Željko Ivanković
Nakon duljeg vremena sretnem prijatelja koji mi, tko zna zašto, ima potrebu reći kako je nedavno čitao moj tekst u povodu okupacije Krima objavljen na Autografu prije osam i pol godina.
Malo se brecnem dok on reda komplimente na račun tog teksta i svih znanja, izvora i literature u nj ugrađenih (očito mu je svjež), i gotovo ne slušam sva ta nabrajanja, ali pamtim zaključak kako se ondje nema što odbiti, a ono što bi se eventualno imalo dodati je vezano uz eskalaciju ruskog nacionalsocijalizma kojemu danas svjedočimo. No što se drugo nakon te okupacije i moglo očekivati?
Nažalost, nije drukčije ni s tvojim tekstovima o Iranu, nastavlja, zbog čega su te 2012. progonili i Iranci i domaći talibani, islamisti…
Ne laska mi, nažalost, ni jedno ni drugo priznanje, premda je njegovo prisjećanje na te moje tekstove bilo krajnje prigodno koliko god usputno. Mislim se, Bože, koliko ljudi uopće malo čitaju, još je taj moj prijatelj iz kruga onih koji čitaju, pa makar neke stvari i naknadno…
Kažem, koliko uopće malo čitaju, a svud uokolo svi sve ”znaju” ponavljajući u slovu i duhu reducirani govor svojih ”izvora informacija”. I svejedno je pritom govore li o politici, povijesti, pravu, umjetnosti ili, evo, posljednjih dana naročito frekventnoj priči o nogometu.
Domalo će, i evo traju, neke stvari vezane uz Svjetsko nogometno prvenstvo, aktualizirati, tj. izvući iz sjene agresije na Ukrajinu, zločinački kleronacionalistički teror u Iranu koji, na razne načine i u različitim varijetetima, traje više od četrdeset godina, pa će sve ono što je značio slučaj knjige ”Čitati Lolitu u Teheranu”, kao povod, i ”Čitati Ivankovića u Sarajevu”, kao dossier slučaja ”napad Iranskog veleposlanstva na Ž. I.”, pokazati kao limunada.
Teror Putina nad svojim stanovništvom, ako na tren zaboravimo sve druge okolo, opsegom i kvalitetom sve je sličniji staljinizmu, i iznova pokrenut teror Homeinijevih nasljednika nad iranskim narodom otišao je tako daleko da se ima smisla govoriti o oživljavanju islamofašizma.
Bilo bi to u svoj toj ”svetskoj gužvi” jedva vidljivo da nije bilo odbijanja nogometaša Irana da na Svjetskom prvenstvu pjevaju svoju himnu i zviždanja toj himni s tribina, što jesu tek sitne, premda ne manje hrabre geste otpora u inozemstvu i ukazivanja na ono što se događa u Iranu.
Prisjećam se slučaja kad je iranski veleposlanik u Sarajevu prije koju godinu zamjerio organizatoru što je pozvao mene da promoviram knjigu ”Sefernama iz Irana”, koja dominantno govori o velikoj perzijskoj kulturi i civilizaciji.
Obrazloženje tom zamjeranju je, osim zašto ”on”, tj. ja, tobože stvarna želja suvremenog Irana da potisne u zaborav prva, krvava desetljeća Homeinijeve ere…
No pokazalo se i stalno se pokazuje kako ono što je u krvi rođeno na krvi i traje i živi. Krvava, zločinačka tzv. revolucija ne samo da se ne želi ili se nije u stanju osloboditi krvi sa svojih ruku iz prvih desetljeća, nego nastavlja upotrebom brutalne sile interpretirati i demonstrirati svoj islam kao krvavi pohod protiv svake slobode i istine.
Ubijanje žena zbog marame ili načina nošenja marame uime nekakvog vjerskog morala put je koji je ta revolucija prošla i, prakticirajući ga, još uvijek prolazi, ne staje… A progon onih koji podržavaju narodni prosvjed dosegao je razinu novog Putinova nasilja nad svojim ne samo kritičarima (njih truje ili brutalno ubija), nego i nad neistomišljenicima.
Veliki napredak, za koji bi Iranci htjeli da ga vidimo, prodajom iranskog oružja Rusima za ubijanje civila dodatno je diskreditiran. I ne samo prodajom nego i svakodnevnim upornim negiranjem učinjenog naočigled cijelog svijeta.
Licemjerje tzv. nevjerničkog svijeta još bi se nekako i shvatilo (nisam rekao opravdalo), ali licemjerje vjerničkog Irana… Da, baš… Pa, svo postojanje tog Irana od 1978. stoji na tome…
Hoćete dokaze? Pitam zbog onih koji, poput jednog bošnjačkog pjesnika, krvavu revoluciju protiv vlastitog naroda, tzv. iransku revoluciju vide kao važan civilizacijski doseg!? A radi se samo o onome što smo zaboravili ili što nismo čitali kad je trebalo.
Treba li podsjećati one koji su možda čitali ili prvi put ponuditi onima koji ništa ne čitaju kako je Homeini govorio da ”pod islamskim režimom neće biti ugnjetavanja” (25. X. 1978.)? Ili dan kasnije: ”Islamska republika bit će zasnovana na slobodi izražavanja, i borit će se protiv svakog vida cenzure”? ”U islamskoj republici Iran, mediji su slobodni da stvarnost zemlje oslikavaju kakva ona jest” (2. XI. 1978.)?
A tek o ženama: ”Žene su slobodne da same izaberu kako će se oblačiti” (6. XI. 1978.)?! ”Žene će biti potpuno slobodne, što se tiče obrazovanja i svega što rade, baš kao i muškarci” (12. XI. 1978.)!?
A onda sve drugo kad je preuzeo vlast: ”Ne slušajte one koji govore o demokraciji. Oni su protiv islama…” (13. III. 1979.)! ”Uništit ćemo one koji se suprotstavljaju islamu… Pazite što izjavljujete. Uzdržavajte se od pisanja.” (5. VI. 1979.)! ”Moramo upozoriti te intelektualce da će biti zgaženi ako ne prestanu da se miješaju…” (8. VIII. 1979.)?!
Mi inače ne čitamo, mi smo neznalice, ali volimo pokazivati kako sve znamo… Potpuni ignoranti najednom su autoriteti, jer su dio stranačkih i(li) religijskih, jeftino-nacionalnih i ekstremno nacionalističkih čopora, ekstremiziranih od vlastite do militantne čoporativne gluposti…
I onda su takvima jedini ideali sjevernokorejski ili bjeloruski despot, a zakletva im Putinov ili Hamneijev način obračuna s onim koji misle. Da, koji uopće misle! Jer itekako dobro znaju da tko imalo misli svojom glavom ne može biti uz bilo kakve, a kamoli takve, notorne zločince? I još se pozivati na stvarnu ili tobožnju svetost neke ideje, knjige ili čak – Boga!?
A vidimo svako malo kako čak i oni koji se vole predstavljati kao ljudi koji misle svojom glavom, koji imaju ”vertikalu”, na neviđeno ”lajkaju” neke knjige, pojave i događaje, sudjeluju u progonima svojih kolega, a domalo potom se vajkaju kako nisu znali, mislili su da…, žao im je… Čak su i privatno spremni reći da su pogriješili, ali tiho, nimalo glasno, a kamoli bučno kao kad su bili u čoporu…
I sve tako do sljedeće prilike…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Politika – sveopći vašar
- Loši đaci loših učitelja
- Netko u Europu, netko na barikade
- Misliti i živjeti navijački
- A što tek reći o srpskim medijima? Tuga, jad, bijeda
- Vjernici u hramu diktature
- Visoki predstavnik – čuvar političkog gradilišta
- ”Akobogda” politika
- Rusofobija, islamofobija…
- Grijeh religijskih struktura
