Drago Pilsel
Prigoda koju su stvorili hrvatski predsjednik Ivo Josipović i srbijanski mu kolega Boris Tadić u Vukovaru, odnosno riječima isprike potonjega kod masovne grobnice na Ovčari (Josipović je bio i u Paulin Dvoru, u Varivodama i drugdje), što su mnogi zaboravili u komentarima nakon ovogodišnjeg obilježavanja 25. godišnjice ”Oluje” (mi stalno izmišljamo neki ”nulti, prvi korak”, kao da povijest počinje vladajućima), potiču me da ovdje postavim važno pitanje i potaknem na razmišljanje. [Read more…]
Moram vas pitati: Božić, znate li što je to? Čist pogled. Eto. A ja ga nisam imao. Mnogo puta. Znali su me zbog toga kadikad ošamariti (ukoriti) moji učitelji i uzori. ”Nevjerojatno do koje mjere se lakomost, sebičnost, zavist, drskost, grubost, prostota, škrtost, pohlepa, i uglavnom čitav skup takvih osobina koje su dio ljudskog bića, mogu vidjeti na nečijem licu, u načinu hodanja, u pristupu, u pogledu” – piše argentinski pisac Jorge Luis Borges a čuo sam to baš od oca Bergoglija. Vjerujem da smo svi to kadikad primijetili, možda ne i artikulirali, ali jamačno osjetili u srcu. I to nam ostaje duboko, duboko urezano u pamćenje. 
Na pisanje o ovoj temi sam se odlučio jer smo u četvrtak komemorirali prvu godišnjicu smrti Slavka Goldsteina, za kojeg Ivo Josipović u kolumni na našoj naslovnici kaže da je jedan od otaca suvremene i demokratske Hrvatske. Pišem ovo potaknut veličanstvenim mirotvornim radom Slavka Goldsteina, njegovom porukom tolerancije i njegovim iskonsim osjećajem za pravdu. 
