autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

SLAVKO LINIĆ

Autor: Aleksandar Stanković / 04.06.2014. Leave a Comment

Ništa Linić nije rekao, ništa. Ništa što bi Milanovića moglo stajati karijere. Ogorčen zbog činjenice da ga se Milanović riješio Linić održava teatralne presice na kojima ne govori ništa. Optužuje premijera za kriminal, ali ne daje dokaze. Optužuje ga za autokraciju, ali zbog toga se ne gube izbori. Optužuje ga da ne zna voditi državu, a dvije i pol godine bio mu je najvjerniji suradnik. Slavko Linić u Vladi Zorana Milanovića bavio se egzaktnim stvarima. Mnogi su ga doživljavali odgovornim političarem. Nakon što je otišao iz Vlade Zorana Milanovića počeo je s ezoterijom. Jedan više Kreši Mišaku za emisiju.

 

 

MRLE

Pričam s Damirom Martinovićem Mrletom. Ima brkove, zavidim mu. Ima ženski šljokičasti topić i dlakavi trbuh . Tu sam rezerviran. I blago lice ima. Pričamo o djeci. Martinović govori kako voli dijete. Kako uživa u ulozi oca dvogodišnje djevojčice. Htio bi još djece. Smatra da je u najboljoj dobi za odgoj i gladi dlakavi trbuh. Dijete ga opušta i misli da se dobro snalazi u toj ulozi. Prepričavam prijatelju kako sam sreo Mrleta. Pita me jel’ Mrle normalan. Nije, lud je k’o puška, odgovaram.

 

 

LJUŠTINA

Pričam s Duškom Ljuštinom. Duško Ljuština ima puno toga za reći. Uglavnom o Milanoviću. O Zoranu Milanoviću može pričati 10 minuta. Za tih deset minuta pijem kavu i klimam glavom. Htio bih reći nešto pametno, ali sve što kažem zvuči kao glupa fraza. Uglavnom šutim. Čudim se sam sebi na ograničenosti. Duško Ljuština je srčan dok govori. Imam dojam da vjeruje u svoje riječi. Ne mogu mu ničim parirati. Možda je moj unutarnji svijet bogatiji od svijeta Duška Ljuštine, ali to nitko ne zna. S tom pretpostavkom ne mogu započeti nikakvu priču, ne mogu izvesti nikakav zaključak. Ljuština dominira u razgovoru, danas je njegov dan. Dan Duška Ljuštine.

 

 

MATURALNA VEČER

Sličan osjećaj kao s Ljuštinom prati me i na maturalnoj večeri. Slavimo 25 godina. Bolje bi bilo reći obilježavamo. Loše volje odlazim na taj događaj, loše se i vraćam. Više-manje svi su dobronamjerni i veseli, više-manje ja glumim da sam sve to. Priča se o mladosti, o prošlim vremenima, o tome što se promijenilo i koliko imamo djece. Mladost je bila lijepa, nekada se živjelo bolje, ja imam jedno dijete, a koliko imaš ti? U jednom trenutku sa susjednog stola gdje se također obilježava godišnjica mature zovu me da se slikam s njima. Rado se dižem i udovoljavam im. Svi su razdragani i veseli, ja sam poznata osoba. Mladi ljudi se slikaju sa mnom. Dok se vraćam za svoj stol, prate me pogledi nekadašnjih razrednih kolega. Nema tu zavisti ni zlobe. Dapače, pomalo su ponosni na mene. Ja sam uspio u životu.

Mr. successful as himself.

Filed Under: POLUPJESNIK I BOLESNIK Tagged With: Aleksandar Stanković, autograf.hr, bolesnik, dokaz, Duško Ljuština, ezoterija, Hrvatska, Krešo Mišak, kriminal, matura, Mrle, politika, Polupjesnik, press, SDP, Slavko Linić, Vlada, Zoran Milanović

ZA DOM SPREMNI

Autor: Aleksandar Stanković / 21.05.2014. Leave a Comment

U Lisinskom zastave, ljudi s kravatama, svi na nogama.Cijela dvorana plješće Jou Šimuniću. Zatim Thompsonu. Šimuniću pljesak zbog ustaškog pozdrava, a Thompsonu zbog nečeg sličnog. Zašto su ustaše privlačne ljudima? Sve ono što povijest zna o njima nije za pljesak. Može li borba za Hrvatsku (pa makar i zločinačka) biti dovoljan razlog da se nekom plješće? Očito da. Dobar dio ljudi smatra da je u borbi za državu dozvoljeno sve. Vjerojatno sami ne bi ubijali ženu i djecu, ali prešutno to drugima odobravaju. Ubij, zakolji da drugi ne postoji! Ponekad popijemo kavu s takvim ljudima, djeca nam se međusobno žene, pridržavamo si vrata na hodnicima stambenih zgrada.. Našu djecu oni ponekad poglade po glavi, raspituju se za zdravlje ukućana. Živimo jedan miran, pristojan, građanski život, dobri smo susjedi…sve dok ne odemo u Lisinski.

 

 

RATA MI DAJTE

Viđeniji branitelj daje intervju za Glas Koncila. Tvrdi kako je mirna reintegracija nešto najgore što se moglo dogoditi Vukovaru. ‘‘Trebali smo ratovati. Bilo bi poginulih, ali preživjeli bi bili ponosni i na svome.“ Branitelja nitko ne pita bi li u ratu žrtvovao kćer ili sina. Svojedobno je Žarko Domljan razgovarao s Tuđmanom o tome koliko je žrtava za Hrvatsku prihvatljivo. Složili su se da bi 15 tisuća mrtvih bila gornja granica koju bi Hrvatska mogla podnijeti. Nisu spominjali vlastitu djecu. Nisu imali srca.

 

 

IZBORI

Bliže se izbori. Izborno vrijeme je vrijeme kada osjećam izvjesnu udaljenost od ljudi koji me okružuju, svih njihovih briga, strasti, strahova. U izbornim debatama ne zauzimam stranu. Sve riječi, sadržaje i misli izrečene u takvim situacijama promatram pod kutom pod kojim ih sami akteri nisu takve plasirali i takvim ih ne doživljavaju. To me odmara, dozvoljavam imaginaciji da se razmaše. Ponekad utišam ton na televizoru i gledam pretendente na vlast kako govore, mašu rukama, smiju se. Izgledaju normalno. Kao ljudi željni pažnje. Svijet u kojem bi svi bili nijemi čini se boljim nego ovaj u kojem smo sada.

 

 

GOTOVINA I TUNE

Kada Ante Gotovina daje intervju, od njega se očekuje da se izjasni, odredi, kaže nešto što bi moglo biti predmetom dnevnopolitičke analize. Kako redovito takvo određivanje izostaje, mnogi su nezadovoljni. Od ratnika se očekuje da zadrži borbenu retoriku, da ratuje u miru, proziva, napada, brani se. Svega toga nema kod Gotovine, tvrdi da je ribar i gotovo. Gdje je nestala ona njegova odlučnost, dosljednost u borbi protiv neprijatelja, militaristički fanatizam? Je li moguće da ratnik postane ribar? Kako kraj svih živih neprijatelja u Hrvatskoj Gotovina ratuje jedino s tunama? Svaka tuni čast, grabežljivac i sve to, al’ tuna nije Srbin.

Filed Under: POLUPJESNIK I BOLESNIK Tagged With: Aleksandar Stanković, Ante Gotovina, autograf.hr, bolesnik, branitelji, Glas Koncila, Hrvatska, intervju, Joe Šimunić, kava, Lisinski, Polupjesnik, rat, Thompson, Tuđman, tuna, Vukovar, Žarko Domljan

LINIĆ

Autor: Aleksandar Stanković / 14.05.2014. Leave a Comment

Svi su ludi zbog Linića. Svi. Koji me okružuju. U očima bližnjih vidim želju za životom dok komentiraju Linića. Malo su zluradi, malo veseli, malo analitični, malo, malo. Uglavnom ushićen svijet. Zadužen da ispravi ono što je krivo, oboružan željama i nagonima za pravdom, svijet koji se iskreno raduje odlasku Linića jer eto ima temu za svakodnevne brbljarije. Meni smjena Slavka Linića ne znači ništa. Smjene u Vladi nisu ono što bi mom životu dalo smisao. Gotovo me sram što tako mislim. Nesiguran u ocjeni svega što se događa, nezainteresiran za Linića i potrese u SDP-u obaram pogled na odlasku kući. Plašim se da ne sretnem nekog tko će me izmasakrirati ovom temom. Provlačim se kroz iglenu ušicu svijeta koji me čudi.

 

ŽENE

Nakon moderiranja okruglog stola na temu nasilja u obitelji na ulici mi se pridružuje šezdesetogodišnjak koji mi objašnjava kako su žene same krive za nasilje kojem su izložene. Štoviše, najčešće lažu da su zlostavljane, udružuju se u kojekakve pokrete kako bi eto napakostile muškom rodu. Ne proturječim mu, gorljiv je, unosi se u lice, a ja ubrzavam korak kako bih ga se otarasio. ”Vi ste dobar voditelj, g.Stankoviću, hvala vam što ste me saslušali i želim svako dobro vama i obitelji.“ Stišće mi ruku i tapše me po ramenu. ”Hvala i vama!”, odgovaram mu.

 

KNJIGA

U Čakovcu upoznajem čovjeka koji tvrdi da nikada u životu nije kupio knjigu. Zatim je kupio moju knjigu i daje mi je na potpis. U prvi moment to doživljavam kao čast, a zatim u drugi, treći i četvrti moment to također doživljavam kao čast. Osjećaja časti ne mogu se riješiti na povratku kući. Već danima ga u različitim prigodama vučem sa sobom. Okupirala me čast, ja sam čovjek-čast, suočavam se s čašću dok gledam izloge, iznenada me salijeće u različitim situacijama. Neobično je časno biti ja. Biti u središtu svijeta sa svojom dragocjenom ličnošću.

 

KOLAČ

Sinoć sam napravio kolač. Nikada u životu nisam. Jučer mi je iznenada došla potreba, pomiješao sam sastojke, sjekao i pekao i na kraju jeo. 44 godine ne razumijem ljude koji od pripreme hrane rade umjetnost. 44 godine nemam razumijevanja za takve priče sve do jučer. Tada mi se na jedan sat javlja potreba za kuhanjem. Nakon toga još jedan sat gledam televizijske kanale na kojima se kuha. Kada se sve zbroji i oduzme, u životu sam dva sata imao interes za kuhanje, a onda sam se zainteresirao za nešto drugo. Recimo za ženu s bradom koja je pobijedila na Eurosongu.

Filed Under: POLUPJESNIK I BOLESNIK Tagged With: Aleksandar Stanković, autograf.hr, bolesnik, brada, Čakovec, čast, čovijek, Eurosong, knjiga, kolač, kuhanje, nasilje, obitelj, osjećaj, pokret, Polupjesnik, promocija, SDP, Slavko Linić, Vlada, žene

KRIZA

Autor: Aleksandar Stanković / 30.04.2014. 1 Comment

Na okretištu tramvaja dva prijatelja od 40-ak godina razgovaraju. Dovijaju se načinu kako naći novac. ‘‘Slušaj, stari, imam jedan stari mountain bike koji bismo mogli malo srediti, oprati, popraviti i staviti na Njuškalo. Možda dobijemo sto kuna, pa svakom pola. Šta kažeš?“ ”Može ‘‘, odgovara ovaj drugi. Uto dolazi tramvaj. Uz obećanje da će sutra razraditi plan akcije razdvajaju se. Jedan od njih stavlja ruke u džepove, drugi se penje u tramvaj i razmišlja kako će potrošiti 50 kuna.

 

 

ZADUŽBINA

Zadužio sam poznanika. Učinio sam mu uslugu, a da on to ne zna. Od tog događaja prošlo je par mjeseci. Sa zaduženim se ponekad sretnem i zadržimo se u kraćem razgovoru. Drugi put se samo pozdravimo kad se sretnemo. Mahnemo si rukom ili učinimo neku gestu dajući do znanja da smo uočili onog drugog. U posljednje vrijeme sve više me proganja osjećaj da bih poznaniku nekako trebao objasniti što sam učinio za njega. Želim da mi na neki način izrazi zahvalnost. Uopće, potreba da se potvrđujem kod drugih ljudi ovaj tjedan je nešto izraženija nego tjedan prije.

 

 

RASTANAK

Rastaju se Vlado Kalember i Ana Rucner. Novine naravno pišu o tome. Uz gomile tekstova koji donose najnovije vijesti o tome kako je došlo do razlaza jedan je posebno zanimljiv. U njemu se govori o neverbalnoj komunikaciji para i to u vremenima kada još nismo znali da su u bračnoj krizi. Autoru teksta posebno je zapeo za oko poljubac koji je Kalember uputio Ani Rucner u jednoj televizijskoj emisiji, pa kaže: ‘‘Analiza neverbalne komunikacije sada već bivšeg para otkrila je da je bila riječ o isforsiranom poljupcu. Ona skoro da se izmiče dok ju on ljubi.“ Ova posljednja rečenica mogla bi biti predložak za finu literaturu. Opisujući tako zamah rukom jedne starije gospođe, Kundera je napisao ‘‘Besmrtnost“.

 

 

KNJIGE

47 posto Hrvata ne čita niti ih knjige zanimaju. Sto novinskih komentatora koristi ovaj podatak da bi se nad njime čudili, da bi osuđivali nepismenu rulju koja ne mari za knjigu. Kako im ne dosadi uvijek biti u pravu, uvijek s iste visine docirati o potrebi čitanja kao pretpostavci izvrsnosti. Čitaj ako hoćeš, ako nećeš, nemoj. Nije li čitanje privatna stvar? Šta me briga jel’ nacija načitana ili ne? Uopće, šta me briga za naciju? Matija Babić ponekad se hvali kako u životu nije pročitao ni jednu knjigu. S Matijom Babićem na kavi mogu izdržati pola sata. S većinom načitanih ni deset minuta.

Filed Under: POLUPJESNIK I BOLESNIK Tagged With: Aleksandar Stanković, Ana Rucner, autograf.hr, bolesnik, dug, Hrvatska, knjiga, komunikacija, kriza, Kundera, Matija Babić, novinar, novine, pjesnik, rastanak, razvod, televizija, Vlado Kalember, zadužbina

RADE ŠERBEDŽIJA

Autor: Aleksandar Stanković / 16.04.2014. Leave a Comment

 

svjetina Radu Šerbedžiju razvlači po kaljuži

uživa u situaciji da pjesnika izjednačuje sa sobom

s njihove strane

svođenje umjetnika na svoju razinu

najviše je što se može postići

 

nije im poso jalov

 

u jednom kratkom trenutku

dok se Šerbedžija brani

dok kao umjetnik ništa ne znači

svi su isti

i napadač i žrtva

i lovac i lovina

 

blato po svima

 

u raspodjeli uloga Rade ipak bolje prolazi

svaka nova uloga

svaka nova pjesma

izmješta ga u iluziju vječnosti

mjesto gdje svjetina ne zalazi

nema pristupa

 

 

ŽIVOJIN PAVLOVIĆ

 

Još malo o Šerbedžiji. Optužili su ga da je sa Žikom Pavlovićem snimao film u okupiranom Vukovaru. Šerbedžija se brani kako zna, a Pavlović se kao mrtav čovjek braniti ne može. Međutim nije zgoreg prisjetiti se njegovih riječi zapisanih još 1987.

 

‘‘Na Balkanu se još čuju halaci jurišnika i smrt se smatra najvećom vrednošću. Život, ljudski život, na Balkanu kao da je prolazna i ružna pojava koje se treba što pre otresti. Radost, radoznalost, raznolikost, obilje – sve to ljude na Balkanu više razdražuje no što veseli i oni, očas zahvaćeni rušilačkim bezumljem,uništavaju sa sladostrašćem sve što je stvorilo ljudsko trajanje, pa i sam život, a i sebe.

 

Otud pod ovim podnebljem ne može začeti nikakva druga tradicija do tradicija razaranja i smrti.

 

Življenje na Balkanu odvija se bez iluzikja. I bez pogleda. Ni u prošlost. Ni u budućnost.

Življenje na Balkanu nije život; ono je slučajnost.“

 

 

—–PJESME—–

 

 

SAMOĆA

 

vozi se sa ženom

 

žena

sređuje kosu

otvara pretinac

gleda se u štitniku za sunce

nervozno pocupkuje nogom

 

zatim uzima mobitel

na kojem ništa ne piše

odlaže ga na stranu

 

cokće kao što cokće Mišo Kovač

 

uzima torbicu

traži nepostojeće stvari

maže ruke s kremom

mijenja stanice na radiju

 

ti nikako ne možeš biti sama sa sobom

pita je

ne mogu odgovara

 

 

NAOPAKA

 

o njoj je mogao puno toga reći

 

zla i naopaka

dodijava mu, isljeđuje svaki njegov korak

u stanju je satima braniti neku svoju teoriju

samo kako bi potvrdila nadmoć

 

ne dozvoljava ničije mišljenje

ustrajava u besmislica i silno je okupirana

stvarima, njihovim položajem  u dnevnoj sobi

i uopće stvarima

 

nema joj se snage oduprijeti

u mladosti je pokušavao

danas odustao

nema svađa u staračkom domu

 

zla žena polaže pravo na njegov život

još od dana

kada mu je kao djetetu

cijepala loše napisane zadaće

lomila češalj

raščešljavajući njegovu gustu crnu kosu

 

mrzi

i češalj i nju

nju puno više

 

ona njega voli

Filed Under: POLUPJESNIK I BOLESNIK Tagged With: Aleksandar Stanković, autograf.hr, Balkan, bolesnik, budućnost, glumac, iluzija, Mišo Kovač, pjesnik, Polupjesnik, Rade Šerbedžija, samoća, umjetnik, Vukovar, žena, Žiko Pavlović, žrtva

ŽURBA

Autor: Aleksandar Stanković / 09.04.2014. Leave a Comment

brzam

nešto sasvim svakodnevno

pa brzam

 

iza mene dva koraka

zaigrana djevojčica

moj rod

s noge na nogu

 

hej Spora

ajde malo požuri

šalim se

 

mama ti je spora

odgovara četvorogodišnje dijete

 

 

ŠOPING

 

u Austriji

sudjeluje u kupnji lončanica za cvijeće

gura kolica

različitih proizvoda

i ženi govori

‘‘hej, možda je nepotrebno to što kupuješ“

 

nekada bi ga poslušala

većinom ne

napravila izraz lica osobe

kojoj se neprestano dodijava

i malo se odmaknula

 

nije ga to smetalo

nije pretjerano držao do svojih prigovora

izgovarao ih je mehanički

da vrijeme brže prođe

 

i prolazilo je

bitno je da je ove subote bio u Austriji

sa izvjesnom strašću sudjelovao

u ritualima koji se tiču opskrbe

na kasi pružio kreditnu karticu

koja je bila olakšana za određen iznos

 

točno za taj iznos

kupio je jednodnevni mir

razmišljanje o svrsi svih tih novih stvari u njegovu životu

stolne lampe, čaše, nešto što bi se moglo nazvati ukrasom za dnevnu sobu

i tako

 

recimo da je sudjelovao u procesima koji bi se mogli nazvati

sustavno izbjegavanje patnje

 

 

NOGA NA GASU

 

na kratkom putu

vrijeme prekraćuje

izračunom koliko goriva troši automobil

 

šest litara je puno

manje od šest je dobro

 

ne sluša radio

ne priča na telefon

ne pjevuši pjesme

 

uglavnom se bori s kompjuterom

i nogom na gasu

nema smisla za društvene igre

šah i slično

al u toj disciplini je dobar

 

ko će ga znati

možda je sve ovo protraćen život

ali borba s tehnologijom

pričinjava mu izvjesno zadovoljstvo

 

 

JOŠ JEDNA PJESMA

 

još jedno buđenje,

jedna pjesma, započinjanje rečenice

 

još jedna pjesma

u kojoj se ogledaju riječi

koje ne govorimo često

 

još jedna pjesmu

na neutabanoj stazi

neotkrivenom tragu

negdje

 

možda večeras napišem pjesmu

nakon koje ću se napiti

 

još samo jedna pjesma

pa neka se stvari događaju istim redoslijedom

samo bez nas

Filed Under: POLUPJESNIK I BOLESNIK Tagged With: Aleksandar Stanković, Austrija, autograf.hr, automobil, bolesnik, cvijeće, dijete, djevojčica, gas, kartica, kolica, korak, mama, noga, osoba, pjesma, Polupjesnik, šala, šoping, vožnja, žurba

BRUCE WILLIS

Autor: Aleksandar Stanković / 02.04.2014. Leave a Comment

čitam pjesme

slušam pljesak

potpisujem knjigu

u Istri

 

ja sam rent-a pisac

u obilasku provincije

 

a moglo bi se to

i drukčije reći

 

ja sam popularan

u naplaćivanju popularnosti

 

bilo kako bilo

ne smeta mi

 

nemam problem Brucea Willisa

koji ne zna jesu li žene s njim zato jer je Bruce Willis

ili zato jer je dobar frajer

 

plaćeni benzin i dnevnica

bura pri povratku

i svjetla velegrada oko ponoći

 

nikakav problem nemam

Bruce Willis bio bi ponosan na mene

 

 

PODILAŽENJE

 

neke žene

znale su reći

da me ozbiljno shvaćaju

tek s poezijom

 

drugi su tvrdili

da imaju posla s ozbiljnom budalom

dok čitaju što pišem

 

ozbiljnim su se činili i jedni i drugi

ljudi naime imaju potrebu zauzimati stajalište

 

ok

žene su to radile možda zbog koketiranja

s njima nikad ne znaš

al svi ti ljudi na neki način bili su razumljivi

 

sve je to bilo dio igre u

kojoj svjesno sudjelujem

jer egu imponira

kada ga tu i tamo netko hvali

 

međutim sve je manje hvale

a u svim tim davanjima

sve manje biva od mene

svatko mi uzme ponešto

pa se onda još danima skupljam okolo

 

sve su rjeđi oni koji

mi pod dupe guraju satensku stolicu

 

 

ŽENA

 

svemu je davala ime

definirala svaku situaciju i svaki odnos

imala potrebu reći kako sve zna

davati mu naputke za ponašanje

 

problem je što to od nje nitko nije tražio

 

‘‘ti si tako negativan“ govorila mu je

trebaš se otvoriti prema ljudima

zabavljati, izlaziti“

 

nervirale su ga njezine riječi

 

kao žena ga je privlačila

kao govornik odbijala

 

s obzirom da je puno govorila

privlačnost je svakim danom bila sve manja

 

na kraju mu se relativno atraktivna žena

učinila beskrajno ružnom

 

nije on bio spreman na radikalne poteze ili takvo što

ali mogao je sebe zamisliti u kaznionici

kako robija zbog zločina iz strasti

 

zamišljati sebe u zatvoru

činilo se kao izlaz

 

 

TOČNO TAKAV

 

recimo

vozi se tramvajem

vidi čovjeka sa slušalicama

i zamišlja kako ga trese struja

 

zatim je na poslovnom sastanku

s debelom svinjom

i zamišlja kako bi bilo da su u seksualnom odnosu

oni i svinja

 

dok razgovara s pristojnom starijom susjedom

razmišlja kako bi bilo da joj odvali šamarčinu

 

ili recimo dok na kasi plaća namirnice

točno zna gdje se nalaze seksualni organi

prodavačice

 

nikome o ovome ne priča

teško je sve to podnijeti

 

on je svatko od nas

ponekad

 

ili ne

 

točnije bi bilo reći

on je kao neki od nas ponekad

samo što on to ne zna

 

takve misli se ne dijele

Filed Under: POLUPJESNIK I BOLESNIK Tagged With: Aleksandar Stanković, autograf.hr, bolesnik, Bruce Willis, budala, frajer, Istra, knjiga, koketiranje, pjesme, pjesnik, poezija, povratak, stolica, tramvaj, velegrad, Zagreb, žena

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    nenad-jovanovic
  2. Povijesni kompromis

    Povijesni kompromis

    marinko-culic
  3. Aleksandar Vučić, najveći ikad

    Aleksandar Vučić, najveći ikad

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    anja-kozul
  2. Dom za “nevidljive”

    Dom za “nevidljive”

    paulina-arbutina
  3. Danju svinjac, noću smrzavanje

    Danju svinjac, noću smrzavanje

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se