Sjećate li se vremena kada su progresivni drugovi slavili Prvi maj kao praznik rada, a istovremeno se rugali Uskrsu kao pseudo-blagdanu zatucanih vjernika? Danas gospoda slave Uskrs a rugaju se zaostalim proleterima koji bi 1. svibnja htjeli proslaviti dan radničke solidarnosti. Ne znam tko, što i kako danas slavi u Beogradu jer su se pravoslavni Vaskrs i praznik rada ove godine opet kalendarski poklopili. [Read more…]
Vlada je negacija svega što je Most obećao
Kad su se drugog ponedjeljka u studenome Hrvati probudili nakon postizborne adrenalinske terevenke, i političari i društvo i mediji punih su usta izgovarali dvije popularne riječi sezone – a to su bile “reforme” i “stručnost”. [Read more…]
Dno dna hrvatske političke scene
Tek što je završila jedna od najprljavijih i najžešćih izbornih kampanja u kojoj politički takmaci za vlast nisu birali sredstva ni vokabular kojim će se međusobno omalovažavati, otvorio se drugi krug tog političkog pakla. I to puno gori nego što je itko mogao pretpostaviti. [Read more…]
Zubna proteza i revolucija
Koncem četrdesetih godina, u vrijeme kad još nije bila naslovna junakinja s Broadwaya nego supruga argentinskog predsjednika, Evita Peron vodila je karitativnu organizaciju pod nazivom Sociedad de beneficencia (Društvo za dobrobit).
Po jednima, buduća plavuša iz mjuzikla koristila je tu fundaciju za krupno pranje novca za političku stranku svog muža Juana. Po drugima, bila je to sebedajna dobročiniteljska organizacija, djelo dobrostive princeze osjetljive na siromaštvo i na puls malih ljudi. [Read more…]
Protiv Elizabete? Nesloboda!
Već nas danima dave budalaštinama tipa može li ili ne može Milan Bandić upravljati iz zatvora Zagrebom. Brinu jesu li mu ili nisu ugrožena ljudska prava, je li na svoja ili tuđa imena kupovao stanove, kuće i slike ili je nevin k’o beba? Hoće li Hanžeković ostati bez petnaest milijuna kuna jamčevine te da li je vrijednost slike od šezdeset tisuća kuna uopće vrijedna spomena (čitaj istrage). [Read more…]
Bravo SDP! Vraćaš HDZ
Mandat vladajuće koalicije bio je u potpunosti uspješan i ostvaren je njen središnji strateški cilj: Ostale su sačuvane sve poluge lagodnog vladanja. Kao i onaj prethodni, od 2000. do 2003, i ovaj mandat SDP-a razotkrio je da ta čudna stranka postoji samo zato da bi samu sebe – kao jedinu, premda tek simboličku alternativu – kompromitirala te omogućila HDZ-u oporavak i povratak na vlast.
Iako će se sljedeći parlamentarni izbori održati tek za godinu dana, već sada se može reći da je mandat vladajuće koalicije bio u potpunosti uspješan i da je ostvaren njen središnji strateški cilj. Usprkos očitoj i alarmantnoj potrebi da se provedu radikalne reforme, koalicija je uspjela sačuvati postojeću strukturu moći: i abnormalnu količinu abnormalnih jedinica lokalne uprave i samouprave; i glomaznu i nepotrebnu administraciju; i javna poduzeća; i suvišne propise; i mrtvi kapital ”obiteljskog srebra”; i fiskalni teror; i subvencije i mitologiju državne samostalnosti i rata.
Mandat vladajuće koalicije bio je u potpunosti uspješan i ostvaren je njen središnji strateški cilj: Ostale su sačuvane sve poluge lagodnog vladanja. Kao i onaj prethodni, od 2000. do 2003, i ovaj mandat SDP-a razotkrio je da ta čudna stranka postoji samo zato da bi samu sebe – kao jedinu, premda tek simboličku alternativu – kompromitirala te omogućila HDZ-u oporavak i povratak na vlast
Ostale su dakle sačuvane sve poluge lagodnog vladanja. Struktura moći u Hrvatskoj je udobno utočište političke elite u kojem se ona osjeća toliko dobro da je postala nesposobna prepoznati rizik sveopće propasti koji zaziva takvom (i moralno i ekonomski) skupom strukturom vladavine.
Kao i onaj prethodni – od 2000. do 2003. – i ovaj mandat SDP-a razotkrio je da ta čudna stranka postoji samo zato da bi samu sebe – kao jedinu, premda tek simboličku alternativu – kompromitirala te omogućila HDZ-u oporavak i povratak na vlast. Osim što SDP učinkovito čuva strukturu moći koju je HDZ kreirao početkom devedesetih godina, povremenim smjenjivanjem tih stranaka na vlasti održava se i iluzija da u Hrvatskoj postoji višestranačje.
Zoran Milanović je idealna osoba za takvu podjelu uloga, ponajviše zato što toga vjerojatno nije ni svjestan i što je pritom više nego zadovoljan samim sobom.
Čitav sustav funkcionira zapravo besprijekorno usprkos ekonomskoj krizi jer tu krizu politička klasa ne doživljava kao društvenu nepogodu koja egzistencijalno ugrožava građane, nego kao teškoću u namicanju javnih prihoda koja će možda nekako proći, a ako i ne prođe, nije važno: za financiranje države i političke klase uvijek će se nekako naći novca, pa koliko košta da košta.
Temeljna svrha javnih troškova nije, kako misle naivni ljevičari, financiranje obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi. Javni troškovi su nadasve poluga vlasti, možda važnija od vojske i policije. Politička moć počiva prije svega na novcu i ovlastima redistribucije toga novca
Temeljna svrha javnih troškova nije, kako misle naivni ljevičari, financiranje obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi. Javni troškovi su nadasve poluga vlasti, možda važnija od vojske i policije. Politička moć počiva prije svega na novcu i ovlastima redistribucije toga novca.
Dok se u realnom sektoru novac stvara radom, u javnom sektoru novac se dijeli političkom odlukom. Kada politička klasa pretjerano poseže za tom alkemijom – čemu je teško odoljeti – nastupa kriza, a nastupit će utoliko lakše ako, kao u Hrvatskoj, politička klasa u državi ne vidi javnu službu koja bdije nad građanskim slobodama i pravilima tržišne utakmice, nego mitsku vrednotu koja je sama sebi svrha.
Alkemija preraspodjele temeljni je ekonomski ideologem svih mainstream stranaka i sve stranke pridržavaju ga se vrlo dosljedno: valja sačuvati babilonsku kulu suludo nepotrebnih proračunskih troškova, valja spriječiti dolazak stranog privatnog kapitala (jer ga je nemoguće politički nadzirati), a domaćim poduzetnicima treba izbiti iz glave pomisao da će poslovati radi vlastitog profita (profit je odavno proglašen odvratnim), nego ih valja upregnuti u jaram proračuna i, dakako, treba sačuvati desetine tisuća suvišnih radnih mjesta u javnom sektoru.
Stara izreka kaže ”budalo, riječ je o ekonomiji”. Ma kakva ekonomija, riječ je o vlasti, o političkom sustavu koji je skrojen tako da ekonomija nije slobodno poprište stvaranja bogatstva i nove vrijednosti, nego tek sredstvo financiranja toga sustava i njegovih budala: i lažnih socijaldemokrata i iskrenih nacionalista
Ukratko, treba spriječiti uspostavu kapitalizma i održavati zabunu da je svemu kriv – kapitalizam.
Po tom pitanju doista postoji sveopći ”nacionalni konsenzus” svih političkih faktora i većine stanovništva, što usput – po tko zna koji put – pokazuje koliko je ”nacionalno jedinstvo” pogubno po demokraciju i donošenje razumnih političkih odluka.
Viziju svemoćne države koja će, na ovaj ili onaj način, terorizirati ekonomiju, osim SDP-a i HDZ-a, zastupaju i Orah svojim komičnim ekonomskim amaterizmom te laburisti svojim jeftinim populizmom, ali zapravo i Čačić i Bandić, kojima su od privatne inicijative neusporedivo draže javne investicije.
Stara izreka kaže ”budalo, riječ je o ekonomiji”. Ma kakva ekonomija, riječ je o vlasti, o političkom sustavu koji je skrojen tako da ekonomija nije slobodno poprište stvaranja bogatstva i nove vrijednosti, nego tek sredstvo financiranja toga sustava i njegovih budala: i lažnih socijaldemokrata i iskrenih nacionalista.
Demokratski mehanizmi i demokratske snage koje bi tome stale na kraj jednostavno ne postoje, što nije slučajno. Ekonomska kriza samo je neizbježna posljedica krize demokracije koja u Hrvatskoj traje još od završetka prvih višestranačkih izbora.
(Prenosimo s tportala).
Zoki se isporučio DORH-u
Nisam čovjek a ni novinar koji stvari govori u rukavicama kako bih sebe zaštitio od neugodnih kritika. Ako u nešto vjerujem, to kažem. Pa ću reći: smatram svaku relativno informiranu osobu, a kamoli političara ili novinara, sociologa ili politologa, teologa ili filozofa, koji će relativizirati optužbe Slavka Linića na račun Zorana Milanovića – apsolutnim idiotom, štetočinom, društvenom budaletinom. Sa onim građanima koji nisu informirani i kojima je puna kapa politike i ovog i ovakvog SDP-a, s druge strane, pun sam razumijevanja.
Ne moraju, iako bi trebali, shvatiti da je mogućnost da je premijer zloupotrijebio svoj položaj kako bi tajne službe okrenuo protiv ministra Slavka Linića, što je po meni, a što se demokracije tiče, najteža od jučer iznesenih optužbi, dovoljan razlog za hitnu smjenu Zorana Milanovića s mjesta predsjednika SDP-a, a onda i sa mjesta premijera, odlukom parlamentarne većine, a nakon toga i odgovarajućim sankcijama ne samo političkim nego onima koji takve ljude vode najprije u Remetinec, a onda u Lepoglavu ili u Valturu.
Pretjerujem li dosjetkom da bi i sadašnji premijer mogao završiti u Remetincu? Slušajući jučer Slavka Linića, sve te teške optužbe koje je stavio na teret Zorana Milanovića, moja prva zamisao je bila: ako je i pola toga istinito, onda se Zoki strašno zajebao pokušavajući od Linića napraviti krimosa jer je, uz opći talent da zasere sve što takne, Milanović sebe isporučio DORH-u
I, naravno, sve pod pretpostavkom da Linić ne lupeta, da mu krv nije udarila u mozak, jer i psovati Milanovića je morao. A opsovao bih ja Milanovića i da mi je priuštio politički debakl, kako nas podsjeća kolegica Nela Vlašić u kolumni koju danas obavezno morate pročitati, na dan kada sahranjujem punicu (o toj je brutalnosti Milanovića svojedobno govorio riječki gradonačelnik Obersnel).
Nakon što sam pojasnio svoj načelan stav, krenimo redom. Zezancija s kojom je satirični portal News Bar brzo reagirao nakon jučerašnje pressice saborskog zastupnika i smijenjenog ministra financija Slavka Linića, citiram: ”Optužbe da sam pogodovao prijateljima su obična glupost. Ja uopće nemam prijatelja” mogle bi se pretvoriti u proročku viziju Milanovićeva kraja – da ostane sam na svijetu.
Ok, možda ne potpuno sam, možda se oko Milanovićeve sudbine, nakon što stranka konstatira da je postao politički leš (nešto što svi upućeni odavno znamo ali Milanović još ne kuži), bude zanimao još kolegu po funkciji, a sustanar po mjestu privremena boravka, stanovitog Ivu Sanadera. Znamo iz haških priča kako to već ide na robiji, nekoć žestoki rivali postaju veliki prijatelji, kartaški partneri, i tako to.
Pretjerujem li dosjetkom da bi i sadašnji premijer mogao završiti u Remetincu? Slušajući jučer Slavka Linića, sve te teške optužbe koje je stavio na teret Zorana Milanovića, moja prva zamisao je bila: ako je i pola toga istinito, onda se Zoki strašno zajebao pokušavajući od Linića napraviti krimosa jer je, uz opći talent da zasere sve što takne, Milanović sebe isporučio DORH-u.
Iako na novinarski upit ima li u svemu što je pobrojao kaznene odgovornosti premijera Zorana Milanovića Linić rekao je da je zasad ne vidi, naime, da se “ništa nezakonito nije dogodilo, bili su samo pokušaji. Ali Ministarstvo financija nije podleglo pritiscima”, o tim pokušajima bi istražni organi svakako trebali voditi računa, ako već nisu. Svejedno, moje pretjerivanje, ako to tako hoćete okvalificirati, leži u uvjerenju da Linić jučer nije o Milanovićevim izdajama nacionalnih interesa rekao sve što zna i da čeka premijera s novim argumentima ukoliko ovi koji su jučer izneseni ne budu ”djelotvorni”.
Ima li kaznene odgovornost u Milanovićevom ponašanju kojeg Linić optužuje da je ”podmetao dokumente”, ”zloupotrebljavao službe”, ”pogodovao”, itd? Ja to ne znam, ali želim znati. Ako to Mesić i Bandić nisu do sada dovoljno naglasili, ja ću: neka institucije rade svoj posao. Gospodine Cvitan, mrdnite
Osim toga, ono fundamentalno, ima li kaznene odgovornost u Milanovićevom ponašanju kojeg Linić optužuje da je ”podmetao dokumente”, ”zloupotrebljavao službe”, ”pogodovao”, itd? Ja to ne znam ali želim znati. Ako to Mesić i Bandić nisu do sada dovoljno naglasili, ja ću: neka institucije rade svoj posao. Gospodine Cvitan, mrdnite.
Jer imate štofa. Prema pisanju Novoga lista, Linić je kazao stranačkim kolegama na sjednicama Županijskog odbora SDP-a Primorsko-goranske županije, gadne stvari o Milanoviću kojeg je nazvao ”pravim kriminalcem” te dodajući kako će sve ono što će reći vjerojatno ”značiti pad Vlade i prijevremene izbore”, ali da njega to ”jednostavno više nije briga”.
”Milanović me optužuje da sam kriminalac, uzeo je u svoje ruke policiju i obavještajne službe, oni već tri mjeseca prate mene i moje prijatelje, ne bi li mi nešto pronašli. Još nisu, a niti neće, jer ništa nisam kriv. Kriminalac je u biti Milanović. On pogoduje članovima svoje obitelji i svojim prijateljima. Međutim, njegovi su poslovi nailazili na blokadu u Ministarstvu financija, ja to nisam dopuštao i zato sam smijenjen”, navodno je ljutito govorio Slavko Linić. Ovo ”navodno” shvatite zaista kao čistu formalnost jer Novi list ne griješi kada donosi insajderske informacije o događanjima u riječkom SDP-u.
Izbačena SDP-ovka Aleksandra Kolarić o zbivanjima u stranci koja se rapidno urušava kao da je riječ o stoljetnoj kući pred naletom vode u prežalosnoj Slavoniji, odlučila je progovoriti na svojem Facebooku. Status prenosim u potpunosti kao uvod u zaključak današnjega osvrta:
”Ne znam je li mi ikada bilo ovako teško gledati kako se ostvaruje točno ono na što upozoravam već godinu dana. Ono zbog čega sam izbačena iz SDP-a. SDP naočigled propada, a sa sobom vuče i društvo i državu.
Prema pisanju Novoga lista, Linić je kazao stranačkim kolegama na sjednicama Županijskog odbora SDP-a Primorsko-goranske županije, gadne stvari o Milanoviću kojeg je nazvao pravim kriminalcem te dodajući kako će sve ono što će reći vjerojatno značiti pad Vlade i prijevremene izbore, ali da njega to jednostavno više nije briga
Moja stranka, koja bi trebala biti stranka pravednosti, jednakosti, socijalne pravde i demokratičnosti, postala je stranka podmetanja, medijskih linčeva, stranka nesposobnih neradnika u vodstvu, stranka u kojoj se kolege i kolegice izbacuju i marginaliziraju zbog svojeg političkog stava, stranka poslušnih i podobnih. Postali smo stranka čiju Vladu ne podržava skoro 70% građana.
Ovo je zadnji trenutak za promjenu. Predsjednika i Predsjedništva, politike, programa, Vlade, statuta i drugih stranačkih dokumenata, načina odlučivanja, upravljanja strankom, rada i dijaloga sa članstvom i građanima i političke odgovornosti.
Tko su odgovorni za ovu destrukciju? Svi oni apsolutni poslušnici u najužem vodstvu stranke koji su provodili, bespogovorno izvršavali i podržavali politiku i vođenje stranke Zorana Milanovića, kao što su većina među njima i odgovorni za neuspješnu Vladu. To su ljudi koji će biti krivci ako HDZ i Karamarko dođu na vlast.
Za to moraju preuzeti političku odgovornost. Pa bio bi red da ih navedemo, nekim slučajnim redom: Milanka Opačić, Željko Jovanović, Igor Dragovan, Ranko Ostojić, Mirando Mrsić, Gordan Maras, Arsen Bauk, Biljana Borzan, Branko Grčić, Mihael Zmajlović, Siniša Hajdaš Dončić, Tihomir Jakovina, Neven Mimica. Ako sam nekog odgovornog zaboravila spomenuti, sam će se prepoznati”.
Vrag je odnio šalu: iz Barcelone se, gdje je na putu, očitovao i predsjednik riječkog SDP-a, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel: ”Treba povesti otvoreni razgovor na tijelima stranke. Apeliram da se sazove Glavni odbor, da se analiziraju rezultati izbora, utvrde razlozi, da svi razgovaramo otvoreno. Ako se ne vratimo socijaldemokraciji kakvu smo dugo gradili i zagovarali, ako se ne možemo drugarski pogledati u oči i razriješiti probleme, ako ne možemo biti otvoreni jedni prema drugima unutar članstva, to će u konačnici biti loše ne samo po stranku nego i po građane koji su nam dali svoje povjerenje.
Jedini izlaz je da se u subotu 7. lipnja članovi politbiroa SDP-a pozabave mandatom Zorana Milanovića koji on do tada mora staviti na raspolaganje kao predsjednika Vlade i stranke. Te subote mu čelništvo SDP-a mora reći, ako išta znaju o politici – doviđenja. Ali, bojim se da oni o politici ne znaju puno jer politiku brkaju sa borbom za očuvanje sinekura ili, kako bi rekao moj drug Miljenko Jergović, ”sinekurčina”
Ne samo sada nego i ubuduće. Vrijednost i važnost komunikacije unutar stranačkih tijela sada nam treba biti jasnija nego ikad, kao i to da politika mora osluškivati poruke javnosti, posebno svojih birača”, rekao je Obersnel.
Drugarski?! Linić je kazao da su on i Milanović od 29. siječnja na pas mater: ”Konačni obračun sa mnom počeo je 29. siječnja 2014. Telefonski razgovor u kasnim satima gdje me Milanović traži smjenu Šegona. Odbio sam to dok ne dobijem mišljenje povjerenstva Sabora o sukobu interesa. Nakon mog izričitog odbijanja, optužuje me da sam kriminalac i lopov. Telefonski razgovor završavam s psovkom”.
Jedini izlaz je da se u subotu 7. lipnja, članovi politbiroa SDP-a pozabave mandatom Zorana Milanovića koji on do tada mora staviti na raspolaganje kao predsjednika Vlade i stranke. Te subote mu čelništvo SDP-a mora reći, ako išta znaju o politici – doviđenja. Ali bojim se da oni o politici ne znaju puno jer politiku brkaju sa borbom za očuvanje sinekura i, kako bi rekao moj drug Miljenko Jergović, ”sinekurčina”.
Sadržajno je riječ o vrlo teškim i vrlo ozbiljnim političkim optužbama. Dakle, o navodima se moraju očitovati državne institucije. A ni predsjednik Republike ne smije ostaviti dojam da ga stvar ne zanima i da mu urušavanje SDP-a i Vlade idu na živce jer to on tako nije bio planirao kao dekor za predsjedničku kampanju. Ova četiri slučaja (Spačva, INA, Milanovićev brat i Mali biskviti + afera prisluškivanje i praćenje) ne mogu se pomesti pod tepih i treba napraviti istragu – kazala je Kolarić i dodala kako je slučaj Linić “samo još jedna kap u moru”.
Naime, kazala je da ovaj slučaj pokazuje početak potopa i SDP-a i Vlade. I država i Vlada i SDP taoci su Milanovića i ljudi oko njega jer ta ekipa “očito više nema podršku ni članstva SDP-a, kao ni građana Hrvatske”.
SDP je definitivno izgubio imidž ozbiljne i poštene stranke, kazao je saborski zastupnik i pravni stručnjak Josip Kregar. Još gore, SDP je na putu da se, ako se ne riješi Milanovića, o njoj govori kako je svoju dobro nafutranu guzicu štitila od DORH-a. Milanović se, uostalom, možda i sam isporučio istražiteljima, ponavljam, ukoliko Linić ne lupeta. Ja ne vjerujem da izmišlja
Smatra da se iz ove “teške krizne situacije” Vlada i SDP mogu izvući jedno tako da Milanović stavi svoj mandat na raspolaganje i raspišu se novi izbori u stranci. Upozorila je i da je problem što Linić nije ranije reagirao kada su se smjenjivali Željka Antunović, Zlatko Komadina i kada je ona izbačena iz stranke. Jasno je da je Linić trebao ranije progovoriti, posebno ako je imao saznanja o protuzakonitim aktivnostima, a posebno je “zastrašujućom” nazvala sumnju bivšeg ministra Linića na to da je nezakonito prisluškivan.
Zaključno, Milanovićev položaj predsjednika Vlade i stranke ozbiljno se zatresao, a ovo nije samo osobni sukob između Linića i Milanovića nego je samo jedna točka u procesu – kazala je Kolarić poručivši da ključ smirivanja situacije sada leži na Glavnom odboru SDP-a i njihovim odlukama u vezi s mogućim raspisivanjima izbora.
SDP je definitivno izgubio imidž ozbiljne i poštene stranke, kazao je saborski zastupnik i pravni stručnjak Josip Kregar. Još gore, SDP je na putu da se, ako se ne riješi Milanovića, o njoj govori kako je svoju dobro nafutranu guzicu štitila od DORH-a. Milanović se, uostalom, možda i sam isporučio istražiteljima, ponavljam, ukoliko Linić ne lupeta. Ja ne vjerujem da izmišlja, možda nešto preuveličava: tajni dogovor Milanovića i Tedeschija da porobe Kraš preko dobavljača čokolade iz Poljske i momka koji bi se bavio malim biskvitima.
Ako žele dobro Hrvatskoj, ako nisu hulje kao ovi iz HDZ-a Ive Sanadera, ako nisu najgore kurvetine, SDP-ovci se moraju obračunati sa monstrumom vampirske etike, s najgorim kadrom SDP-a u povijesti te stranke. Sa rijetko viđenom budalom u konstelacijama europske politike.
Kolikogod Milanović tvrdio da je slučaj Linić završen, on je tek na početku, smatra kolega Zoran Daskalović (forum.tm). ”Nakon Milanovićevog javnog sudovanja Liniću, sada će svoju presudu ponajprije morati donijeti istražna i pravosudna tijela ove države”. Da, ali ja svoje teške riječi, koje ne koristim tako često u analizama unutarnje politike, ovdje rabim u smislu političke a ne možebitne kaznene odgovornosti Zorana Milanovića. SDP će morati odlučiti hoće li i ubuduće dopustiti da se pojedinim njegovim članovima ali općenito u hrvatskoj politici sudi po partijskoj etici ili će se jučer još jednom prozvana povampirena praksa iz bliže i dalje prošlosti zauvijek pokopati.
Štafeta Fife u MSU
Dva su ministra kulture u suvremenoj Hrvatskoj podigli svoje zadužbine. Stipe Šuvar sagradio je Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu, Božo Biškupić započeo je i dovršio Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Obojica su gradili za vrijeme ekonomskih, političkih i moralnih kriza, suprotstavljajući se općoj društvenoj klimi, a ponekad i raspoloženju političkoga vrha.
Šuvar je knjižnicu započeo u inat Beogradu, u vrijeme kada je u jugoslavenskoj federaciji zavedena zabrana svih “neproizvodnih investicija”. Biškupić je gradio, premda njegovu partiju nimalo nije zanimala suvremena umjetnost, a suvremeni su umjetnici, opet, bili listom protiv njega i njegove partije, kao nositelja retrogradnih i tradicionalnih ideja u kulturi i umjetnosti. Božo Biškupić kao da je Muzej suvremene umjetnosti gradio protiv sebe samog.
Obje građevine su, kako to s velikom i važnom arhitekturom biva, zrcala određenog povijesnog i kulturnog trenutka Hrvatske.
Ideja da u Muzeju suvremene umjetnosti prenoći Štafeta mladosti, sasvim je idiotska. Pehar koji će simbolički, na četiri godine, pripasti svjetskom prvaku u nogometu, globalna je Štafeta mladosti, tako da je ideja o njegovom dočeku i noćivanju u MSU globalno idiotska. Zato Štafetu i dočekuju po trgovačkim centrima, u sportskim i sajamskim dvoranama, na stadionima, a ne u muzejima suvremene ili bilo koje druge umjetnosti
Šuvareva knjižnica lijepa je i skladna, i danas predstavlja jednu od onih pomalo utješnih, europskih veduta Zagreba. Biškupićev muzej je nezgrapan, pomalo nalik socijalističkom domu zdravlja, iznutra nefunkcionalan, a izvana, u okolici, naizgled trajno nedovršen i nedovršiv. Ali ga svejedno treba slaviti, i građevinu i zadužbinara, jer da nije bilo Bože Biškupića, ovaj naraštaj, i tko zna koliki još naraštaji, ne bi doživjeli to da u Zagrebu stoje ispred Muzeja suvremene umjetnosti.
Uostalom, ono što kvari arhitektura, mogu popraviti ljudi koji će je naseljavati. Kao što će, uostalom, ljudi i pokvariti svaku arhitektonsku ljepotu.
Ideja da u Muzeju suvremene umjetnosti prenoći Štafeta mladosti, sasvim je idiotska. Pehar koji će simbolički, na četiri godine, pripasti svjetskom prvaku u nogometu, globalna je Štafeta mladosti, tako da je ideja o njegovom dočeku i noćivanju u MSU globalno idiotska. Zato Štafetu i dočekuju po trgovačkim centrima, u sportskim i sajamskim dvoranama, na stadionima, a ne u muzejima suvremene ili bilo koje druge umjetnosti.
Štafeta je izraz divljenja, kolektivne poniznosti i metaforičnog uznesenja. To se narod klanja svome zajedničkom zemaljskom ocu, drugu Titu ili nogometnom kralju, svejedno je. Takva je vrsta simbolizacije potrebna svakoj zajednici, kao nadomjestak Boga ili marksistički zamišljene duhovne nadgradnje, ali ona mora ostati daleko od umjetnosti, od muzeja i galerija koji služe za neku drugu vrstu simbolizacije.
Zato je uvredljivo Fifin pehar izlagati u Muzeju suvremene umjetnosti, i zato ta štafeta nigdje, osim u Zagrebu, nije ni bila izložena na takvome mjestu. Reći ćete da suvremeni umjetnici vole nogomet? Još više nogomet vole vjernici i njihovi pastiri, pa bi se svejedno našli uvrijeđenima kada bi Fifin pehar bio izložen na oltaru Zagrebačke katedrale.
Kada se kulturna baština u kojoj nema striptiz bara, nego služi sebi, svojoj ljepoti i starini, proglašava kažinom, kuplerajem ili bordelom, tada ni Štafeta Fife nije daleko od suštine suvremene umjetnosti. Jadno bi stoga bilo napadati Bandića zbog Coca cole u MSU, a uporno prešućivati i skrivati Zlataričin moralni i kulturni striptiz po Dubrovniku
U Muzeju suvremene umjetnosti političari su iščekivali rezultate izbora, a profesor Josipović je organizirao svoj božićni prijem. Da, ali to je u skladu s funkcijom muzeja, isto kao što je u skladu s funkcijom katedrale da se u njoj organiziraju koncerti ozbiljne glazbe. Osjećate li razliku?
Ako je ne osjećate, pokušajmo ovako: Muzej suvremene umjetnosti je na dan Štafete Fife bio sa svih strana oblijepljen jeftinim reklamnim trakama Coca cole, i izgledao je kao poprište seoskog vašara, najjeftinijega estradnog teferiča, tehno derneka na Zrću i svega onog što brend Coca cole u Hrvatskoj sugerira. U nekim drugim zemljama, Coca cola je znala biti pokrovitelj ozbiljnih kulturnih projekata, čak i simbol demokratskog prevrata, ali u Hrvatskoj nije bilo tako. I uopće nije važno što Coca cola nema veze s hrvatskom kulturom i umjetnošću, sve dok Coca cola preko Štafete Fife i mladosti ne uđe u Muzej suvremene umjetnosti.
Tada je to porazno po umjetnost i po stotine milijuna kuna koje su građani solidarno uložili u taj beton, u to staklo. Neobično je kako Snježana Pintarić, ravnateljica Muzeja, u svemu tome ne vidi nekakav “programski sadržaj”, nego je to za nju samo iznajmljivanje prostora, koje je pod njezinom, a ne pod kustoskom nadležnošću.
U pravu su kustosi što su se pobunili protiv njezine odluke, protiv Štafete Fife, ali ne bi nikako valjalo njihov protest politički konotirati i upućivati ga na račun gradonačelnika Bandića, koji je, je li tako, prije nekoliko tjedana gospođu Pintarić nagradio novim mandatom. Takva bi konotacija, naime, bila podnošljiva samo kad na drugoj strani priče ne bi bila profesorica Zlatar, aktualna ministrica kulture, pod čijim se visokim pokroviteljstvom u dubrovačkom Revelinu otvorio striptiz bar, a njezinu i svoju kulturnu politiku možda je i najbolje definirao tamošnji gradonačelnih Vlahušić (dubrovnikpress.hr, 26. siječnja 2014.): “Ako ćemo mi Grad prodavati džabe, onda je to prostitucija.”
Ne postoji kulturna javnost koja bi na skandal principijelno reagirala. Kažete, potpisali su neki peticiju podrške kustosima? A neki drugi su, velite mi, potpisali peticiju podrške Društvu prijatelja dubrovačke starine? Jedni će udariti po Bandiću, da se svide profesorici Zlatar, dok će drugi udariti po dubrovačkom androidu, da se dopadnu drugoj strani. Nitko se, međutim, ne bi zamjerio jednima i drugima
Kada se kulturna baština u kojoj nema striptiz bara, nego služi sebi, svojoj ljepoti i starini, proglašava kažinom, kuplerajem ili bordelom, tada ni Štafeta Fife nije daleko od suštine suvremene umjetnosti. Jadno bi stoga bilo napadati Bandića zbog Coca cole u MSU, a uporno prešućivati i skrivati Zlataričin moralni i kulturni striptiz po Dubrovniku.
Snježana Pintarić neuk je i žilav kadar u kulturi. Ako je Muzej suvremene umjetnosti nefunkcionalna i frigidna građevina, ona će je načiniti samo nefunkcionalnijom i odbojnijom.
Ali ta gospođa će uvijek dobiti još jedan mandat, i još jedan, i još jedan, sve dok ne ode u penziju, kada će istoga dana biti zaboravljena. Sa stanovišta vječnosti, na koju računa i umjetnost kojom ona tako suvereno ravna, Snježana Pintarić nikada nije ni postojala.
Svojim pobunjenim kustosima, svim tim nadama beroš, milovcima i lejlama topić – imena im pišimo malim slovom ne samo zato što ih koristimo kao metafore, nego i zato što su u carstvu hrvatskoga kulturnog striptiza, Bandićevog koliko i Zlataričinog, umjetnici i umjetnički kustosi savršeno beznačajni i mali – svima njima gospođa ravnateljica bi, eventualno, mogla kuhati kavu i prinositi kišobran ako pada kiša, ali uzalud je to govoriti, uzalud je napominjati, jer u hrvatskoj kulturnoj i političkoj svakodnevici nema toga što bi nade beroš, milovci i lejle topić mogli učiniti, a da ih Snježana Pintarić i ini Zlataričini ili Bandićevi androidi ne pobijede i ne ponize.
Zašto je tako? Zato što ne postoji kulturna javnost koja bi na skandal principijelno reagirala. Kažete, potpisali su neki peticiju podrške kustosima? A neki drugi su, velite mi, potpisali peticiju podrške Društvu prijatelja dubrovačke starine?
Jedni će udariti po Bandiću, da se svide profesorici Zlatar, dok će drugi udariti po dubrovačkom androidu, da se dopadnu drugoj strani. Nitko se, međutim, ne bi zamjerio jednima i drugima.
Eto, zato vam se Muzej suvremene umjetnosti pretvara u Mamićevu štalu, a u Revelinu se oko štange uvijaju hrvatske suvremene umjetnice. Skupe umjetnice, naravno. Da to rade džaba, bile bi kurve.
(Prenosimo s autorova portala)
- « Previous Page
- 1
- …
- 4
- 5
- 6