autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Svrha kršćanstva nije slijepa vjera u dogme, nego budnost

Autor: Jadranka Brnčić / 11.02.2018. Leave a Comment

jadranka brncic 2Duga je povijest kršćanstva te poznaje mnoge promjene i putanje. Iako nam se može činiti da se tradicija, nepromijenjena i pouzdana, sukcesivno prenosi s koljena na koljeno, tomu nije posve tako. Barem ne u naglascima koje unutar tradicije pridajemo različitim vidovima i razinama kršćanskog života, pa onda, dakako, i odnosa prema Isusu Kristu, izvoru i središtu kršćanstva.

U naše vrijeme čini se da, svakako u nas, dominira religijski odnos za kakav su važni uvjerenje i formalni sakramentalan život više nego povjerenje i duhovno iskustvo. Kao da je svrha kršćanstva vjera u određene dogmatske istine (koje često nisu drugo do misaoni koncepti) održavanje crkvenosti, uključujući i njezin hijerarhijski ustroj (što prečesto postaje samoj sebi svrhom) te što viša razina besprijekornosti u životu moralnoga reda (koja se kadikad nameće izvan stvarnog razumijevanja ljudske naravi).

Govor o povjerenju u Boga, o zajedništvu Tijela Kristova čiji smo svi udovi, o moralu kao posljedici toga povjerenja, o jedinstvu s Bogom koje počinje već za ovoga života – sve to odveć rijetko čujemo. O potpunoj preobrazbi ljudskog bića i njegove svijesti ni riječi.

Govor o povjerenju u Boga, o zajedništvu Tijela Kristova čiji smo svi udovi, o moralu kao posljedici toga povjerenja, o jedinstvu s Bogom koje počinje već za ovoga života – sve to odveć rijetko čujemo. O potpunoj preobrazbi ljudskog bića i njegove svijesti ni riječi. Bez obzira što je to bila glavna poruka Isusova učenja – cjelokupnoga njegova života, djelovanja te smrti i uskrsnuća

Bez obzira što je to bila glavna poruka Isusova učenja – cjelokupnoga njegova života, djelovanja te smrti i uskrsnuća. Bez obzira što je to bila glavna zaokupljenost prvih kršćana i crkvenih otaca. Mi, današnji kršćani smo poput učenika koji su pratili Isusa za njegova života i malo toga razumjeli. Štoviše, često postajemo poput pojedinih farizeja koji su bili glavna meta Isusove kritike zbog njihova licemjerja.

Kršćanstvo, čija je glavna snaga odnos prema boli, patnji i smrti, odnos kakvom nas je Isus učio (dakako, ne potičući nas na pasivno prihvaćanje, nego na aktivnu preobrazbu), kao da nema ništa bitnoga reći svijetu. I to upravo u vremenima kada naša ljudskost te naša uzajamna povezanost i solidarnost doživljavaju najmračnije krize.

Crkvena hijerarhija, a onda i vjernici, zbijaju redove u strahu od gubitka identiteta, a i kad progovaraju o duhovnim zbiljama, čine to jezikom koji više nije lako razumljiv suvremenom čovjeku.

Riječi su ispražnjene od punine svojih značenja a s nelagodom i strahom se poseže za vrelom univerzalnih istina različitih duhovnih tradicija koje bi nam mogle pomoći da dublje razumijemo svoju vlastitu.

Događa se često da se tragaoci za autentičnim kršćanskim životom osjećaju bližima tragaocima za istinom u drugim duhovnim tradicijama nego braći i sestrama koji se bave uvjerenjima, moralnim zakonima, politizacijom kršćanstva a s kojima dijele istu vjeru u kršćanskoj tradiciji.

Živjeti kontemplativnim životom znači barem nekoliko stvari: nastojati gdje god se nalazili biti svjesni i zahvalni te budni. Potom vidjeti što treba učiniti u danom trenutku i to činiti u smjeru sve veće suosjećajnosti, ljubavi i razumijevanja.

Kontemplativci su, izuzev možda u vrijeme otaca, u kršćanskoj, posebice katoličkoj i protestantskoj tradiciji, često bivali neshvaćeni i marginalizirani, a onda eventualno slavljeni poslije svoje smrti zbog svetosti a ne uvijek i zbog poziva što nam ga svima upućuju –  da kročimo putem kojim su oni hodili.

Kontemplativni put put je kojim se rjeđe ide. No, ne bude li više kršćana krenulo putem preobrazbe vlastita bića, sâmo kršćanstvo, a onda i svijet, teško da će imati plodonosne budućnosti.

Zajedničko im je iskustvo što ga svjedoče u svojim govorima i tekstovima: da Bog ljubi svijet, da ga možemo sresti u srcu i još na zemlji otpočeti vječni život s Njim; da se taj susret događa u šutnji, u promatranju vlastitih reakcija ne identificirajući se s njima, kroz samoispražnjenje od vlastitih misli i ega, u otvorenosti milosti, u življenju u sadašnjem trenutku i ovdje – iskustvo zajedničko i mnogim drugim duhovnim osobama drugih tradicija čiji jezik kojim govore o nevidljivim zbiljama može pomoći da kršćani jasnije artikuliraju i svoje specifično iskustvo u zajedništvu s Isusom Kristom.

Živjeti kontemplativnim životom znači barem nekoliko stvari: nastojati gdje god se nalazili biti svjesni i zahvalni te budni. Potom vidjeti što treba učiniti u danom trenutku i to činiti u smjeru sve veće suosjećajnosti, ljubavi i razumijevanja.

Put je jednostavan, premda ne lak, i ne treba ga usložnjavati pobožnim govorom o Bogu jer svako ljudsko biće već je posvećeno samom činjenicom da je rođeno. Dan nam je život da ga živimo svjesno ili da se provučemo kroz njega spavajući. A ukoliko živimo budni i svjesni, susrećemo druge ljude koji jednako tako žive te zajedno oblikujemo svojevrsno spremište buđenja ponuđeno svim ljudima.

Put je jednostavan, premda ne lak, i ne treba ga usložnjavati pobožnim govorom o Bogu jer svako ljudsko biće već je posvećeno samom činjenicom da je rođeno. Dan nam je život da ga živimo svjesno ili da se provučemo kroz njega spavajući. A ukoliko živimo budni i svjesni, susrećemo druge ljude koji jednako tako žive te zajedno oblikujemo svojevrsno spremište buđenja ponuđeno svim ljudima

Sve tradicije sudjeluju u tomu na svoj način kako bi svi zajedno otkrili božansku ljubav utjelovljenu i očitovanu u stvorenom obliku. To je jedna od stvari koju smo skloni zaboraviti na ovom planetu jer smo tisuća godina proveli najveći dio svojega vremena misleći da nešto nije u redu s time da smo ovdje, na zemlji, da je to iluzija, proizvod Prvoga grijeha.

Takav stav još je i u naše dane prisutan u mnogim učenjima: počinju od toga da nešto nije u redu s ljudskim stanjem te da je duhovna preobrazba nužna da bismo izašli iz njega. Zaboravljamo ono što je zapravo u srcu kršćanstva, a to je da je ”Bog (toliko) volio svijet”.

Dakle, da u ovoj našoj zemaljskoj dimenziji postoji nešto vrlo dragocjeno unatoč mješavini ljubavi i odbacivanja, duhovnog i tjelesnog, patnje i smrti, nešto što se upravo kroz sve to očituje kao božanska ljubav koja se na drukčiji način ne bi mogla očitovati. Ovdje na zemlji kratko smo vrijeme kako bismo, kako reče pjesnik William Blake, ”naučili podnositi mlazove ljubavi i očitovati drugima Božje srce“.

Kršćanstvo o takvoj perspektivi govori jezikom predaje te darom sakramentalnoga života (posebice euharistijom) i pobožnosti prenoseći tako temeljnu iscjeliteljsku i mudrosnu energiju kakva dolazi iz trpećega Krista na križu. No, problem nastaje kada se taj prijenos energije odjene u teološke i pobožnjačke koncepte kakvi nas često udaljuju od poziva koji nam upućuje događaj križa, a to je da otvorimo naša srca i naše misli te dopustimo da u nama otpočne svjestan nutarnji rad Kristova puta.

Valja nam dubinski razumjeti koja je odgovornost budnosti, odnosno suočiti se s golemim labirintom automatskih obrazaca ponašanja koji nas uvjetuju i sputavaju nam pristup prirodnoj ljudskoj slobodi, te naučiti mirno prihvaćati i vlastite zanose i vlastite tjeskobe nastavljajući potom ići dalje.

Valja nam dubinski razumjeti koja je odgovornost budnosti, odnosno suočiti se s golemim labirintom automatskih obrazaca ponašanja koji nas uvjetuju i sputavaju nam pristup prirodnoj ljudskoj slobodi, te naučiti mirno prihvaćati i vlastite zanose i vlastite tjeskobe nastavljajući potom ići dalje. Naše teologije, nauk i dogme dolaze nam u mentalnom obliku koji ne može dotaknuti ono neizgovorivo mjesto u kojem se sve to osjeća kao jedno

Naše teologije, nauk i dogme dolaze nam u mentalnom obliku koji ne može dotaknuti ono neizgovorivo mjesto u kojem se sve to osjeća kao jedno. Predano životu, milosti Božjoj.

Naše tijelo je put do našega srca. I povjerenje i ponašanje prirodno proizlaze iz našega srca kada je ono otvoreno te ga, ugađajući se s njegovom frekvencijom, možemo slušati i čuti. Zapravo, naše najdublje biće i jest naše srce. A ono je tamo, gdje je naše blago. No, kako se ugađati i ugoditi s njim?

Niz je načina i pronaći nam je naš vlastiti: u rasponu od stavljanja otvorena dlana na područje srca kada o čemu trebamo odlučiti, od čega se smiriti, s kim povezati, sići dublje od naših strahova i osuđivanja, preko usmjeravanja naše pozornosti i osjeta na odaje našega srca gdje nam je Bog intimniji nego što smo sami sebi (”Interior intimo meo“ – kaže sveti Augustin), sve do ”molitve srca“ kakvu nam nudi duhovna mudrost istočnoga kršćanstva.

Ta molitva, koja se najčešće svodi na obrazac ”Gospodine Isuse Kriste, smiluj se meni grešniku“, srž je pokajanja kakvo nije usmjereno na naše promašaje, nego na njihov uzrok, pa samim time i na naše ponovno nalaženje.

Philokalia, zbirka duhovnih spisa kršćanskog Istoka, iz stranice u stranicu ponavlja isto: ”Um svoj stavite u srce“ ili ”Neka vam misli budu u srcu“. Da osjetimo plodove te pozornosti dane srcu, potrebno je iskustvo.

Ništa drugo do samo iskustvo ne može dotaći ono što će nam se dogoditi kada svoj razum i cijelo svoje biće stavimo u svoje srce i to srce otvorimo Bogu, kozmičkoj utrobi i Ljubavi samoj. Iskustvo je to, ni sa čime usporedivo, punine i pripadanja onkraj dualnosti ovoga svijeta.

Tijelo, zapravo, mnogo bolje prepoznaje mudrost i koherenciju te razumije govor duha nego što to čini naš um. Nalik je to onom iskustvu kada smo učili plivati u moru. Od straha bismo nekontrolirano mlatarali rukama i nogama i – tonuli, no čim bismo se opustili, položili glavu na vodu, raširili ruke i mirno disali – počeli smo plutati. I samo je mali korak do prvih zamahaja u plivanju

Meditacija i kontemplacija postupno ulaze i u Crkvu, ali ne na glavna, nego na sporedna vrata. Među vjernicima sve manje je zaziranja prema, primjerice, jogi jer stariji ljudi sve bolje razumiju koliko je važno posvetiti pozornost zdravlju i gipkosti tijela da bi takav bio i duh koji u naše vrijeme počinje težiti za tišinom i osluškivanjem Božje riječi.

Tijelo, zapravo, mnogo bolje prepoznaje mudrost i koherenciju te razumije govor duha nego što to čini naš um. Nalik je to onom iskustvu kada smo učili plivati u moru. Od straha bismo nekontrolirano mlatarali rukama i nogama i – tonuli, no čim bismo se opustili, položili glavu na vodu, raširili ruke i mirno disali – počeli smo plutati. I samo je mali korak do prvih zamahaja u plivanju.

Dakle, kada naučimo doista osluškivati glazbenu vilicu našega bića, darovanu nam za ugađanje instrumenata našega bića, razumijemo da je naš odaziv naša sloboda. Tada, kao što reče Thomas Merton, postajemo kadri prijeći iz ”slobode izbora“ u ”slobodu spontanosti“, kadri reći Bogu ”da“ svim svojim bićem.

Postupno ćemo vidjeti da je naša jedina sloboda, konačno, biti vlastita stanica u golemom mističkom tijelu Božjem.

Još tekstova ovog autora:

  • Papa Franjo nas poziva: ”Činimo sve dobro koje možemo!”
  • Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
  • S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
  • Želim li da se svijet promijeni?
  • Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
  • Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
  • Susret s Irinom iz Mariupolja
  • Bio nam dobar Prelazak!
  • Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
  • Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Bog, Isus Krist, Jadranka Brnčić, kontemplacija, kršćanstvo, mudrost, Parrhēsia, Philokalia, srce, Thomas Merton, tijelo, tradicija, um, William Blake, život

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT