protivnika nacističkog režima i njegovih pomagača diljem Europe, pa i kod nas u vrijeme NDH kada je izvršen i strašan zločin prema srpskom narodu.

Pitamo se i danas kako je bilo moguće da jedna skupina obrazovanih ljudi u Njemačkoj donese odluku o masovnom zločinu milijuna nedužnih bića.

Što se zapravo dogodilo? Gdje je nestalo etičko samoodređenje prema zlu i nepravdi?

Otvaranjem Arhiva Svete Stolice vjerujemo da će se iskristalizirati i odgovor na pitanje kako je na nacističko uništenje Židova reagirao papa Pio XII. I je li možda zanemario svoju dužnost birajući umjesto javnog suprotstavljanja – diplomaciju

Predugo se čekalo na izlazak iz šutnje, na otvaranje arhiva koji će nam dati jasniju sliku o razdoblju u kojem je Pio XII. bio papa.

Danas kad u svijetu raste ksenofobija, ali i migracije, poigravanje političara sa sudbinama tih novih stradalnika samo će još više potaknuti mržnju prema strancima.

Danas kad u cijelom svijetu raste potpuno iracionalni antisemitizam, ponovno će biti optuženi nevini, pa zato jedan takav čin kao što je otvaranje arhiva u Vatikanu ima dodatno značenje. I poruku da ne okrećemo glavu od žrtve.

Kardinal Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI) govorio je da je okolnost uništenja Židova od strane Hitlera i njegovih sljedbenika svjesno imalo protukršćansko obilježje.

U dokumentu o odnosu Katoličke crkve prema Holokaustu pod nazivom ”Sjećamo se: Razmišljanja o shoahu”, koje je sastavilo Povjerenstvo Svete Stolice za religijske odnose sa židovstvom, bilo je puno burnih rasprava. Te 1998. godine posebno se isticao povijesni čin kajanja Katoličke crkve zbog sudjelovanja nekih kršćana u Holokaustu.

A kardinal Joseph Ratzinger je rekao: ”Bez obzira na to da je SS bio zločinačka organizacija, sastavljena od ateista, i bez obzira na to što je u njoj bilo malo vjernika kršćana, svi su njezini članovi bili kršteni. Kršćanski je antisemitizam u određenoj mjeri pripremio tlo za sve to, ne možemo to poreći. Kršćanski je antisemitizam postojao u Francuskoj, Austriji, Pruskoj, u svim zemljama. Na tom tlu moglo se nastaviti sa zločinom. To je povod za ispitivanje savjesti”.

Naravno, krajnje obvezno je pitanje i kako se uopće mogla dogoditi takva katastrofa na kršćanskom tlu i zašto katolici u većem broju nisu spriječili masovna ubojstva Židova i drugih žrtava?

Odgovor kardinala Ratzingera na ta pitanja tada je glasio: ”Holokaust nisu počinili kršćani niti je počinjen u ime Krista, nego je djelo antikrista”.

Otvaranjem Arhiva Svete Stolice vjerujemo da će se iskristalizirati i odgovor na pitanje kako je na nacističko uništenje Židova reagirao papa Pio XII. I je li možda zanemario svoju dužnost birajući umjesto javnog suprotstavljanja – diplomaciju.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da je samo jednom otvoreno protestirao. I to kada je Hitler 1940. napao Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg, tada je izrazio žaljenje, s time da nije imenovao počinitelje. Potreban nam je jasan uvid o ulozi Katoličke crkve u Trećem Reichu.

Kardinal Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI) govorio je da je okolnost uništenja Židova od strane Hitlera i njegovih sljedbenika svjesno imalo protukršćansko obilježje

Također u već spomenutom dokumentu Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana navodi se i što je 1998. o tragediji Holokausta rekao Ivan Pavao II: ”Nadolaskom trećeg tisućljeća Crkva postaje svjesnija grijeha svojih sinova u sjećanju na one okolnosti u kojima su se, u dugoj povijesti, udaljili od Kristova duha i njegova Evanđelja pružajući svijetu, umjesto svjedočanstava na vrednotama vjere nadahnuta života, načine razmišljanja i djelovanja koji doista bijahu oblici protusvjedočenja i sablazni”.

To dakako nisu i ne smiju biti samo puste riječi, jer u protivnom, izjavio je papa Ivan Pavao II: ”Izložili bismo opasnosti ponovnog umiranja žrtve najokrutnijih ubojstava, ako ne bismo težili za pravednošću i ako se ne bismo, svaki prema svojim sposobnostima zauzeli da zlo ne nadvlada dobro. Čovječanstvo ne može dopustiti da se to ponovi”.

Sve je manje izravnih svjedoka strahota koje su se dogodile, biblijski rečeno, u pustošenju kakvog nije bilo i nadajmo se, neće biti. I zato svatko od nas mora biti njihov glas, a naše djelo zauzetost za mir i pravdu na dobrobit svih naroda.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Istina o izbjeglicama i migrantima kad nema svjetla reflektora
• Otići danas na izbore, možda je prvi korak prema promjeni
• Slavko Goldstein je živio svetost u zauzimanju za ljudska prava
• Slavko Goldstein: prijatelj, učitelj, humanist!
• Nasilje i židovstvo (3)
• Nasilje i židovstvo (2)
• Nasilje i židovstvo (1)

» Svi tekstovi ovog autora