autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Tačka postojanja

Autor: Andrej Šimić / 05.12.2019. Leave a Comment

Andrej Šimić

Andrej Šimić

Zaputio sam se, sav razdragan, latentno i psihoaktivno nadahnjen željom da čujem i doživim, po prvi puta u životu, filozofirajući jezik znamenitog profesora Branka Despota. Predviđeno filozofiranje kršteno je imenom Teologija kao ancilla filozofije, a prostor koji je imao biti prožet eterom filozofijskog, obavijen sferom nadlunarnog: Fakultet filozofije i religijskih znanosti. Sasvim primjereno.

Lice i naličje filozofijskog novčića toga je dana trebalo poprimiti onaj vrijednosni novum koji, u odnošajnoj, intimnoj involviranosti, u dodiru sa nečim drugim, već postojećoj vrijednosti udahnjuje smisao do tada ne-prisutan, a kojega metafizička predaja vazda iznova prenosi budućim naraštajima, naime, smisao da je cjelina uvijek nešto više od svojih sastavnih dijelova. Sa tom nadom uputio sam se doživjeti pofesora Despota.

Povod je bila svetkovina koja se održava svakog Gospodnjeg, trećeg četvrtka u mjesecu studenom, Svjetski Dan Filozofije. Omen! Amen!

Na koncu, jesmo li na početku ili kraju, dospjevamo li igdje, mičemo li se? Možemo li za sebe kazati da smo u odnosu na jučer danas bliži punini postojanja? Kakav nam je vidik sa vlastite tačke gledišta? Vidi li se zajedništvo? Vidi li se ljepše sutra?

Stigavši na mjesto, filozofirajući eter već je dopirao. Ćutao sam prožimanje, kad ono – neželjena kob!

Filozofiranje, zbog bolesti otkazano!

Nije to baš bio kopernikanski, više ničeanski obrat: ecce homo nije dočekao novum-vrijednost.

Baš sam bio razočaran. Radovao sam se da ću biti svjedokom metode, iliti ga, vještine baratanja filozofijskim novčićem, odmjeravan te(le)ologijom bitka u oba smjera, bez čijeg se filozofijskog pitanja možda nekad ipak ostaje zakinut za jasnoću zora. Ili barem za put prema jasnoći?

Može li jedno bez drugoga?

Ako je bitak/Bitak Jedno, da li je Filozofija njegovo Drugo? Kreće li se Filozofija prema bitku/Bitku, ili obratno, ili oboje? ‘Ko koga doziva? ‘Ko se odaziva?

Biva li Jedno bez Drugoga, ne usamljeno, ali nekako sebično? Može li Se beskonačnost zadržati u sebi, a da se ne Da?, bez da stvara, bez da se preda Drugome?!

Čemu biva bitak/Bitak ako nema puta prema njemu? Kakav li je putokaz?

Ili je naprosto Jedno toliko sveobuhvatno, neizrecivo, da svako Drugo manifestiranje, bilo riječi, broja, slike, tona ili stvora, naspram Jednog djeluje kao iluzija, umom nepojmljiva, ali nekako ipak dohvatljiva i vidljiva, onim poniranjem u stvarnost sebstva, jer na kraju krajeva, ili možda na iskonu kraja, i sebstvo je djelić cjeline koju nazivamo stvarnost.

Baš sam bio razočaran. Radovao sam se da ću biti svjedokom metode, iliti ga, vještine baratanja filozofijskim novčićem, odmjeravan te(le)ologijom bitka u oba smjera, bez čijeg se filozofijskog pitanja možda nekad ipak ostaje zakinut za jasnoću zora. Ili barem za put prema jasnoći?

‘Ko će ga znati? A svi bi voljeli znati! Ne kaže se uzalud, Gnothi Seauton! Spoznaj sebe!, taj mali djelić stvarnosti, kozmos za sebe, ne-izuzet, ali nekim čudom i načinom volje ipak odijeljen od sve-okružujućeg i sve-prožimljućeg postojanja!

Eto paradoksa koji jest: mogućnost ljudskog bića da zrije vlastitost odvojenu od postojanja kojom je prožet, ili barem mnije da je tomu tako – a sve u jednom te istom trenutku. Isto-Vremeno! Ako to nije čudo, ne znam što je!

Čini se kako dosta toga izmiče vremenu. Gdje sebstvo gleda sebe sama poput odraza u vodi, gdje introspektivno zahvaćamo iskone ili rubove svojega postojanja, ovisno kako se uzme, tamo vremena nema, nije mu ni mjesto, niti može tu da opstane. Tu se vremenom ne mjeri išta. Ako je vrijeme ovozemaljski alat za promjenu, na spomenutom mjestu sasvim je beskorisno, neupotrebljivo, suvišno.

Promjeni i pokretu čovjek je dodijelio vrijeme, a sve to što se kreće, preslaguje se, usložnjava, razgrađuje, ne miruje; vatra, voda, zemlja, zrak ne odlaze u nepovrat – i sve se nekim zakonom ravna prema naprijed, brže ili sporije, ovisno kako se mjeri; elementi, čestice jurišaju formirati sve složenije i složenije cjeline od njih samih, kompleksniji se život rađa, uostalom, ne odvija se život od kraja prema začetku – zar to nije prema naprijed?

Divota je biti! Uostalom, nije moguće ne-biti! Moguće je samo dvojiti: biti ili ne-biti! Jesam – Nisam! – na tome mjestu sami sebi postavljamo zamku zablude. Usud stajanja u odluci ne da se dokinuti. Može li velikodušnije? Može li uopće sloboda drugačije izgledati?

I tako u nedogled, gdje nema ni početka ni kraja, premeće se filozofijski novčić preko znatiželjnih prstiju, lica slobodna, dok naličje, na drugu stranu okrenuto, sanja o licu slobodnome kao da ih beskraj, a ne snaga volje dijeli.

Hoće li naličje ikad ugledati lice? Još se nije rodio ‘ko od odluke se izbavio! Gdje drugo da slobodu tražim nego u mogućnosti da biram, makar krivo! Slobodan sam da sve naopako činim! Pa nek ne’ko kaže da je čovjek neslobodno biće – to on, vlastitom zaslugom, i pošteno, samo postaje.

Po današnjeg čovjeka najgora je društvena obesmišljenost.

A društvenost danas naziva se nacijom, sutra ‘ko zna kako! Kod nas se ona prometnula u protivnika građaninu. Ako postoji konflikt u hrvatskom zajedništvu onda je to onaj nacionaliste protiv građanina.

Eto paradoksa koji jest: mogućnost ljudskog bića da zrije vlastitost odvojenu od postojanja kojom je prožet, ili barem mnije da je tomu tako – a sve u jednom te istom trenutku. Isto-Vremeno! Ako to nije čudo, ne znam što je!

Državotvorna partija i Crkva odgajaju nacionalistu, u građaninu vide prijetnju. Građanin pita: gdje su pare?, i ne zadovoljava se pokorom za grijehe struktura. Zato ga se i boje. A i kontrast što oči bode, između hrvatske egzistencijalne bijede i dvorskog blještavila katoličkih sakralnih objekata, navode građanina na misao kako je Crkva ekskomunicirala Božju i inaugurirala vlastitu providnost – iz svojega života odstranila je materijalnu neizvjesnost koja je velikom dijelu ostatka Hrvatske, svakodnevna borba.

Tu počinje religijsko-nacionalna mitomanija koja mari samo za homogenost nacionalnog identiteta čiji procesi kod nas generiraju tragikomične posljedice: što se državotvorna partija i Crkva više trude oko nacionalnog jedinstva, ono više kopni. Nacionalna revolucija jede svoju djecu.

To je naša, hrvatska, ovozemaljska stvarnost. Smisao nacionalnog obesmišljen je upravo od zagovaratelja nacionalnog smisla. Hrvatska nacija postala je pošast hrvatskoga društva. U vječnim pitanjima tražiti identitet, a dopuštati da se neotuđivost sebstva kroji prema mjeri nacionalnog…, prljava je to rabota, tumačiti vječna pitanja nacionalnim kategorijama. Sunovrat je tim gori. Bez nacije se može. Nisu se sloboda, vrlina, humanost, smisao, postojanje, utjelovili u naciji već u čovjeku, u osobi.

Jedino vrijedno ili bezvrjedno u naciji jest isto što i u ovom tekstu, samo ono što čovjek donosi i unosi.

Prisiljen da biram! To znači na slobodu osuđen!

Lako li je biti slobodan! Nekom ni to nije dosta, ali više od toga ne može! Nije valjda da je smisao slobode toliko nepojmljiv da je neuhvatljiv, kada ga je i ovaj prazni papir kadar dozvati u postojanje – a sa čime: tačkama i linijama. Pitagorovci kažu: jedan je tačka, dva je linija, tri je površina, četiri je čvrsto tlo!

Zagledajmo se, udubimo u ovaj papir, pardon ekran, rastavimo rečenice, riječi, na koncu i slova! Što ostaje – nekakve, malo ravne, malo zakrivljene linije i tačke, razasuti dijelići koje ljudski stvor sažima u zajedništvo svima poznato kao Pismo. A Pismo, kreatura izmaštana skroz do Smisla, sposobna obesmisliti svaki smisao. Obične tačke slaže čovjek tako sve do Apsoluta i nazad! Možda ga zato i zovu Svetim. Mislim Pismo.

Eto kako je čovjek kadar iz jedne, jedva oku vidljive tačkice, na određeni način, dosegnuti smisao, slobodu, postojanje, ali i besmisao…

Rekosmo, i ovaj tekst pred očima, ništa drugo nije doli tačke i linije, nacrtane u nešto što sporazumno nazivamo znak, a znak je slovo, slovo riječi znače.

Smisao nacionalnog obesmišljen je upravo od zagovaratelja nacionalnog smisla. Hrvatska nacija postala je pošast hrvatskoga društva. U vječnim pitanjima tražiti identitet, a dopuštati da se neotuđivost sebstva kroji prema mjeri nacionalnog

Vele da je u početku bila riječ – može li riječ sadržavati autentičnost? Koje su uopće riječi primjerene? Da li naše nerazumijevanje proizlazi iz izgovorenih riječi kojima beskrajno šarenilo pojedinačnog kozmosa znanog kao Osoba pridaje značenje konstruirano prema individualno proživljenom iskustvu, jer za Osobu, samo je ono istinski i iskonski autentično. Može li drugačije? Eto nesporazuma! Samo da ne prekorači granicu!

Na koncu, jesmo li na početku ili kraju, dospjevamo li igdje, mičemo li se? Možemo li za sebe kazati da smo u odnosu na jučer danas bliži punini postojanja? Kakav nam je vidik sa vlastite tačke gledišta? Vidi li se zajedništvo? Vidi li se ljepše sutra?

Slažemo li tačke kako valja?

…nedovršeni svijet, nedovršeno društvo, nedovršeno zajedništvo, nedovršeni čovjek, nedovršeni život, nedovršeni smisao, nedovršena stvarnost – čini se kako je u postojanju samo tačka dovršena. Od svekolike mjene samo tačka stalna jest. Ta od nje je cjelokupna stvarnost i izgrađena.

Dakle, zadaća je odgonetnuti sadržaj tačke.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Od fizičkog distanciranja do socijalnog izopćavanja
  • Nije vrijeme za bijeg već za rekonstrukciju i sebe i društva
  • Diego – velemajstor s loptom predriblao je okove
  • Remembering the Silence – 25th Anniversary of the Erdut Agreement
  • Oživotvorenje hrvatske mitomanije dolazi na naplatu
  • Josipa Rimac – idealnotipsko sredstvo paradržavnih elemenata
  • Gađanje kamenjem kršćana i hrišćana traje već 25 godina
  • Moj Odlazak iz Knina. Naš Dolazak u Knin
  • I ćirilicu i latinicu učiti u školi
  • Sahranjujemo Republiku Hrvatsku i svi smo u pogrebnoj koloni

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Andrej Šimić, Branko Despot, filozofija, teologija

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Piše: Tihana Pšenko Miloš

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Popravljamo uspomene

    Popravljamo uspomene

    boris-dezulovic
  2. Glava u toplom

    Glava u toplom

    viktor-ivancic
  3. Nova klasa

    Nova klasa

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    anja-kozul
  2. Čudo u Ogulinu

    Čudo u Ogulinu

    paulina-arbutina
  3. Ujedinjena Baranja za Baniju

    Ujedinjena Baranja za Baniju

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.