autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Svatko treba postati ženom, pa i žene

Autor: Boris Perić / 26.10.2013. Leave a Comment

Ako je vjerovati Gillesu Deleuzeu i Felixu Guattariju (a nema razloga da se to ne učini), takozvana “mala književnost”, definirana u okrilju njihova koncepta minoriteta na osnovi određenih dnevničkih bilješki Franza Kafke, nužno vodi u vlastitu deteritorijalizaciju, dajući svojim “malim temama” bez iznimke kolektivnu vrijednost i naposljetku jasnu političku notu. Za Kafku, identiteta neprestance razapeta među jezicima i kulturnim miljeima rodnoga mu Praga, bio je to, čini se, jedini pouzdan put prema književnosti. Za Anouk Markovits ‒ američku autoricu francuskih jezičnih korijena, kojoj je, stasaloj u ultraortodoksnoj hasidskoj židovskoj zajednici, jezik prvog kontakta sa svijetom, dakako, bio jidiš, jezik tihog, tajnog revolta francuski, a jezik školovanja, pa tako i osobne emancipacije, engleski, zbog čega će književno debitirati u najmanje dva jezična univerzuma – čini se, također. O tome, napokon, zorno svjedoči i njezin engleski romaneskni prvijenac “Zabranjena sam”, dostupan odnedavna i u hrvatskom prijevodu (Edicije Božičević, Zagreb, 2013., preveo Borivoj Radaković).

 

Anouk Markovits, čitamo u njezinim intervjuima, nikad nije namjeravala pisati o satmarskoj hasidskoj zajednici, u kojoj je odrasla i kojoj je, poput svoje junakinje Atare, okrenula leđa, odlučna nastalu prazninu nadomjestiti obrazovanjem, da, kako kaže, nije svjedočila ulasku religijske retorike u američki politički diskurs, a potom i jedanaestom rujnu i njime izazvanim promišljanjima fundamentalizma bilo koje vrste, boje i predznaka

 

Da “malu književnost” nikako ne treba brkati s “manjinskom”, ma koliko nam se oba pojma mogla učiniti privlačnima, razvidno je već iz Kafkina slučaja, koji je tematskim opsesijama za volju kao medij vlastita književnog izričaja odabrao njemački jezik ‒ u specifičnim praškim razmjerima malen i elitan, potisnut i dominantan u isti mah. U slučaju Anouk Markovits, u čijoj se hasidskoj obiteljskoj sagi ‒ koja na prostorno-vremenskom zemljovidu vlastita tkiva zahvaća područje od predratne Rumunjske/Mađarske, do poratne Francuske, Engleske i SAD-a ‒ osobno i opće, intimno i političko isprepleću do nerazmrsivih razmjera, isti efekt, dakako, jamči odabir engleskog jezika (drugi autoričin prvijenac, roman “Pur Coton”, napisan je na francuskom) s diskretnim upadicama na francuskom i jidišu. A svijet u kojem se odigrava spomenuta saga, koja to, opet, u isti mah i jest i nije, ne podsjeća samo u jezičnom rasteru na onaj Kafkin.

 

U ekspoziciji romana, čiju tematsku okosnicu ipak čine naoko suprotstavljeni obrasci revolta dviju protagonistkinja protiv neumoljivosti tradicijskih stega, intimne priče mladog rabina Zalmana Sterna i njegova štićenika Josefa Lichtensteina, koji, nakon što ostaje bez roditelja, pod imenom Anghel dijelom odrasta i u kršćanskom okruženju, taru se do neizdrživosti s povijesno-političkom pozadinom fabule, a ta se ne svodi samo na apstraktni užas Drugog svjetskog rata već i na sasvim konkretnu sudbinu satmarske hasidske zajednice, kojoj obojica pripadaju. Potonja pak nazvana po transilvanijskom gradu, koji se na rumunjskom zove Satu Mare, na mađarskom Szatmárnémeti, na njemačkom Sathmar, a na jidišu Satmar, predstavlja, što i nije previše nepoznato, jedan od konzervativnijih rukavaca ortodoksnog hasidskog judaizma, čije mistične, antisekularističke i anticionističke dogme dodatno obilježavaju, pa i otežavaju životne putove protagonista.

 

Ubilačko vrijeme fašističkog divljaštva, koje srećom prolazi, ostavilo je bez roditelja i malu Milu Heller, koju spašava njezin budući suprug Anghel/Josef. U Sternovoj obitelji, koja seli u Pariz, Mila odrasta zajedno sa svojom “sestrom” Atarom, odgajana, dakako, prema strogim hasidskim pravilima koja mladim djevojkama ne dopuštaju pravo obrazovanje, već ih pripremaju za ulogu žene i majke u konzervativnoj životnoj zajednici. Ipak, novine i knjige, koje se čitaju tajno i kradimice, pobuđuju kod djevojaka crvuljke sumnje u intaktnost svijeta u kojem ništa svjetovno nije dobrodošlo, što kod buntovne Atare – kao uostalom i kod same autorice, koja u palimpsest Atarine uvelike neispričane priče upleće štošta autobiografskog – dovodi do definitivnog odlaska, razlaza sa zajednicom i izopćenja iz iste, dok se Mila, koja sa suprugom Josefom seli u Brooklyn, u svom nijemom revoltu ne uspijeva riješiti tradicijskog rastera.

 

Razmičući zastore zabranjena znanja, inicijalna iskra, koja kod djevojaka pobuđuje sumnju u posvećen smisao satmarsko-hasidskog “fundamentalizma” i ponovno rastapa granice između intimnog i političkog, dolazi izvana, iz nepoćudnih novina, jer tu, silovito poput prodora stvarnosti u simulakrum, u fabulu romana ulijeće priča o moralno krajnje dvojbenom sudjelovanju tobože nepogrešivog vođe satmarske sekte rabina Joela Teitelbauma u mutnim dilovima cionista Rudolfa Kasztnera i nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna o otkupljenju skupine “prominentnih” mađarskih Židova 1944., a sve na račun neusporedivo većeg broja nesretnika koji, poput Milinih roditelja, nemaju izgleda preživjeti propovijedani ostanak na obiteljskim ognjištima. Tumačenja prema kojima bi Teitelbaumovo ukrcavanje u Kasztnerov vlak trebalo predstavljati mistični odraz volje samog Svevišnjega više ne drže vodu i svjetonazorsko zdanje, sazdano od misticizma, tradicije i stege, polako se počinje urušavati, namećući čitatelju uvidom u “šire razmjere” priče niz ovlaš natuknutih pitanja o smislu fundamentalizma.

 

Anouk Markovits, čitamo u njezinim intervjuima, nikad nije namjeravala pisati o satmarskoj hasidskoj zajednici, u kojoj je odrasla i kojoj je, poput svoje junakinje Atare, okrenula leđa, odlučna nastalu prazninu nadomjestiti obrazovanjem, da, kako kaže, nije svjedočila ulasku religijske retorike u američki politički diskurs, a potom i jedanaestom rujnu i njime izazvanim promišljanjima fundamentalizma bilo koje vrste, boje i predznaka, o kakvom je ‒ odgojena u ortodoksnom okruženju, koje ne priznaje ništa do onog što je uređeno Božjim zakonom ‒ imala priliku stjecati itekako životna iskustva. S Atarinim naprasnim odlaskom, međutim, prestaje i autobiografijska intoniranost romana, jer njezino se odsustvo – na moguće jedini stilistički opravdan način – opisuje šutnjom, koja bolje od svega dočarava atmosferu izopćenosti. “U većini knjiga, čije su radnje postavljene u fundamentalističko okruženje”, napomenut će autorica, “prati se protagonist u njegovu nastojanju da ode: ja sam htjela pisati o onima koji ostaju.”

 

Ona koja ostaje ponajprije je Mila, koja, sad već kao stasala žena, odlazi sa suprugom u SAD (jedna od najvećih zajednica satmarskih hasida danas živi u bruklinskom Williamsburgu), gdje bi sukladno tradiciji valjalo začeti obitelj, što im, međutim, ne uspijeva. Mila je čestita članica zajednice, dobro znade kad je suprugu dopuštena, a kad zabranjena, a umije i kabalistički izračunati vrijednost mjesta na kojem bi valjalo začeti nov život, ali sve joj to ne pomaže da zatrudni. Zdvojnost, sumnju i samookrivljavanje dodatno pojačava činjenica da ista kruta tradicija koja Mili nalaže da bude majka, Josefu brani da vlastitu plodnost podvrgne liječničkom ispitivanju. Sasvim suvišni paradoks vlastite situacije mladi par pokušava riješiti odlaskom Milinoj obitelji u Pariz, ali ko za vraga godina je 1968., što rabina Sterna i njegovu obitelj ostavlja savršeno ravnodušnima, ali Mila, koja nema predodžbu što se točno događa oko nje, ipak osjeća zov posvemašnjeg bunta.

 

Sasvim suvišni paradoks vlastite situacije mladi par pokušava riješiti odlaskom Milinoj obitelji u Pariz, ali ko za vraga godina je 1968., što rabina Sterna i njegovu obitelj ostavlja savršeno ravnodušnima, ali Mila, koja nema predodžbu što se točno događa oko nje, ipak osjeća zov posvemašnjeg bunta

 

Po treći put u fabuli romana stvarnost sustiže pa i prestiže simulaciju, topeći intimu u sveprisutnosti politike i politiku u plimi intimnosti, jer Mila se na užas obitelji priključuje buntovnim studentima, uzvikujući uglas sa šezdesetosmaškim parolama vlastite kabalističke mantre, od kojih očekuje da zatrudni, što joj na kraju i uspijeva: na krilima svoje osobne, prešućene, tek djelomice osviještene pobune podat će se naime nepoznatom studentu i na vrhuncu seksualnog čina kao u nekom nadrealnom igrokazu zanosno vrisnuti: “Počuj Izraele, Gospodin je tvoj Bog, Gospodin je jedan!” Josef, koji se prekasno odlučuje na analizu svoga sjemena (jer pariški je rabin po tom pitanju nešto blaži), saznat će pak da je neplodan, a preljubnica Mila, koja će, doduše, ipak roditi židovsko dijete, postat će mu snagom Zakona zauvijek zabranjena.

 

O rigidnosti, zgodimičnoj paradoksalnosti pa i neospornom fundamentalizmu judaističkih zakona, kakvi, prema nekim autorima, mora da su fascinirali još i Kafku, napisano je obilje teoretske literature – prisjetimo se primjerice i u nas objavljenih hvalevrijednih djela Israela Shahaka – no, najkasnije na ovome mjestu u fabuli romana, koju u kontekstu revolta glatko možemo protumačiti i kao njezinu kulminaciju, uvidjet ćemo da autoričina nakana nije bila toliko da im sudi, optužuje ih ili ismijava zatucanost njihovih poklonika – u knjizi, napokon, nema jednodimenzionalnih likova, koji bi mogli biti nositelji bilo kakve karikaturalnosti ‒ koliko da ideji samog fundamentalizma suprotstavi odveć ljudsku protutežu s kojom ova neminovno stoji i pada, a to je tjelesnost, koju unatoč dogmama i zabranama ne otkrivaju samo junakinje, napose Mila, nego i Josef, pa i sam Zalman, čiji su djeca na vlastitim leđima itekako osjetila kaiš tradicije. Njegov “grešni san” s početka priče ispostavit će se tako svojevrsnim lajtmotivom čije će se posljedice ‒ iako će im se kao pravi pobožnik znati oduprijeti, s nejasnom sviješću da je i u njegovom svijetu nešto nezaustavljivo krenulo po zlu ‒ prelijevati iz sekvence u sekvencu romana.

 

Ako je dakle vjerovati Deleuzeu i Guattariju (a zaista nema razloga da se to ne učini) da je “postajanje minoritarnim” etički čin, koji nas aficira kad izbjegavamo “postajanje fašistom”, pri čemu manjinom uvijek postajemo, ma bili i u većini, na stranicama romana “Zabranjena sam” u najboljem smislu susrećemo i “malu” i “manjinsku” književnost. U patrijarhalnim okvirima, koji su na doslovnoj ili prenesenoj razini neizostavan dio fundamentalizma s kojim se sučeljavaju junakinje romana, žene, tako bar tvrdi gore citirani dvojac, nužno postaju manjina, ma bilo ih brojčano‒ i više nego muškaraca, pa “svatko treba ‘postati ženom’, čak i žene.” To vrijedi za Ataru, to vrijedi za Milu, to vrijedi univerzalno. Uza sve zabrane i unatoč njima.

Još tekstova ovog autora:

  • Mala povijest jeze
  • Neosporno porno
  • Svijet kao suma migracija

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: RUTA BORISA PERIĆA Tagged With: Anouk Markovits, autograf, Boris Perić, francuski, Gilles Deleuze i Felix Guattarij, Mila Heller, njemački, Zabranjena sam

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT