Bio je to kadiš za žive. Glavni rabin Hrvatske Luciano Moše Prelević predvodio je molitvu za sve stradale u Jasenovcu pod režimom zločinačke paradržavne tvorevine tzv. Nezavisne Države Hrvatske, ali bile su to riječi za sve one koji danas u Hrvatskoj ne pristaju na “relativizaciju i revitalizaciju ustaštva”, [Read more…]
Milosrđe u Tori, Kur’anu i Bibliji
Treća korizmena tribina na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Godini milosrđa održana je u četvrtak 10. ožujka. O temi “Milosrđe u Tori, Kur’anu i Bibliji” govorili su glavni rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj dr. Kotel Da-Don, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj zagrebački muftija dr. Aziz ef. Hasanović i dr. fra Božo Lujić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. [Read more…]
Sonja otišla u nebesku ješivu
Tko god je, makar i površno poznavao Sonju Samokovliju, doživio njezin osmijeh, stisak ruke ili toplu riječ, s dubokom tugom je primio vijest o njezinoj smrti 7. prosinca 2014.
Njezinim odlaskom izgubili su dragocjenu prisutnost ne samo njezina obitelj – posebice kćer Maya, sin Raul i unuci Bianca, Noah i Nesta – te članovi i prijatelji židovske vjerske zajednice ‘‘Bet Israel“ u Zagrebu, nego i brojni, mladi i stariji, prijatelji diljem svijeta: od Iža do Sydneya, od Beograda, Rijeke, Sarajeva, Skopja do New Yorka… Zapravo, svatko tko ju je upoznao.
Unuka liječnika i poznatoga književnika Isaka Samokovlije (1989.-1955.), sefardskog Židova koji je većinu života proživio u Sarajevu, Sonja se rodila 21. kolovoza 1946. Školovala se u više mjesta, svoje obrazovanje i životno iskustvo obogatila na sarajevskom i beogradskom Sveučilištu, a živjela u Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, Münchenu, Solunu…
Tko god je, makar i površno poznavao Sonju Samokovliju, doživio njezin osmijeh, stisak ruke ili toplu riječ, s dubokom tugom je primio vijest o njezinoj smrti 7. prosinca 2014.
U posljednjih dvadesetak godina u Zagrebu je bila poznata kao židovska aktivistica te založena i požrtvovna članica židovskih zajednica. Sonja je bila jedna od osnivačica ‘‘Bet Israela“, članica Vijeća, jedna od glavnih inicijatorica kulturnih događaja, proslava blagdana i brojnih drugih aktivnosti zajednice, glavna urednica glasila Ruah Hadaša, jedna od organizatorica Bejahada, židovske kulturne scene zemalja bivše Jugoslavije.
Jednom mjesečno, nedjeljom je, još od 2007. organizirala sastanke u klubu zajednice , nazvavši ih ‘‘Schmooze caffe“ (što na jidišu znači: čavrljanje uz kavu). U ugodnom i opuštenom ozračju tu su se razmjenjivale knjige, razgovaralo o kazališnim predstavama, koncertima, filmovima te organiziralo odlaske na proslave Šabata u europske gradove (London, Beč, Bratislava, Venecija, Budimpešta, Beograd, Sarajevo, Novi Sad, Pariz).
Bila je druželjubiva i svestrana, a sve što je radila, radila je zdušno, predano, s oduševljenjem.
Iako vjerna svom putu, bila je tolerantna i puna poštovanja prema ljudima koji pripadaju drugim vjerskim, kulturnim, nacionalnim zajednicama. Iz ljubavi prema Izraelu bila je lojalna njegovoj politici – pa i kad se ona pokazala krhkom prilikom posljednjeg napada izraelske vojske na stanovnike Gaze – ali nikome nije nametala svoj politički stav niti ga stavljala u prvi plan. Kao urednica glasila Ruah Hadaša nije dopuštala da u njega uđu tekstovi s političkom tematikom, nego ostala vjerna onom što je smatrala zadaćom glasila: da obavještava, podučava, obogaćuje znanjima i mudrostima iz blaga židovske duhovnosti i kulture.
To je blago voljela dijeliti sa svima, a posebice s rabinom ‘‘Bet Israela“ i glavnim rabinom Hrvatske Kotelom Da-donom te sa svojim prijateljem iz New Yorka, nadahnutim rabinom Dovidom Goldwasserom (u nas je 1999. prevedena njegova knjiga Dogodilo se na nebu). Njih dvojica su je i otpratili prema nebeskoj ješivi na zagrebačkom Mirogoju.
Ne bismo trebali plakati jer je Sonja otišla, nego biti zahvalni što je bila s nama. Tei nafša cerura bicror ahajim! Vjerujem da jest: da joj je duša vezana u snop živih
Njezine dvije objavljene knjige: kuharica Dobar tek (2000. i 2008.) i Rječnik duše (2003.), obje u izdanju Kulturnoga društva ‘‘Miroslav Šalom Freiberger“ iz Zagreba, izborom tema i načinom njihove obrade odražavaju bitne elemente Sonjina svijeta: oplemenjena svakodnevica te predana, duboka i iskrena vjera. ‘‘Božja zapovijed je svijeća, a Tora plamen“ – tim riječima je naslovila svoje priloge u glasilu Ruah Hadaša i njih je i sama živjela. Sonja je bila čuvarica i djeliteljica onog ponajboljeg iz židovske kulture.
Recepte jela i kolača, posebice sefardske kuhinje, za svoju je prvu knjigu Sonja skupljala desetljećima, a sama je kuhala s ljubavlju, posluživala raskošno i najjednostavnija jela te osmijehom, srdačnošću i toplinom sitila i tijela i duše prijatelja. I ne samo ljudi, nego, pažljiva prema svima, i drugih živih bića (posljednji ‘‘post“ što ga je stavila na svoju Facebook stranicu snimka je crnoga labuda koji svojim kljunom hrani zlatne ribice iz istoga jezera…). A bila je u svemu tomu elegantna , profinjena i šarmantna dama te doista lijepa osoba.
Cijeli svoj život Sonja je posvetila pomažući drugima, posebice svojim sestrama i braći po kulturi i vjeri da pronalaze sebe same unutar sebe, da razumiju tradiciju i duhovnost kojoj rođenjem pripadaju. Neumorno je radila kako bi svijet činila boljim mjestom za život, gdje god je mogla, uklanjala je prepreke kako bi i drugi dolazili do svojega samoostvarenja i ispunjenja.
Rječnik duše (Milon LaNešama) plod je njezina istraživanja i produbljivanja vlastite tradicije , a sastavljen je od nedovoljno poznatih riječi, uglavnom hebrejskog podrijetla te posvećen promislivoj duhovnosti kakva se odražava u tim odabranim riječima. Ostavila ih je poput dragocjenih kamenčića da se ne izgubimo. Da živimo naš Pesah, odnosno da budemo slobodni od svakog ropstva te imamo hrabrosti i vjere kakvi prelaze sva mora.
Stoga i ne bismo trebali plakati jer je Sonja otišla, nego biti zahvalni što je bila s nama.
Tei nafša cerura bicror ahajim! Vjerujem da jest: da joj je duša vezana u snop živih.
Što su nama Židovi?
Niz događaja koji će se pod nazivom “Židovska kultura u Europi” održati od 19. veljače do 10. travnja u Zagrebu predstavljen je u četvrtak 13. veljače u Kući Europe u Zagrebu. Organizatori događaja su Veleposlanstvo Republike Njemačke, Veleposlanstvo Republike Austrije, Austrijski kulturni forum i Goethe-Institut Kroatien te Židovska vjerska zajednica “Bet Israel”.
Manifestacija će biti otvorena večeras, 19. veljače, u Goethe Institutu u Zagrebu tribinom “Židovski Berlin – Beč – Prag danas”. Tijekom veljače, tj. od 19. do 21., odvijat će se program “Židovska kultura u Berlinu”.
Od 18. do 20. ožujka niz se nastavlja predstavljanjem židovske kulture u Beču, a od 8. do 10. travnja bit će predstavljena židovska kultura u Pragu.
Program je dostupan u elektroničkom obliku na adresi www.bet-israel.com.
Program svjedoči i o važnosti suživota, o nužnosti dijaloga vjera, odnosno svjetonazora i kultura. Štoviše, priredbe su simbol EU, dakle, interkulturalnosti jer samo zločesta osoba manjine može smatrati manje vrijednim grupama. No, nama se na Autografu čini da će ovaj program biti i naše ogledalo: ma koliko god se partneri iz EU trudili, postoji opasnost da mediji, naša kulturna javnost i šire građanstvo zanemare obavezu da se točke programa dostojno poprate, reklamiraju i posjete
Predstavljajući program, predsjednik židovske vjerske zajednice “Bet Israel” dr. Vladimir Šalamon istaknuo je kako je osnovni cilj projekta jačanje kulturnog identiteta Židova u Hrvatskoj. Drugi je promocija i afirmacija tolerancije, solidarnosti, poštovanja drugog i drugačijeg te promocija i afirmacija interkulturalnosti, tj. pozitivan doprinos kulturnoj globalizaciji.
Dr. Šalamon je dao kratak prikaz djelovanja židovske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj, te najavio neke aktivnosti u drugoj polovici godine.
Na predstavljanju su govorili i voditelj predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević, u ime Savjeta za nacionalne manjine RH, pokrovitelja događaja, predsjednik Aleksandar Tolnauer, njemački veleposlanik Hans Peter Annen, austrijska veleposlanica Andrea Ikić-Böhm i češki veleposlanik Martin Košatka.
Ambasadori Njemačke i Češke te austrijska veleposlanica su naglasili kako nacisti nisu uspjeli u naumu da zatru Židove u Europi. Dapače, židovske zajednice rastu, a projekti koji se ovdje najavljuju, zahvaljujući okretnom, budnom i neumornom organizatoru dr. Šalamonu (od 1999. vodi, što smo već isticali, židovsku kulturnu scenu ”Bejahad”, što na hebrejskome znači ”zajedno”) te dobroti sponzora i suorganizatora, dokaz su budućnosti židovskoga života unatoč nepojmljivim zločinima holokausta.
Program svjedoči i o važnosti suživota, o nužnosti dijaloga vjera, odnosno svjetonazora i kultura. Štoviše, priredbe su simbol EU, dakle, interkulturalnosti jer samo zločesta osoba manjine može smatrati manje vrijednim grupama.
No, nama se na Autografu čini da će ovaj program biti i naše ogledalo: ma koliko god se partneri iz EU trudili, postoji opasnost da mediji, naša kulturna javnost i šire građanstvo zanemare obavezu da se točke programa dostojno poprate, reklamiraju i posjete.
Kulturna suradnja traži ravnopravnost, pa stoga: smijemo li Židove i njihovu kulturu smatrati manje važnom? Sporednom? Nužnom u kontekstu obavezne političke korektnosti? Ne! To bi tek bio skandal, kao što je skandalozna svađa Židova u Hrvatskoj koja sprečava, među inim stvarima, obnovu ili realizaciju toliko potrebnog ”Projekta Praška” u centru Zagreba, tik do Trga bana Jelačića, gdje su ustaše minuciozno i s neviđenom perfidijom i mržnjom porušili prekrasnu sinagogu, na čijem mjestu sada netko vodi privatni biznis na sramotu svih onih koji to dopuštaju i godinama mirno promatraju.
Imamo povod i imamo obavezu da se pitamo: što su nama naši Židovi? Ja ću vam reći: Papa Franjo je u povodu obilježavanja 75. godišnjice Kristalne noći, napada na Židove i njihovu imovinu u Njemačkoj, u izjavi solidarnosti židovski narod nazvao “starijom braćom” katolika. Da, Židovi su naša braća, i sestre, i otac i mater. A obitelj je svetinja
Imamo povod i imamo obavezu da se pitamo: što su nama naši Židovi? Ja ću vam reći: Papa Franjo je u povodu obilježavanja 75. godišnjice Kristalne noći, napada na Židove i njihovu imovinu u Njemačkoj, u izjavi solidarnosti židovski narod nazvao “starijom braćom” katolika. Da, Židovi su naša braća, i sestre, i otac i mater. A obitelj je svetinja.
Stoga, moja obitelj, Židovi, imaju nešto važno reći i mi to moramo pažljivo saslušati. Ovo je, dakle, taj program naše istine, ako je istina da nam je stalo do dijaloga i do suživota.
Program počinje u srijedu, 19. veljače, okruglim stolom “Židovski Berlin – Beč – Prag danas” u Goethe Institutu; na njemu će sudjelovati predstavnici židovskih muzeja u Beču i Pragu te drugih židovskih institucija.
Svečano otvorenje prati izložba “Od Bospora do rijeke Spree – turski Židovi u Berlinu” u organizaciji zaklade Neue Synagoge Berlin – Centrum Judaicum. Program u Goethe Institutu obuhvaća i predstavljanje knjige “Titove naočale: Povijest moje naporne obitelji” glumice i redateljice Adriane Altaras.
Dio programa koji se odnosi na Berlin pokazat će i dokumentarni film “Na nebu, pod zemljom” redateljice Britte Wauer.
U ožujku se fokus programa seli na Beč, kada će u Gliptoteci HAZU biti otvorena izložba fotografija “Beč danas: fotografije iz židovske sadašnjosti” Josefa Pollerossa; u Art-kinu Grič bit će upriličena projekcija dokumentarnog filma “Call me a Jew” Michaela Pfeifenbergera te u Muzeju Mimari izložba “Svjetlosni kaleidoskop” 74-godišnjeg židovskog slikara Jakova Bararona.
O Židovima u Pragu zagrebačka će kulturna publika saznati iz igranog filma “Colette” renomiranog češkog filmaša Milana Cieslara u kinu ‘‘Europa“ u travnju. Slijedi otvorenje izložbe fotografija “Suvremeni Josefov” o istoimenoj praškoj četvrti, te edukativne izložbe “Franz Kafka” o životu i djelu svjetski poznatoga praškog pisca, kojom će prilikom u židovskoj zajednici ‘‘Bet Israel“ biti upriličeno i uvodno predavanje glumca Jirija Kudele na temu “Povijest židovskih općina u češkim zemljama”. Program završava 10. travnja koncertom “Jidiš u troje” u Muzeju Mimari.
Šalom!