autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Svi smo protiv nasilja – a tko ga se stidi?

Autor: Ana i Otto Raffai / 02.09.2019. Leave a Comment

Ana i Otto Raffai

Ana i Otto Raffai

Vijesti o nasilnom ponašanju u kafićima u Uzdolju i Đevrskama prema Srbima, o nasilju policije prema izbjeglicama na granici s BiH  ili primjeri obiteljskog nasilja u kojima su pretežno žrtve žene izvlače iz osoba u javnom prostoru već uobičajenu rečenicu: ”Naravno mi osuđujemo svako nasilje” Često potom ide i neko ”ali…” No sa ili bez ”ali” ta rečenica gubi smisao i znači toliko malo koliko i ona fraza ”Neka institucije rade svoj posao”.

Ona je izgubila svako značenje budući da je prilično nevjerojatno da bi se danas itko usudio javno izjaviti da zagovara nasilje.

Deklarativno odricanje od nasilja postalo je dio uljudnog građanskog izričaja. No samo deklarativno priklanjanje normiranom bontonu nema nikakvu djelatnu vrijednost.

Deklarativno odricanje od nasilja postalo je dio uljudnog građanskog izričaja. No samo deklarativno priklanjanje normiranom bontonu nema nikakvu djelatnu vrijednost

Kao što vidimo, nasilja oko nas na pretek. Mogli bismo dakle krenuti nekim drugim putem.

Budući da smo se složili na nacionalnoj razini (barem deklarativno) da smo protiv nasilja, pozivamo na propitivanje koga se ono tiče? Tko se zbog nasilja stidi?

Mogući odgovori na ta pitanja pokazali bi zbog čega je obiteljsko nasilje društveni problem stoga ga je samo kao tako sagledanog moguće rješavati, zbog čega svaki policajac odgovara zajednici kojoj pripada za svoj odnos prema izbjeglicama i zašto vandalizam u kafićima u Uzdolju i Đevrskama nije samo ispad huligana nego je rezultat zagađenja društvenog javnog prostora i u tom smislu problem svih članova društva.

Zaustavit ćemo se na aktualnom primjeru nasilja nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti u U. i V. Ne samo zato što su to ”naši” Srbi nego jednako zato što su počinitelji ”naši”.

Dakle, otpor nasilju ne koristi tehniku ekskomunikacije nasilnika. Umjesto toga poseže za polugom preuzimanja odgovornosti članova zajednice/društva koji su pogurani na odgovornost te radi pravednosti reagiraju kada primijete da je povrijeđena.

Radi se o onome što je prof. Šagi Bunić promovirao sintagmom ”vrijeme suodgovornosti”: preuzimanje odgovornosti za društvo kojem pripadamo i jasno određenje prema nepravednom ponašanju bez obzira pripadaju li počinitelji vlastitom nacionalnom identitetu.

Vrijedan primjer takvog ponašanja pokazali su episkop Ćulibrk iz Pakraca i biskup Škvorčević iz Požege. Njihov primjer pokazuje koje su važne točke u nenasilnom djelovanju za mir.

Prvo, javili su se oni koji su njegovali svoje ekumenske odnose prije nego što se odigralo nasilje u javnosti koje ovdje tematiziramo. Mislimo na susret biskupa i episkopa u Požegi u siječnju 2019. o kojem imamo trag u njihovoj zajedničkoj izjavi.

Drugo, duh u kojem su se biskupi i episkopi sastali izrečen je u završnoj rečenici njihove zajedničke izjave: ”Neka Gospod blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane”.

To je duh nenasilja koji nam treba ako se efikasno želimo suprotstaviti nasilju i graditi društvo u kojem su različitosti prepoznate kao šansa: bratski odnos namjesto neprijateljstva, dobrohotne misli umjesto nepovjerenja, iskrene nakane namjesto fige u džepu.

Otpor nasilju ne koristi tehniku ekskomunikacije nasilnika. Umjesto toga poseže za polugom preuzimanja odgovornosti članova zajednice/društva koji su pogurani na odgovornost te radi pravednosti reagiraju kada primijete da je povrijeđena

Treće, biskup Škvorćević je osudio nasilje. I točka. Nema onoga ”ali”; osudio je konkretno nasilje, ne ”svako nasilje”, nego ono koje ima mjesto i vrijeme.

Četvrto, biti protiv nasilja – ako je izraz nenasilja – ne preza od istine koja je neugodna za vlastitu zajednicu. Tako da u homiliji biskupa Škvorčevića čitamo promicanje evanđelja koje nije okljaštreno za potrebe političkog homogeniziranja nacije pod krinkom suosjećanja za žrtve velikosrpske agresije: ”Evanđelje treba promicati ne samo snošljivost, nego međusobno  poštovanje i zajedništvo, vrednujući različitost kao dar Božji”.

Jednako je izrečena tvrdnja koja je drugačija od onih koje smo čuli na Veliku Gospu, u homiliji u kojoj je jedan biskup isticao kako se Isus nije stidio svog židovstva, što je koristio kao argument za neobičnu sintagmu ”kršćanskog domoljublja”. Ovdje pak prepoznajemo ono što smatramo evanđeoskom porukom: ”Isus sebe nije nazivao Židovom, nego Sinom čovječjim”.

Peto, izjave biskupa i izjave političara nedvosmisleno se razlikuju i po nedvosmislenoj osudi nasilja i po političkom kontekstualiziranju nasilja: dok političari nastoje prikazati vandalizam u U. i V. kao napuhanu vijest o jednoj krčmarskoj tuči neuračunljivih pojedinaca, Škvorčević kritizira: ”Nedopustivo je pretvoriti hrvatstvo u ideologiju za mržnju i nasilje“.

Šesto, nenasilje prepoznajemo u duhu zajedništva između dva biskupa koje čujemo u izjavi episkopa Ćulibrka koji ”na svaki način podržava sve što je rekao biskup Škvorčević i potpisuje svaku njegovu riječ”, te izražava iskrenu zahvalnost na iskoraku požeškog biskupa.

A što mi radimo ili ne radimo, mi građanke i građani ove zemlje, bili vjernici ili ne s ovim primjerom nenasilja lansiranim u javnosti?

Gdje se to u našem ponašanju, ophođenju prepoznaje da je hrvatstvo sustav vrijednosti?

Gdje se kod nas koji se izjašnjavamo kao vjernici vidi da su u taj sustav vrijednosti ugrađena i evanđeoska načela?

Gdje ustajemo protiv mržnje i nasilja zato što oni povređuju kršćansku baštinu?

Gdje smo svjesni da ustajući protiv mržnje prema pripadnicima drugih naroda djelujemo u skladu s Božjim naumom?

Nenasilje prepoznajemo u duhu zajedništva između dva biskupa koje čujemo u izjavi episkopa Ćulibrka koji ”na svaki način podržava sve što je rekao biskup Škvorčević i potpisuje svaku njegovu riječ”, te izražava iskrenu zahvalnost na iskoraku požeškog biskupa

Ovo su kriteriji koje čitamo u homiliji biskupa Škvorčevića. Istina je da za vandalizam odgovaraju pojedinci, nije pravedno generalizirati. Ipak, vandalizam pojedinaca podržava ono što mi kao članovi ovoga društva stvaramo, a to je klima, atmosfera netrpeljivosti koju proizvodimo ili ne čineći ništa protiv nje podržavamo.

Zagađenu klimu podržava svaki grafit uhatog ”U” s križem u sredini, natezanje oko ZDS pozdrava i pokušaja da ga se maskira kao stari hrvatski pozdrav, neobuzdano vrijeđanje svih, pa i srpskih političara na Facebooku ili uvredljivim komentarima dopisanim na jumbo plakatima ”Kako je biti Srbin u Hrvatskoj” do razgovora među prijateljima o npr. Pupovcu kao čudnom uljezu u hrvatskoj politici.

Taj (zlo)duh koji mi kao građani ove zemlje podržavamo ohrabruje pojedince da se razmašu stolicama u kafiću u kojem se gleda Zvezdina utakmica.

Smrad ove atmosfere neće raščistiti nikakva apologija hrvatske suverenosti; treba nam se stidjeti nasilja koje je počinjeno u ime nas kako bismo krenuli putem katarze na koji ukazuju spomenuti primjeri iz Požege i Pakraca.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
  • Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
  • Tko to smije ne mrziti Putina?
  • Sinodalni put – jer drugog puta nema
  • Ne gledaj mi noge – pogledaj me u oči
  • Deveti tjedni IZBJEGLICAma! – prilika za popravni ispit
  • Sve su puške tuđe – sve su žrtve moje
  • Mogli bismo raspraviti o ljubavi prema neprijatelju
  • Ukrajinska kriza je praćenje proizvodnje rata uživo
  • U novoj 2022. – želimo vam građanske hrabrosti

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: REVOLUCIJA NJEŽNOSTI Tagged With: Ana Raffai, BiH, Ćulibrk, Đevrske, Otto Raffai, Pakrac, Požega, Šagi Bunić, Škvorčević, Uzdolje

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT