Josip Ćapin
Jedna od prvih latinskih izreka koju gotovo svatko nauči vrlo rano, neovisno o tome je li učio latinski jezik ili ne, je Ciceronova Historia est magistra vitae.
U toj je izreci najpreciznije izraženo ono što bi trebao biti cilj onoga koji proučava i uči povijest – poslužiti se poviješću kako bi unaprijedio svoju sadašnjost i budućnost.
Ako te dimenzije nema u proučavanju povijesti, ostane li ona samo činjenično znanje, ona nema snagu promijeniti ljudski individualni i društveni život na bolje. Ona ga ima snagu promijeniti, ali ta promjena neće biti na bolje.
Zarobljenici u povijesne činjenice povijest koriste kao oružje za propagiranje svojih vlastitih stavova i ideja i, nerijetko, svog vlastitog probitka ili probitka njima bliske skupine istomišljenika.
Oni ne gledaju dalje. Oni su slijepi i pasivni. Oni ne uče, nego misle da znaju. Povijest koja se tako shvaća je najčešće zarobljena u doslovnost i kao takva zloupotrijebljena. Ona teži ponavljanju, ali i ”ispravljanju povijesnih nepravdi i pogreški”, a ne nadilaženju. To otvara vrata vječnom krugu fatalnih posljedica, nazadovanju i destrukciji.
Povijest koja može unaprijediti život čovjeka i izdignuti ga iz, ničeanskim rječnikom rečeno, ”vječnog vraćanja istog”, je ona koja se mora podvrgnuti kritičkom sudu putem kojega iz nje treba izvući korisne i istinite zaključke i kao takvu ju implementirati u konstrukciju bolje sadašnjosti i budućnosti.
To je povijest lišena osjećaja, strasti i resantimana, koja služi kao temelj za izgradnju napretka, a ne kao fasada za uljepšavanje pogrešnih povijesnih djelovanja ili povod za osvetničke pohode i povijesni revanšizam.
Loša ponavljanja je potrebno prekinuti i nadići, a ne u njima pasivno sudjelovati. Ako se povijest shvati na taj način, tada ona postaje učiteljica, ona koja kvalitetno prati u učenju, napredovanju i usavršavanju, ali i ona koja odgaja.
Trenutno povećavanje tenzija između Zapada i Istoka uzrokovano ratom u Ukrajini svijet ponovo dovodi do rascjepa. Taj rascjep se iz dana u dan sve više širi i guta umove sve većeg i većeg broja ljudi.
Situacija neodoljivo podsjeća na period Hladnog rata kojega je karakterizirala duboka polarizacija svijeta i smrt dijaloga. U jednu ruku je sasvim očekivano da dolazi do povećanja tenzija no, u drugu ruku, ne smije se dopustiti gradnja novog, ”Berlinskog zida” koji bi ovog puta mogao biti nazvan ”Kijevski”.
Iako je pisan 1951., esej talijanskog filozofa Norberta Bobbija ”Invito al colloquio” (”Poziv na dijalog”) bi mogao poslužiti kao ”hermeneutički ključ” za interpretaciju onoga u što svijet trenutno srlja. Esej je pisan u vrijeme Hladnog rata i ističe opasnosti od antitetičnog pogleda na svijet.
Bobbio ističe da je tadašnja antiteza Zapad – Istok bila utemeljena u shvaćanju civilizacije, odnosno na onom što civilizacija jest, a što nije.
Iz toga proizlaze dvije forme antiteze: prva, zapadna forma, je građena na kontrastu civilizacija protiv barbarstva, a druga, istočna forma, je građena na kontrastu nova civilizacija protiv stare, dekadentne civilizacije.
Bobbio pristaše i prve i druge forme antiteze slikovito naziva paladini. Pristaše prve tvrde da civilizacija postoji samo na Zapadu, da se oni za nju bore protiv neciviliziranog, barbarskog svijeta, koji možda nikada ni neće biti civiliziran.
Takva ekstremna retorika postaje sve dominantnija kod onih koji podržavaju Ukrajince. Ruse se naziva ”orcima”, ”krvavim barbarima”, ”zločincima”, ”zvijerima”, ”hordom” čime se automatski implicira viši stupanj civilizacijskog dosega onih koji koriste te izraze. Te izraze, valja istaknuti, ne koriste samo ukrajinski, već i zapadni paladini.
Jedna je stvar na sve načine pomagati Ukrajini, osuđivati ratne zločine i vojnu agresiju, kritizirati rusku politiku, a potpuno druga stvar ući u sferu polarizirajuće ideologije, ideologije koja ruši sve mostove za prijeko potrebni dijalog i dogovor.
Isto je i s istočnim paladinima. Oni se vide kao stvaratelji nove civilizacije i rušitelji stare, zapadne civilizacije. Konstantne prijetnje koje dolaze iz Rusije, retorika koja neprestano proizvodi i svugdje vidi naciste i rusofobe, neprijatelje s kojima nema i ne može biti dijaloga i dogovora, već ih treba uništiti.
Istočni paladini vide stvaranje ”novog svjetskog poretka” u kojem će Istok biti nova civilizacija spasa koja će svijet osloboditi truleži i dekadencije Zapada. Kritizirati djelovanje Zapada je potpuno poželjno i opravdano, no njihova trenutna retorika također ruši mostove, isključuje dijalog i stvara polove.
Veliki njemački filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel je rekao: ”Povijest ima tendenciju da se ponavlja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa”.
Svijet već polako, ali sigurno korača u ovo prvo – u tragediju. Nešto više od trideset godina od kraja Hladnog rata i podizanja Željezne zavjese, ona se ponovo počinje spuštati.
Onaj tko je zarobljen u povijesne činjenice u tome ne vidi problem. ”Povijest se ponavlja” pobjedonosno će reći. I bit će u pravu. Ona ima tu tendenciju, kako je to lijepo rekao Hegel.
No onaj koji zna kako povijest doista može učiti životu, zna i to da se ne smije dopustiti ponavljanje onoga što je bilo loše, već da se iz toga nauči kojim putem ne treba ići, da svijet u kojem se ide naprijed prema boljem društvu, društvu raznolikosti, uključivosti, slobode, individualnih i socijalnih prava, nije i ne može biti gluhonijemi svijet bez dijaloga, isključiv, rascijepljen na polove, u kojem se strane gledaju ”preko nišana” i u kojem funkcionira samo ili-ili.
Povijest nas je mnogo puta naučila da se ponavlja, ali nas treba naučiti i kako možemo spriječiti da se ne ponove greške iz povijesti.
Historia est magistra vitae treba značiti upravo to.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Reprezentacija vlade igra loše, potrebna je smjena izbornika
- Nuklearno oružje je sredstvo u rukama politike moći
- Nije problem ako se krade, problem je ako se i nama ne dade
- U nacionalni stadion staviti kontejnere i ljude s Banije
- Samo je sloboda zalog trajnog mira
- Ono što je sezonski radnik turizmu, to je turizam Hrvatskoj
- Whataboutism – omiljeno oruđe političara
- Ruska politika, patologija kompleksa više vrijednosti
- Hrvatska sama sebi podmeće nogu u obnovi nakon potresa
- Putinov simulakrum i čvrsto ujedinjenje Zapada
