autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Papa Franjo u Sarajevu (4)

Autor: Autograf.hr / 06.07.2015. Leave a Comment

Papa Franjo - Jorge Bergoglio(Opaska uredništva: U ovom feljtonu donosimo sve izrečene i planirane službene govore s državnog i apostolskog putovanja pape Franje Bosni i Hercegovini, odnosno Sarajevu, 6. lipnja 2015.).

Pozdrav i zahvala kardinala Puljića papi Franji na kraju mise [Read more…]

Filed Under: FELJTON Tagged With: biskupska konferencija, Bosna i Hercegovina, Crkva, Drinski mučenici, feljton, Ivan Merz, Josip Stadler, kardinal Puljić, Koševo, Lovre Milanović, molitva, papa Franjo, Petra Barbarić, Sarajevo, vjernici

Vesna M. Puhovski: “Naš ateizam i vjera uopće nisu ravnopravni”

Autor: Drago Pilsel / 13.09.2014. Leave a Comment

Piše: Drago Pilsel

 

Vesna M. Puhovski HOR 1 Foto Drago PIlsel

Foto: Drago PIlsel

Razgovor sa Vesnom Mihoković Puhovski, profesoricom povijesti i filozofije u mirovini i predsjednicom Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta Protagora, bio je planiran ranije, nakon što se dogodila polemika zbog izjave novoga rektora Zagrebačkog sveučilišta, prof. dr. Damira Borasa u vezi njegove, kako je rekao, krivo shvaćene izjave da želi da Sveučilište ”postane mjestom temeljnih biblijskih vrijednosti”.

 

No, nametnuli su se neki drugi događaji a onda su došli godišnji odmori ali se sada pojavila prava prilika ili važni povodi. Prvi je slučaj nove vrste diskriminacije učenika a drugi je najavljeni prosvjed u kojem će se zagovarati ”raskid” ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske.

 

Dobivši pritužbu učenika Medicinske škole u Osijeku na odluku škole prema kojoj su svi učenici i nastavnici određenih predmeta (vjeronauka, ali i sociologije i etike, kao i razrednici) dužni prvoga dana nastave, u ponedjeljak, 8. rujna 2014. godine, u 12 sati u župi Preslavnoga Imena Marijina, Donji Grad, u pratnji svojih razrednika biti prisutni na misi zaziva Duha Svetoga za početak nove nastavne godine, Upravni odbor udruge Protagora smatrao je svojom dužnošću upozoriti tu školu kako se ta odluka ne može kvalificirati nikako drugačije nego kao opetovano grubo kršenje temeljnih ljudskih prava i narušavanje ustavno definiranoga sekularnog karaktera Republike Hrvatske.

Nitko ne dovodi u pitanje – tako smo i u našem dopisu MZOS-u i naveli – pravo vjernika da svatko unutar svoje religiozne zajednice proslavi početak, kraj ili bilo koji drugi trenutak školske godine. Međutim nametanje stava da su svi učenici i nastavnici katolici pa moraju ići na misu, ne može biti drugo nego prisila i kršenje prava na vlastito uvjerenje

 

Čini se, gospođo Mihoković Puhovski, da se, pošto je brzo stigla isprika vlasti škole i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (točnije, Samostalnog sektora za inspekcijskog nadzora, to jest, Službe prosvjetne inspekcije – Područna jedinica u Osijeku), reakcija Protagore pokazala vrlo dobrom i učinkovitom ali vi niste bili zadovoljni. Zašto?

Djelomično sam zadovoljna. Naime, škola je vrlo prozirno pokušala ovaj poziv prikazati kao nespretnost i ispravila poziv u smislu dobrovoljnosti, ali je jasno da ta, a i druge škole takve stvari rade. No, posebno nezadovoljstvo izaziva činjenica da Ministarstvo nije pozvalo sve škole da takvo postupanje, koje se dešava i u drugim područjima života u Hrvatskoj, prekinu.

 

Što vas je sve zasmetalo u osječkom slučaju?

Kao i u slučaju drugih škola – a to se događalo i prijašnjih godina, a nažalost kako stvari stoje dešavat će se i u buduće, smeta me ”brkanje lončića“! Naime, nitko ne dovodi u pitanje – tako smo i u našem dopisu MZOS-u i naveli – pravo vjernika da svatko unutar svoje religiozne zajednice proslavi početak, kraj ili bilo koji drugi trenutak školske godine. Međutim nametanje stava da su svi učenici i nastavnici katolici pa moraju ići na misu, ne može biti drugo nego prisila i kršenje prava na vlastito uvjerenje. Također pitanje je kako državna/javna škola u državi u kojoj su vjerske zajednice odvojene od nje može u svojim školama organizirati takve religiozne manifestacije. Pitanje nadoknade tih nastavnih sati ovdje ne treba raspravljati, ali ostaje pitanje što bi bilo da je na primjer na neki skup zahvalnosti sve učenike pozvao neki drugi subjekt – neka druga vjerska zajednica, neka organizacija civilnog društva, politička stranka?

 

Kažete da prema podacima kojima raspolažete spomenuta srednja škola ne predstavlja nikakvu iznimku, već njezin ravnatelj slijedi praksu uvriježenu u brojnim obrazovnim ustanovama diljem naše zemlje. Možete li ovo argumentirati?

Da. Imali smo takav isti slučaj lani s osnovnom školom ”Pujanke“, javili su nam se, a i mediji su pisali o ovogodišnjem slučaju u Dubrovniku, javljali su nam se i javljaju još uvijek mnogi, ali ne žele iz straha ići u javnost. Dakako da ima slučajeva koji ne dopiru ni do nas ni do medija. Prije nekoliko godina imali smo obavijest i o pozivanju na misu svih pripadnika oružanih snaga pa smo se razjašnjavali i s MORH-om i izgledno je da ćemo još surađivati.

Očekivali smo, nakon što je ministar Mornar održao konzultacije s Biskupskom konferencijom, da će smatrati svojom obavezom sastati se i s drugima – drugim vjerskim zajednicama, ali i s udrugama koje zastupaju ne samo ireligioznost, poput Protagore, već i onima koje se godinama zalažu za promjene u odgoju i obrazovanju iz drugih pozicija. Bilo je nekih razgovora, ali rezultat je slab. Mi ćemo uskoro zatražiti razgovor s ministrom pa ćemo vidjeti kakvi će biti rezultati a i njegov stav i oko ovog pitanja

 

Izjavili ste da očekujete izdavanje obaveznog naputka ravnateljima svih javnih škola u Republici Hrvatskoj, kojim bi se jednoznačno uputilo na nedopustivost takve prakse. Imate li povratnih informacija?

Ne. Očekivali smo, nakon što je ministar Mornar održao konzultacije s Biskupskom konferencijom da će smatrati svojom obavezom sastati se i s drugima – drugim vjerskim zajednicama, ali i s udrugama koje zastupaju ne samo ireligioznost, poput Protagore, već i onima koje se godinama zalažu za promjene u odgoju i obrazovanju iz drugih pozicija. Bilo je nekih razgovora, ali rezultat je slab. Mi ćemo uskoro zatražiti razgovor s ministrom pa ćemo vidjeti kakvi će biti rezultati a i njegov stav i oko ovog pitanja.

 

Rekli ste da bi izostajanje primjerene reakcije značilo da Vlada ignorira jednu od svojih temeljnih obaveza, a to je čuvanje ustavnog poretka i zaštita ljudskih (posebno dječjih i manjinskih) prava. Koja su to prava po vama narušena?

Ovakvim ponašanjem, kao i provođenjem vjeronauka u javnim školama, narušen je niz prava djece određenih Konvencijom o pravima djeteta, mnogi postupci u kontradikciji su sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, a i sam Ugovor između RH i SS traži da provedba vjeronauka ne dovodi do diskriminacije – a dovodi, nedvojbeno i dokazano. A kad država u svojim odgojno obrazovnim ustanovama dopušta pa i sama provodi diskriminaciju prema svojim najmlađim članovima onda je to vrlo zlo.

 

Konkretnije, narušeno je pravo na obrazovanje u istim uvjetima – djeca koja ne pohađaju vjeronauk nemaju adekvatni izborni ”predmet identiteta“, djeca ireligioznih roditelja izlagana su vjerskoj indoktrinaciji protiv njihove volje, pripadnici drugih vjera nemaju isti tretman jer su ”manjina“, vrlo često su djeca koja nisu katolici vrijeđana jer se o uvjerenju njih i njihovih roditelja govori s omalovažavanjem ili ih se prikazuje kao grješno.

 

Nadalje, uz već notorne priče o pravima, odnosno negiranja prava seksualnih manjina, rigidnom antifeminizmu… Vrijeđanja se protežu i na druge situacije. Neki dan smo dobili pritužbu mlade djevojke koja je – nakon što je vjeroučiteljica posprdno i uvredljivo prikazala “umjetnu oplodnju” kao grijeh – otišla u WC i plakala – jer je sama začeta takvim postupkom. Ne predstavljaju problem samo nastavni plan i program vjeronauka već i vjeroučitelji koji – čast iznimkama – osim samog katekizma zadiru i u druge predmete, a nažalost njihove pedagoške kompetencije su vrlo upitne – uz sve anakrone stavove koje zastupaju i metode kojim ih prenose ne priznajući dinamiku koja je u svijetu, a naročito znanosti neprekidno prisutna.

Neki dan smo dobili pritužbu mlade djevojke koja je – nakon što je vjeroučiteljica posprdno i uvredljivo prikazala “umjetnu oplodnju” kao grijeh – otišla u WC i plakala – jer je sama začeta takvim postupkom. Ne predstavljaju problem samo nastavni plan i program vjeronauka već i vjeroučitelji koji – čast iznimkama – osim samog katekizma zadiru i u druge predmete, a nažalost njihove pedagoške kompetencije su vrlo upitne – uz sve anakrone stavove koje zastupaju i metode kojim ih prenose ne priznajući dinamiku koja je u svijetu, a naročito znanosti neprekidno prisutna

 

Vi ste i ranije u više navrata upozoravali na mnogostruke probleme koje sa sobom donosi vjernauk u javnim školama…

Da. Poseban problem je što vjeroučitelji sad s obzirom na manjak sati postaju vrlo često i razrednici pa je njihova odgojna uloga sve šira. Također, i nastavnici drugih predmeta su ponekad na toj istoj svjetonazorskoj poziciji koju nameću svojim učenicima. Primjer je nastavnica matematike koja je prekinula nastavni sat kad se očekivala presuda generalima iz Haaga i natjerala sve učenike da se mole za oslobađajuću presudu. Da se to desilo na primjer u Njemačkoj – isti čas bi bila suspendirana. Nabrajam sve ove primjere kako bih argumentirala potrebu da država – MZOS – donese jasna pravila što se u javnim školama smije a što ne raditi. Uspjeli smo na primjer – uz vrlo jasnu i odlučnu intervenciju Ureda pravobranitelja, zaustaviti praksu da se na državnim natjecanjima iz ekologije koje provodi udruga ”Lijepa naša“ postavljaju i pitanja iz vjeronauka! Tu se ne radi samo o diskriminaciji učenika natjecatelja koji ne pohađaju vjeronauk već i vrlo opasnoj praksi (ovo nije usamljen slučaj) da se znanstvene tvrdnje i metode miješaju i izjednačuju s religioznim dogmama.

 

Ustav RH u čl. 41. izričito navodi ”Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države“ – pa se u državnim školama, smatrate, ne smiju provoditi nikakve crkvene aktivnosti, pozivati na njih nastavnike i učenike te o takvim manifestacijama širiti propagandu, a kamoli radi njih prekidati nastavu. Također Ustav navodi da su sve vjere i uvjerenja u RH jednakopravna pa ni na koji način nije moguće sve učenike i nastavnike pozivati na manifestaciju jedne od religija prisutnih u RH. Ako vi smatrate vjeru katolika i vaš ateizam u potpunosti ravnopravnima, pitanje koje proizlazi iz ciljeva vaše udruge je zašto posebno promovirate ireligiozno poimanje svijeta? Jasno je da Protagora ima pravo na zaštitu prava ireligioznih osoba pa i obavezu takvo što raditi ali, provociram vas, zašto ne pustite na miru ljude da vjeruju u što god žele, pa i u Gospu Međugorsku ako im nije sumnjiv kriminal koji se odvija pod njenim plaštem?

Nažalost ”naš“ ateizam i vjera – ne samo katolika – nikako nisu ravnopravni. Preciznije, ravnopravni jesu ili bi bar trebali biti po načelu prava na uvjerenje, ali nisu nikako ravnopravni, posebice u Hrvatskoj po ”brojčanoj snazi“, društvenom – a o političkom utjecaju da i ne govorim, financijskoj snazi, itd. No, u demokraciji to ne bi smjelo biti važno, dapače – svaka manjina pa tako i ona uvjerenja – bi trebala biti posebno zaštićena. I sad, zašto propagiramo naša uvjerenja?! E, pa, molim lijepo. A zašto to ne bismo trebali raditi? I naše pravo je da svoja uvjerenja pokušavamo širiti i za njih dobivati pristalice!

 

Po kojem zakonu ili etičkoj normi bi to trebalo biti sporno? Ne činimo to zloupotrebom državnih institucija, ne trošimo ničiji novac nego nas samih, klonimo se bilo kakvog vrijeđanja i govora mržnje pa tko nas želi poslušati to svojom slobodnom voljom i čini. Ako to netko dovodi u pitanje morao bi ipak savladati bar abecedu demokracije! Pluralizam pa i svjetonazorski je njena osnova. Gospa Međugorska je problem katolika – i onih koje ne smeta kriminal koji prikriva, ali to uistinu nije problem koji bismo mi trebali rješavati. To je problem Crkve i samih vjernika koji dopuštaju da se tako radi i u njihovo ime.

Nažalost ”naš“ ateizam i vjera – ne samo katolika – uopće nisu ravnopravni. Preciznije, ravnopravni jesu ili bi bar trebali biti po načelu prava na uvjerenje, ali nisu nikako ravnopravni, posebice u Hrvatskoj po ”brojčanoj snazi“, društvenom – a o političkom utjecaju da i ne govorim, financijskoj snazi ….. No, u demokraciji to ne bi smjelo biti važno, dapače – svaka manjina pa tako i ona uvjerenja – bi trebala biti posebno zaštićena. I sad, zašto propagiramo naša uvjerenja?! E pa – molim lijepo a zašto to ne bismo trebali raditi? I naše pravo je da svoja uvjerenja pokušavamo širiti i za njih dobivati pristalice!

 

Haj’mo ovako: jeste li vi ateisti u Republici Hrvatskoj ugrožena kategorija građana? Osjećaju li se članice i članovi Protagore da su u podređenom položaju? Pitam vas to zato jer podaci iz popisa stanovništva za 2011. pokazuju rast nevjernika u odnosnu na 2001. Tada je agnostika bilo 1.547 građana (0,03%) dok je ateista bilo 98.376 građana (2,22%) a sada ima puno više agnostika, oko 32.518 (0,76%) i dosta više ateista, njih 163.375 građana ili nešto više od toga (3,81%).

Ne bih baš rekla da smo ”ugroženi“. Doba inkvizicije je na svu sreću ipak prošlo, ali da je u mnogim dimenzijama naš građanski status podosta okrnjen ima niz i primjera i dokaza. Nižem nasumično – zašto ja kao ireligiozna osoba plaćam porez Crkvi, zašto me nedjeljom u šest ujutro budi agresivna crkvena zvonjava, zašto moram putem medija biti neprekidno izložena religijskoj propagandi, zašto ne mogu ići – pritisnuta vlastitim zdravstvenim problemima – kroz (državnu) bolnicu a da me ne zasipaju agresivnim religijskim porukama, zašto me oni koje ja smatram nemoralnim poučavaju etici ismijavaju moja uvjerenja i odriču mi ikakvu duhovnost? Jednostavno – kao građanka u demokratskoj državi u kojoj je Crkva odvojena od države inzistiram na svome pravu da odlučujem kome će ”pinka“ iz mog poreza biti dana. Recimo, ja želim da ide udruzi ”Silver“ koja uzgaja terapeutske i pse vodiče za slijepe osobe a ne Katoličkoj crkvi. Takvo pravo mogućnosti izbora i odluke građana priznato je u mnogim zemljama a meni je uskraćeno.

 

Što, dakle, vama govore podaci iz popisa stanovništva?

Ovi podaci o porastu ateista koje predstavljate su trend ne samo u Hrvatskoj već i u cijelom svijetu. Crkva je previše anakrona i rigidna, znanost ide svojim putem i ljudi više jednostavno ne mogu prihvaćati religijske dogme. I kao osoba i kao predsjednica Protagore ja taj trend pozdravljam! Dva su glavna razloga tome: smatram da ljudski mozak ne smije biti papagaj zatočen u religijskoj krletci i drugo – ne mogu prihvatiti niti jednu organizaciju koja živi na jedan način a od svojih članova traži drugo.

 

Vesna M. Puhovski VER 1 Foto Drago Pilsel

Foto: Drago Pilsel

Kako ocjenjujete odnose vjernika i nevjernika u našoj zemlji? I dijalog svjetonazora uopće, ako ga ima?

Smatram da u našoj zemlji nema dijaloga vjernika i nevjernika – situacija je nažalost previše ispolitizirana i zaoštrena. To je vrlo loše, mlade se također odgaja u tom kontekstu pa se već u osnovnoj školi, i opet – čast iznimkama – dijele na ”naše“ i ”njihove“ utoliko gore što je religijska pripadnost povezana s nacionalnošću i političkim odabirom roditelja. Imali smo prijavu roditelja čijem djetetu je u školi (osnovnoj) bilo zabranjeno da pod satom vjeronauka koji ne pohađa ide u knjižnicu s obrazloženjem ”nek’ sjedi u hodniku i svi vide tko je komunjara“! Zbog takvih postupaka mnogi roditelji upisuju djecu na vjeronauk samo zato da ne bi bila šikanirana.

 

Iskustvo suživota vjernika i nevjernika imala sam i u okviru primarne obitelji, a i zajedno sa suprugom za našeg boravka u Engleskoj ranih devedesetih. Kroz svoj volonterski rad u Oxfamu upoznala sam kvekera s kojim smo se sprijateljili i moram reći da je to bilo prekrasno iskustvo. Ni njemu ni njegovoj supruzi ni njihovim prijateljima nimalo nije smetalo što suprug i ja ”nismo primili dar vjere“, družili smo se, još se uvijek družimo, i zajedno radili. Organizirali smo u Londonu, bilo je to doba rata u BiH, zajedničku molitvu za obustavu rata koju su vodili glavni anglikanski, katolički i pravoslavni svećenik, muslimanski imam i židovski rabin. Na tom događaju svirao je i Nigel Kenedy te violončelist iz Sarajeva (neka mi je oprošteno – ne mogu se sjetiti imena) koji je odsvirao ”Kad ja pođoh na Bembašu“. Uskoro se dogodila Srebrenica! I opet se dokazalo da su ”gospodari rata“ moćniji od molitve.

Kao građanka u demokratskoj državi u kojoj je Crkva odvojena od države inzistiram na svome pravu da odlučujem kome će ”pinka“ iz mog poreza biti dana. Recimo, ja želim da ide udruzi ”Silver“ koja uzgaja terapeutske i pse vodiče za slijepe osobe a ne Katoličkoj crkvi. Takvo pravo mogućnosti izbora i odluke građana priznato je u mnogim zemljama a meni je uskraćeno

 

Kako vam se čini izjava predsjednika Sabora Josipa Leke izrečena u svetištu u Ludbregu o ”zajedništvu Crkve i države”? Josip Leko je pozvao “crkvenu i narodnu vlast na zajedništvo i suradnju”. Međutim, smatra novinar Tomislav Klauški, ona je u hrvatskom društvu nemoguća, a u sekularnom društvu izričito nepoželjna.

Ovu izjavu sam čula samo prenesenu medijima i imam s njom dosta problema. Naime – za suradnju sam uvijek – i sam poziv na suradnju pretpostavlja postojanje dva ili više subjekta pa mi se čini da je to u redu. Suradnja je i u sekularnom društvu po meni poželjna ali zajedništvo je nešto drugo. No, s druge strane, političare opet moramo ocjenjivati primjereno njihovoj funkciji koja je obilježena željom da što dulje traje. Sjetimo se Churchila: ”Kad političar otvori usta, ne znate smije li se ili vas namjerava progutati!“

 

Jeste li vi, kako vam se pripisuje, neprijateljica Katoličke crkve, one u RH te one ”univerzalne”?

Zgodno pitanje! S jedne strane mene Katolička crkva ne zanima pa joj ne mogu biti ni neprijateljica ni prijateljica – s njom neka se bave njeni članovi. To se tiče i ”naše hrvatske“ i univerzalne. S druge pak strane – da neprijateljica sam postupaka i djelovanja Katoličke crkve, i lokalne i univerzalne, koje se kose opće prihvaćenim poimanjem pravednosti.

 

A zašto donosite stav, što vam je prigovorio jedan katolički svećenik s kojim ste ušli u polemiku, da Hrvati trebaju napustiti Katoličku crkvu?

E sad, nisam sigurna da mi je jasno o kojoj se to polemici radi? Bilo je pisanija razno raznih – zadnja je ona ”Max portala“ koja je toliko nesuvisla i maliciozna da se njome nisam ni željela baviti – čekam da pošalju nešto bolje, ali vjerojatno mislite na ”Objektiv“ i polemiku s vlč. Pavlom Primorcem? Nemam više spremljen taj tekst. Radi se o mojem pozivu istinskim vjernicima da se odupru pa i napuste Katoličku crkvu zbog njenog djelovanja suprotnog onome što ta institucija propovijeda. Takvih vjernika koji se ne mogu pomiriti sa onim što Crkva – i u njihovo ime – radi ima svakodnevno sve više. Imam i prijatelja i članova obitelji koji su time ogorčeni i neki su već, bez mog nagovora, izašli iz Crkve te postali ateisti ili su pristupili nekoj drugoj vjerskoj zajednici.

 

Zašto zagovarate raskid tzv. Vatikanskih ugovora odnosno ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske?

Ti ugovori su donijeti u određenom povijesnom i političkom trenutku, zbrzano i netransparentno a po, ne samo mom/našem uvjerenju, vrlo su štetni. Također, i sami ugovori kažu da ”ukoliko se okolnosti promjene i ugovori se mogu izmijeniti“! Smatram da su se okolnosti promijenile, pokazalo se da su ugovori u mnogo čemu štetni, ili bar problematični, te ih treba promijeniti odnosno ukinuti.

Smatram da u našoj zemlji nema dijaloga vjernika i nevjernika – situacija je nažalost previše ispolitizirana i zaoštrena. To je vrlo loše, mlade se također odgaja u tom kontekstu pa se već u osnovnoj školi, i opet – čast iznimkama – dijele na ”naše“ i ”njihove“ utoliko gore što je religijska pripadnost povezana s nacionalnošću i političkim odabirom roditelja

 

Posebno, kako je to moja profesionalna domena, me smeta ugovor u području odgoja i obrazovanja. Ne samo onaj dio o vjeronauku, već i mnogo drugog a naročito članak koji govori i o ”potrebi katoličkog odgoja na razne načine“ – citiram po sjećanju, što je potpuno difuzno i omogućava samovoljno ponašanje koje može ići u opake krajnosti o čemu je već bilo riječi.

 

Budući da javnost pitate kako bi se mogla potrošiti milijarda kuna je li vaš poriv da tražite raskid, ne kažete reviziju već raskid, financijska strana ovoga problema ili ima toga još?

Da uz već rečeno ima i još – netransparentnost trošenja, luksuz za svećenike uz bijedu stanovništva pa i vjernika, mogućnost da država ta sredstva ravnopravnije i korisnije iskoristi.

 

Pozvali ste sugrađane na prosvjedni skup “Raskinimo vatikanske ugovore” koji će se održati dana 20. rujna 2014. u 14:00 na Cvjetnom trgu u Zagrebu. U pozivu se stvar manje više svodi na ”skandaloznu raskošnost” vjerske institucije iako ugovori nisu samo napisani da bi se Crkva mogla financirati, što, slažem se, ne radi na pametan način.

Prosvjed će biti na trgu ”Petra Preradovića“, ako mi nije promaklo preimenovanje trga. Protagora je jedan od suorganizatora tog skupa, a kao udarna tema je postavljena upravo ova financijska strana, ali dakako da će biti govora i o drugim aspektima ugovora.

 

Vesna M. Puhovski HOR 2 Foto Drago PIlsel

Foto: Drago PIlsel

Ima li ikakve veze vaš prosvjed s pravoslavcima pošto se okupljate ispod prozora ureda mitropolite zagrebačkog gospodina Porfirija?

Za mene kao ateistkinju i rođenu Zagrepčanku to je Trg P. Preradovića i da – Cvjetni trg, na kojem sam još kao djevojčica – stanovala sam na Svačićevom trgu – kupovala ljubičice za ”Majčin dan“. Bio je to zapravo ”Dan žena“ ali eto već i u to vrijeme se pravio svojevrsni kompromis. Tako je žena svedena na majku, ali pustimo sad to. Dakle: a) nisam sudjelovala u odlučivanju o mjestu prosvjeda; b) Cvjetni trg kao mjesto okupljanja i protestiranja je već uobičajena lokacija; c) meni nekako tamo zvone oni stihovi P. Preradovića ”Gdje ja stadoh – ti ćeš poći…..“ pa mi se mjesto čini i u tom pogledu prigodno; te, napokon, d) iskreno se nadam da nam g. Porfirije neće zamjeriti već će imati razumijevanje i za malo uznemiravanja s naše strane.

 

Pojasnite zašto ste 20. rujan izabrali da bude festival sekularnosti Republike Hrvatske?

Nemam pojma zašto je baš taj dan izabran! Ima li po vama neka pozadina?

 

Ne znam. Što mislite, je li pomoglo vašim ciljevima ili općenito govoreći ispravnom shvaćanju članka 41. Ustava to što Predsjednik Republike ne krije svoj agnosticizam, dapače, pristojno ga brani?

Predsjednik Republike u toj svojoj funkciji prilično uspješno kombinira svoj iskreno priznati svjetonazor i obaveze iz funkcije po kojoj zastupa interese građana RH – svih: vjernika svih religija, ireligiozne građane, ateiste, agnostike… Smatram da je to u skladu s Ustavom RH i demokratskim načelima općenito.

Predsjednik Republike u toj svojoj funkciji prilično uspješno kombinira svoj iskreno priznati svjetonazor i obaveze iz funkcije po kojoj zastupa interese građana RH (…) Smatram da je to u skladu s Ustavom RH i demokratskim načelima općenito

 

Je li vama papa Franjo simpatičan?

Po onome koliko vidim i čujem poruke pape Franje kao osoba mi je prilično simpatičan. Zbog ideje približavanja ljudima – “silaska s trona”, poruke prema seksualnim manjinama, i sličnim porukama koje smatram progresivnim, a o kojima se Katolička crkva do sad posve drugačije odnosila. No, od njega kao poglavara te ogromne, enormno bogate i politički utjecajne organizacije koji i sam propovijeda skromnost očekujem da “s riječi prijeđe na djela” iskoristi poziciju te pomogne ublažavanje bijede. Pritom i malo zagrabi u vatikansku banku. No, kako sam nevjernica ne očekujem čuda – niti od njega samog, a još manje od onih unutar Crkve koji će ga opstruirati!

 

Biste li mu, kao i onima kojima, preko portala Udruge Protagora, kažete da napuste Katoličku crkvu u Republici Hrvatskoj, ili da prihvate ireligioznost, rekli da mu je pametnije ne vjerovati u Boga?

Niti očekujem od njega da on meni kaže u što da vjerujem niti kanim to njemu niti ikome drugome govoriti! Kako jasno stoji u Statutu Protagore mi smo udruga koja zastupa interese ireligioznih građana a ne ateista, iako smo vjerujem svi – mi to ne provjeravamo – ateisti ili bar agnostici. Udrugu čine i osobe – i kao punopravni članovi, ne samo kao podupiratelji – koje mogu “imati dvojbe o nekom transcendentalnom biću” ali koje smatraju da takva osobna uvjerenja ne mogu biti razlog društvenog ili čak političkog djelovanja pa stoga nisu religiozni. Ti pojmovi “religioznost” i “vjera/uvjerenje” se nažalost često brkaju odnosno poistovjećuju.

 

Ali kao što sam gore i napisala: da – pozivam i Papu i sve katolike, kao i pripadnike drugih religija da malo promisle što u skladu s proklamiranim etičkim načelima svoje vjere mogu učiniti/promijeniti da pomognu svijetu u mukama u kojima se mnogi nalaze. I ono možda najvažnije – da to učine samo zato što je pomoć potrebna a ne zato da ih privedu svojoj vjeri!

Filed Under: INTERVJU Tagged With: ateizam, autograf.hr, biskupska konferencija, dopis, Drago Pilsel, intervju, ministar, Mornar, MZOS, nastavnik, obrazovanje, Protagora, ravnopravnost, škola, učenik, Vesna Mihoković Puhovski, vjera, vjeronauk, vjeroučitelj

Kadiš za HBK

Autor: Branimir Pofuk / 04.02.2014. Leave a Comment

Klerici Katoličke crkve vole reći da se njima nikada i nikamo ne žuri jer institucija kojoj služe svoju povijest, a isto tako i vrijeme prošlo i buduće, mjeri tisućljećima. Ali, kad održavanje jedne sjednice Hrvatske biskupske konferencije treba pomaknuti za neznatno zrnce pijeska, kakvo prema vječnosti predstavlja jedan sat zemaljskog vremena, onda je biskupsko vrijeme odjednom dragocjeno.

 

Na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, 27. siječnja, Hrvatskoj biskupskoj konferenciji učinilo se nemogućim i nepriličnim da barem jedan biskup sat vremena potroši na odlazak u Hrvatski sabor kako bi svojim prisustvom, uz hrvatski državni vrh i najviše predstavnike svih ostalih najbrojnijih crkava i vjerskih zajednica, posvjedočio i kršćansku vjeru i ljudskost i tako supotpisao političku poruku osude strašnog masovnog zločina u kojem je, nažalost, s osobitim žarom i predanošću sudjelovala i ustaška Nezavisna Država Hrvatska.

 

Možda je i legitimno raspravljati je li premijer Milanović svoje zapažanje o niskoj hijerarhijskoj razini zastupnika Katoličke crkve baš morao izreći u okviru svog službenog govora. No, tu je riječ samo o političko-formalističkim i diplomatskim finesama, dok u samom sadržaju Milanovićevog komentara nema ničeg neistinitog, upitnog ili spornog.

Koliko god je hijerarhija Katoličke crkve u Hrvatskoj predana komemoriranju hrvatskih žrtava komunističkih zločina, toliko je još uvijek oprezna i suzdržana kad treba pognuti glavu i pomoliti se za one koje su sustavno ubijali i istrebljivali Hrvati, da ne kažemo katolici ustaše. To valjda ne treba još jednom dokazivati navođenjem brojnih primjera, a tu očiglednu nelagodu prilično je lako i objasniti

 

Kad je o holokaustu riječ, a još konkretnije o nedvosmislenoj osudi masovnih ustaških zločina počinjenima prema Srbima, Židovima, Romima te, dakako, Hrvatima kojima savjest nije dopuštala te zločine prešutjeti bez aktivnog protivljenja, onda hijerarhija Katoličke crkve u Hrvatskoj vrlo pažljivo odmjerava vrijeme i intenzitet svog angažmana, onda se broji svaki korak koji treba učiniti prema jasenovačkom Kamenom cvijetu ili od Kaptola ili Ksavera prema Griču.

 

Da je tog istog dana na najvišoj državnoj razini bila upriličena komemoracija za sve žrtve ratnih, poratnih, pa i mirnodopskih komunističkih zločina, među čijim su žrtvama najbrojniji bili katolici i Hrvati, usuđujem se tvrditi da nema te sjednice čiji bi raspored zapriječio da se u Hrvatski sabor uputi najreprezentativnija moguća delegacija hrvatskih biskupa.

 

Koliko god je hijerarhija Katoličke crkve u Hrvatskoj predana komemoriranju hrvatskih žrtava komunističkih zločina, toliko je još uvijek oprezna i suzdržana kad treba pognuti glavu i pomoliti se za one koje su sustavno ubijali i istrebljivali Hrvati, da ne kažemo katolici ustaše. To valjda ne treba još jednom dokazivati navođenjem brojnih primjera, a tu očiglednu nelagodu prilično je lako i objasniti.

 

Sudeći prema držanju Katoličke crkve i njenoj politici i diplomaciji tijekom mračnog 20. stoljeća, između dvije totalitarističke nemani koje su zinule nad Europom i svijetom Crkva je fašizam i nacizam jednostavno detektirala kao manje zlo od boljševizma i komunizma. Tako su se držali i Kaptol i Vatikan.

 

Ali, problem je u tome što se mnogi na Kaptolu i na Ksaveru (gdje je sjedište HBK) tako drže i danas, a najgore je što neki među njima, dok opravdano zahtijevaju i nastoje da se razotkriju svi komunistički zločini i zločinci, istodobno umanjuju, relativiziraju ili čak i niječu one ustaške, ili ih, kao na nekoliko mjesta u notornom martirologiju don Ante Bakovića, s biskupskim blagoslovom pripisuju partizanima.

Kada je predsjednik Ivo Josipović u prvoj godini svog mandata krenuo sustavno obilaziti sva grobišta i mjesta zločina svih strana, uvrstivši u svoja hodočašća i sramotne tragove koje su nažalost sve strane ostavile i u posljednjem ratu, posvuda je nailazio na nevoljkost i nespremnost za iskreno suočavanje s prošlošću, pa čak i podsmijeh

 

Na onoj pak antifašističkoj i komunističkoj strani koraci isto tako znaju postati teški i riječi suzdržane kada treba jasno, glasno i nedvosmisleno osuditi zločine počinjene na toj strani i kada treba poći pokloniti se i kolektivno pokajati na stratišta njihovih žrtava.

 

Kada je predsjednik Ivo Josipović u prvoj godini svog mandata krenuo sustavno obilaziti sva grobišta i mjesta zločina svih strana, uvrstivši u svoja hodočašća i sramotne tragove koje su nažalost sve strane ostavile i u posljednjem ratu, posvuda je nailazio na nevoljkost i nespremnost za iskreno suočavanje s prošlošću, pa čak i podsmijeh.

 

A nedužnih je žrtava toliko da ih sve komemoracije i molitve dok je svijeta i vijeka neće dostojno oplakati i vratiti im dostojanstvo nakon što su na način nedostojan bilo kojeg živog bića, a kamoli čovjeka, ubijeni, a njihova tijela bešćutno poput strvina razbacana po zastrašujuće brojnim jarcima, jamama i rovovima.

 

Katolički su biskupi svoj izostanak s komemoracije žrtvama holokausta na dan kada to čini čitav civilizirani svijet opravdali na birokratski i formalistički način. No, kad već nisu u ime kršćanskog duha i čovječnosti mogli prevladati svoju već toliko puta iskazanu netrpeljivost prema aktualnoj hrvatskoj vlasti, nitko im nije branio da budu veliki i pod vlastitim krovom. Mogli su na početak svog zasjedanja, koje ionako uvijek počinju molitvom, pozvati primjerice židovskog rabina da otpjeva kadiš, židovsku molitvu za mrtve i uz nju pognuti glavu u ime čovjeka pred, barem tako kažu, istim Bogom.

 

Nije to stvar ekumenizma, nego humanizma koji nam u javnom diskursu bilo koje boje i svjetonazora toliko bolno nedostaje ne samo u odnosu prema mrtvima nego podjednako i prema živima. Živimo u vremenu bešćutnosti, socijalne neosjetljivosti, duhovne plitkosti i zamiranja kulture koja na tom polju i danas može biti snažan povezujući simbol.

Mogli su biskupi na početak svog zasjedanja, koje ionako uvijek počinju molitvom, pozvati primjerice židovskog rabina da otpjeva kadiš, židovsku molitvu za mrtve i uz nju pognuti glavu u ime čovjeka pred, barem tako kažu, istim Bogom

 

Ali, pomanjkanje svijesti i znanja o toj kulturi iskazali su nažalost i organizatori same državne komemoracije u Hrvatskom saboru.

 

Podosta je već komentara napisano o neprimjerenosti još jedne demonstracije govorničke traljavosti premijera Milanovića čije su nemušte oratorske improvizacije bile naročito nedostojne prigode i poruke koju je želio poslati. Zasluženo je bio kritiziran i predsjednik Sabora Josip Leko koji bi doista morao poraditi na čitanju govora ili, ako je u tome problem, promijeniti naočale. Ali, neprikladan, pa time i nedostojan, bio je i sam završni glazbeni dio komemoracije u Saboru.

 

Violončelistica Ana Rucner odviše je estradizirana glazbenica da bi bila pravi izbor za takvu prigodu, a odabir skladbe „Oblivion“ argentinskog skladatelja Astora Piazzolle, ma koliko tugaljive bile njegove note, pokazala je pomanjkanje kulturnog sluha i smisla pored tolikih potresnih skladbi svjetskih, pa i hrvatskih skladatelja koje su same po sebi izravan umjetnički odgovor i na holokaust i na ostala davnija i novija stradanja i ubijanja nedužnih.

 

Da je samo bilo znanja i volje, za tu bi se prigodu našla i poneka itekako prigodna skladba nekog od hrvatskih židovskih skladatelja koji su za ovaj svijet, a nažalost uvelike i za hrvatsku glazbenu kulturu usmrćeni u Jasenovcu, poput Žige Hirschlera, Roberta Herzla ili Rikarda Schwarza. Neki ih glazbenici, poput pijanistice Tamare Jurkić-Sviben, vrijedno nastoje oživjeti.

 

Nažalost, za takve nema sluha na našim brežuljcima moći, baš kao ni ljubavi i poštovanja kako prema mrtvima, tako i prema živima.

 

(Prenosimo s partnerskog portala Večernjeg lista)

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: autograf.hr, biskupska konferencija, Bog, Branimir Pofuk, Crkva, Holokaust, Hrvatska, Ivo Josipović, Kaptol, katolici, kolumna, Kontrapunkt, Milanović, rabin, Sabor, Tamara Jurkić-Sviben, Večernji list

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT