autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Svijet je dom, a ovdje si stranac

Autor: Rade Dragojević / 05.02.2016. Leave a Comment

Bratstva i ubojstva, gajđinJerko Bakotin, ”Bratstva i ubojstva, gajđin”, Algoritam, Zagreb, 2015.

Publiciranje svojih zapisa s putovanja po stranim zemljama sadrži u sebi neke staromodne elemente, osim ako se putnik ne odluči iskustva uobličiti u neke propulzivnije forme. Može se potencijalni autor orijentirati recimo na tzv. znanstveni diskurs i napisati serioznu monografiju o zemlji koju je obašao. Ako se putovanja žele eksploatirati u drugom ključu, onda se može okrenuti snimanju i pisanju turističkih bedekera, pa tako postati drugi Michael Palin ili pisati za ”Lonely Planet”.

Međutim, Jerko Bakotin, autor knjige putopisa ”Bratstva i ubojstva, gajđin”, iz nekog se razloga nije opredijelio ni za jednu od predloženih mogućnosti, nego se okrenuo jednom danas krajnje rizičnom žanru – žanru putopisa koji je, kao što se zna, primarno zapadnjačka izmišljotina, vrsta pretežno kolonijalnog pogleda na istok i jug, pa je već kao takav pun zamki.

Žanr je to koji je svoje zlatno doba doživio u vrijeme viktorijanskih ekspedicija, kad su svoje doživljaje opisivali i publicirali ili istraživači crne Afrike ili dokone angloameričke gospođe koje su, onako pomalo neobavezno, misionarile po Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji.

U svakom slučaju, kad se autor odluči za putopis, onda se postavljaju neka pitanja. Recimo, kako unutar jednog takvog inicijalno kolonijalnog žanra nadvladati binarnost o nama i drugima kao o superiornima i inferiornima, kako ne ponavljati metropolitanske narative, tim više što su sve destinacije opisane u knjizi ”Bratstva i ubojstva, gajđin”, uz jedan izuzetak, iz zemalja tzv. trećeg svijeta, zatim kako ne pisati docirajući, itd?

Kad se autor odluči za putopis, onda se postavljaju neka pitanja. Recimo, kako unutar jednog takvog inicijalno kolonijalnog žanra nadvladati binarnost o nama i drugima kao o superiornima i inferiornima, kako ne ponavljati metropolitanske narative, tim više što su sve destinacije opisane u knjizi ”Bratstva i ubojstva, gajđin”, uz jedan izuzetak, iz zemalja tzv. trećeg svijeta, zatim kako ne pisati docirajući, itd?

S druge strane, ti uski i strogo zadani žanrovski okviri uvijek prijete mogućnošću da autor završi u triviji, da zaluta u puki egzotizam i turističku površnost. Da je Bakotin tih zamki bio svjestan vidi se iz svih njegovih pet putovanja poduzetih u Zapadnu Saharu, Palestinu, Mongoliju, Japan i na Kosovo.

Bakotin Jugoslaviju nalazi svuda, kod Polisarija, u Palestini, kao da čuje srpski u Mongoliji, s Kosovarima ne priča ni o čemu drugome nego o Jugoslaviji – svuda jugo-teme samo da se pregrmi užas današnjice.

Jedan od mogućih načina da se reagira na ovakve sumnje i slična temeljna pitanja jest da svaki putopisac koji je svega rečenog svjestan bude stalno autorefleksivno zapitan: Koji kurac ovdje uopće radim? Tako se Bakotin u pustinji Zapadne Sahare pita: ”Koji kurac radim, pomislim – iskopavam Jugoslaviju iz Sahare?”

Ono što je nekadašnjim Jugoslavenima bilo manje-više opće mjesto, naime to da ih o revolucionarnim pokretima poput Polisarija regularno izvještava i mainstream štampa poput onodobnog notornog ”Danasa”, današnjem postjugoslavenskom novinaru predstavlja istraživački poduhvat ravan Livingstoneovom otkriću Viktorijinih slapova.

Susret sa šačicom beduina koja je godinama pružala otpor vojsci tadašnjeg marokanskog kralja Hasana i njegovim stranim saveznicima – sad je tamo na snazi određeno primirje – pri čemu se napajaju Titovom ideologijom, a neki od boraca govore srpski i k tome vole Lepu Brenu, doista je nešto. Autor se od njih oprašta ovako: ”Grlim saharske drugove, ostavljam ih u njihovoj dimenziji, titovskoj po toj borbi – sami protiv svih.”

Najbolji putopis, po mišljenju vašeg kritičara.

Putovanja putnike stavljaju i na kušnju vezanu uz osamljenost. Tako autor, stjecajem okolnosti, ostaje sam u mongolskoj metropoli Ulan Batoru. Pa dok mu se suputnici sprovode na turističkoj ruti po pustinji Gobi, naš putopisni subjekt gluvari ulicama i trgovima najhladnije prijestolnice na svijetu, kako kažu turističke brošure. To ga dovodi do kratkotrajnog flerta s domaćom curom i sukoba s lokalnim deranima u kojem je skoro dobio po glavi.

Bakotin Jugoslaviju nalazi svuda, kod Polisarija, u Palestini, kao da čuje srpski u Mongoliji, s Kosovarima ne priča ni o čemu drugome nego o Jugoslaviji – svuda jugo-teme samo da se pregrmi užas današnjice

Osama u Japanu je druge vrste.

U tom bartovskom ”carstvu znakova”, odnosno u ”carstvu nepoznatih znakova” gdje smo svi gajđini (stranci), sam nam Japan ostaje temeljno nečitljiv. Autor spominje filozofa Alexandrea Kojevea koji je govorio da će Japan svojom formalizacijom vrijednosti i svojom ahistorijskom pozicijom japanizirati čitav svijet, prije nego što će Zapad vesternizirati Japan.

Najdulji i za autora vjerojatno najvažniji putopis, onaj s Kosova, smješten je na kraj knjige. Tekstovi s putovanja uvijek su i tekstovi o svojevrsnom putopiščevom sazrijevanju.

Taj moment razvoja u putopisu ima i svoje ime – bildungs-putopis. Što je dakle ono s čime autor polemizira, s kim se i s čim konfrontira i od čega se oprašta? Najprije od svog djetinjstva.

Pa kaže: ”Desetogodišnji sam klinac… – u školu sam furao maskirnu kapu sa šahovnicom i serviranu psihozu jeo ogromnom žlicom.”

Negdje drugdje zapisuje da je crtao karte oslobođenih područja. Uistinu, stasati u vrijeme kad ti je ultimativni politički horizont Tuđman i HDZ i nije neka sreća. Onda se razračunava s gradom i zavičajem.

Kad mu na 278. stranici knjige neki Kosovar dodijava o Dalmaciji, autor se ljuti: ”Čitavog života crkavam… od fantazija o Mediteranu kojom Splićani sebe ponosno svode na preparirane majmune.” I filipike protiv nacionalizama svih fela posijane su svuda po knjizi…

Koje je onda ideološko, da ne kažemo traumatsko središte knjige? Pa Jugoslavija.

Prisjećanje na politički projekt Jugoslavije i sve što je iz tog projekta proizašlo (politika nesvrstanosti, život u zajedničkoj federaciji i dr.) onaj je fantazmatski sklop, da ne kažemo fikcija, odnosno fantazija kojom se ispomažemo kako bismo prevalili politički horor sadašnjeg stanja.

Susret sa šačicom beduina koja je godinama pružala otpor vojsci tadašnjeg marokanskog kralja Hasana i njegovim stranim saveznicima – sad je tamo na snazi određeno primirje – pri čemu se napajaju Titovom ideologijom, a neki od boraca govore srpski i k tome vole Lepu Brenu, doista je nešto. Autor se od njih oprašta ovako: ”Grlim saharske drugove, ostavljam ih u njihovoj dimenziji, titovskoj po toj borbi – sami protiv svih”

Dakle sve u stilu zašto govorim o Jugoslaviji, zašto pišem o borbi trećeg svijeta, zašto pišem o Kosovu, a zapravo mislim na bitne nekonzistentnosti u današnjem društveno-političkom poretku.

Tako autor Jugoslaviju nalazi svuda, kod Polisarija, u Palestini, kao da čuje srpski u Mongoliji, s Kosovarima ne priča ni o čemu drugome nego je li u predmiloševićevskoj Jugoslaviji bilo mjesta za kosovsku republiku i je li svojevrsni južnoslavenski nacionalizam kriv za to što je nije bilo, svuda jugo-teme samo da se pregrmi užas današnjice.

Autor je dakle morao otići na Daleki, Bliski i još bliži istok, s jednim skretanjem na afričku automoto rutu Pariz – Dakar, da bi, zapravo, pisao o domaćim stvarima.

I otkrio da je borba univerzalna, da je svijet dom, a da je gajđin ponajviše upravo u Hrvatskoj.

(Prenosimo s portala Novosti).

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Algoritam, Dakar, HDZ, Japan, Jerko Bakotin, Jugoslavija, Lonely Planet, Michael Palin, Pariz, Rade Dragojević, Tuđman, Zagreb, Zapad

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT