Mnogi vjerojatno nikad ne bi čuli za Milana Tepića, da taj major nekadašnje Jugoslavenske narodne armije dana 29. rujna 1991. nije usmrtio sebe, 11 pripadnika Hrvatske vojske i nepoznat broj vojnika JNA, dignuvši u zrak skladište oružja i streljiva Barutana, u šumi Bedenik, pored Bjelovara, radije nego da ga preda u hrvatske ruke. Dakako, majoru su bili ponuđeni pregovori. [Read more…]
Nikakva agresija ne može opravdati ”naš zločin”
Aleksandra Zec, zvjerski je smaknuta u noći 7. na 8. prosinca 1991. kod nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac pod Sljemenom, zajedno sa svojom majkom. Netom prije, izvučene su iz svog zagrebačkog doma, zajedno s Aleksandrinim ocem, koji je ubijen na mjestu.
Ubojstvo obitelji Zec simbol je najmračnije strane jednog sumornog doba, naličje vremena Domovinskog rata u Hrvatskoj. [Read more…]
Epidemiolozi i virolozi ipak znaju više od onih koji surfaju
Dokazuje li se samosvijest i čvrst stav ustrajnim insistiranjem na teorijama urote? Je li medijski prostor, napose društvene mreže, mjesto za to?
Što će se time postići, osim prividnog zadovoljavanja nečije taštine, koji će iza sigurnosti ekrana i tipkovnice sebi dokazivati kako se ne da izmanipulirati od vlade, svjetske farmaceutske industrije, opskurnih centara moći, marsovaca i njima sličnih?! [Read more…]
Na što mislim kad mislim Vukovar
Posljednja tri desetljeća u hrvatskom je društvenom prostoru mjesec studeni obilježen sjećanjem na žrtve Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na Vukovar i Škabrnju.
Svijeće u prozorima i duž ulica u selima i gradovima s imenom Grada Heroja, mimohodi i kolone sjećanja, cvijeće, zastave, trube i govori. [Read more…]
Ne lažite sebe da ste vjernik jer Boga ne zanima statistika
Prostor vjere uvijek mora biti prostor slobode. Drugim riječima, čovjek mora biti slobodan od zabrana njegovanja vjerničkog svjetonazora i praksi koje ga prate, kao i od pritisaka da to čini. Obje krajnosti bile bi ponižavanje i Boga i čovjeka. [Read more…]
Genocidne politike i naličja rata
Ne postoje zločinački i genocidni narodi ili religije. Postoje samo zločinačke politike i skupine koje zlorabe narodna i/ili religijska imena, kao pokriće za vlastitu nečovječnost.
Zrelost nekog društva očituje se, među ostalim, u sposobnosti da takve politike i skupine imenuje, označi, od njih se distancira i kazni ih. To je bolan put društvene katarze, koji nema alternativu. [Read more…]
Srebrenica – gdje mrtvi dozivaju žive
Svakog se 11. srpnja svaki čovjek, koji ima barem malo ljudskosti, s tugom u srcu prisjeti genocida u Srebrenici, koji se nad bošnjačkim stanovništvom toga grada i okolice dogodio u danima oko 11. srpnja 1995. godine. [Read more…]
Boga nikada nema u prvim društvenim redovima
Bog nikad nije u prvim društvenim redovima. Uvijek je među marginaliziranima, onima nevidljivima, s ruba društva. Među onima nad kojima zdvajamo, pravimo grimase, i skanjujemo se, sudimo, presuđujemo, ispitujemo, propitkujemo, dok prepobožno sklapamo ruke i smišljeno, u montiranom zanosu, izvrćemo oči. [Read more…]
Crkva budućnosti
Uvijek sam se smatrao običnim vjernikom, nekakvim ”malim” katolikom od kojeg Crkva sigurno puno više i bolje zna o puno toga, a na poseban način o pitanjima vjere i crkvenosti. Nikada to svoje katoličanstvo nisam imao potrebu isticati kao neko mjerilo vlastite vrijednosti ni samom sebi, a kamoli ga nametati drugima kao neku normu. [Read more…]
Nikada ne zazivajte, ne opravdavajte i ne hvalite rat
Ne spominjite (mi) rat u istom kontekstu s pojmom dobra. To su dijametralno suprotne stvarnosti. Rat ni u kojem smislu ne može biti nešto dobro. Čak i kad je obrambeni, rat je zlo. Nužno zlo. Nužno. Ali zlo. Ni tada ne može biti nešto dobro. [Read more…]