novinarstvo s potpisom
Foto: Darko Jelinek
Premijer Zoran Milanović već jako, jako dugo nije dao veliki intervju novinama ili portalima. Od njegovih zadnjih opsežnijih javnih istupa i previše se toga promijenilo: SDP-u ponovno raste rejting, pa se gotovo izjednačuje s HDZ-om, a rejting raste i Vladi, prvi put nakon više od dvije godine. Što je najvažnije, uporno rastu i podaci o hrvatskim gospodarskim performansama. [Read more…]
Boris Lalovac, čuvar državnih kuna koji je prije nekoliko mjeseci na tom mjestu naslijedio Slavka Linića, odlučio nas je porezno rasteretiti. Jer ipak, kriza je ušla u svoju šestu godinu, krajnje je vrijeme da se ljudima pomogne.
Dok krizirate ne valja naprečac smišljati rješenja i donositi odluke. Sve valja pažljivo prostudirati, posavjetovati se s mudrim sijedim glavama na kakvim priobalnim simpozijima, angažirati stručnjake bjelosvjetskog ugleda, u konačnici razmotriti sve opcije i sa supružnikom. Rješenje će se možda čekati malo duže, ali bude li ono briljantno nitko neće zamjeriti.
Istina je da je Lalovac tek nešto više od dva mjeseca u ministarskoj fotelji, no ne treba se zavaravati, dotad je bio Linićeva desna ruka, pa sasvim sigurno od svog prvog dana u Ministarstvu promišlja načine da popravi budžetsku krvnu sliku, ali i da olakša život onima koji mu pune blagajnu.
Nije poznato koliki su resursi utrošeni na smišljanje poreznog rasterećenja koje bi moglo pomoći onim malobrojnim sretnicima koji još imaju posao, no rezultat je tu. Bar ga najavljuju mediji, još uvijek neslužbeno, ali jasno je da im je Lalovac dao izračune.
A oni kažu da će hrvatski radnik na minimalcu (a takvih je, prema državnim podacima, u lipnju bilo 80.481) ovom reformom biti rasterećen za nekih 30 kuna.
Prerano je prognozirati hoće li to prouzročiti navalu na bankare sa zahtjevima za otvaranje štednih računa ili će pošteno iskrizirani radnici krenuti tu veću plaću nemilice trošiti u novim i starim trgovačkim centrima. Šteta je samo što je ova reforma došla tek na izmaku turističke sezone, jer da je stupila na snagu samo koji mjesec ranije, svi bi se oni Nijemci, Nizozemci, Poljaci ili Japanci našli u problemu gdje ljetovati sad kad su najljepše more okupirali rasterećeni domaćini.
Iako bi Lalovčeva reforma, jasno, prvenstveno imala u vidu one kojima je rasterećenje najpotrebnije, prema sadašnjim bi najavama okrznula i one koji se u Hrvatskoj nazivaju srednjim slojem.
Istina, kako se radi još uvijek o neslužbenom prijedlogu nije još potpuno jasno kojim će se brojkama to točno pisati. Jutarnji list tako javlja da bi oni s neto plaćom od 5500 kuna mogli računati na nekih 30 kuna više, Večernji list tvrdi da bi radnici s neto plaćom od 4500 do 7 tisuća kuna profitirali od 78 do 152 kune, a Tportal kalkulira da bi oni kojima mjesečna neto primanja iznose 5.498,48 kuna nakon reforme mogli primati čak 363,44 kune više.
Iako će mnogima zvučati nevjerojatno, ali u Hrvatskoj doista postoje ljudi koji su zaposleni, svakog mjeseca na vrijeme dobiju plaću koja u netu iznosi 11 ili više tisuća kuna. Vjerojatno se, baš poput nekih od vas, tome iskreno čude, pa su njih odlučili dodatno nagraditi za sve one grozote koje su proživjeli krizirajući zajedno sa siromašnom bagrom. Pa će njihov mjesečni neto prihod podebljati s još bar 700, odnosno 1400 kuna, ovisno o mediju koji procjene objavljuje.
Tako će mjesečna ”povišica“ ovih najbogatijih u najgorem slučaju iznositi koliko i dvogodišnja ”povišica“ onih na minimalcu.
Vjerojatno su posve slučajno među ovima prvima i Lalovac i svi ostali ministri, svi saborski zastupnici, predsjednici države, Vlade, Sabora, sudova, direktori i članovi državnih agencija i tko zna koliko još onih što mukotrpno rade da prežive čitav mjesec. Koji peglaju službene kartice u otmjenim restoranima, na posao se voze u službenim limuzinama, besplatno telefoniraju i rodbini u inozemstvu, lutaju svijetom na račun poreznih obveznika…
Sreća je da u ovim kriznim vremenima imamo socijaldemokratsku vladu koja ne misli na svoje dupe već kvalitetnim rješenjima pokušava s ruba ponora spasiti nepreglednu gomilu svojih izmorenih građana. Istina, najprije su to pokušali povećanjem stope PDV-a, podizanjem cijene svih energenata i još ponekim mudrim potezom.
No, za sve koji su preživjeli te crne dane blagoslov stiže u obliku mudre, blagotvorne i nadasve pravedne porezne reforme. Koja, gle čuda, neće pomoći svima, nego samo njima.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
U jesenju operaciju ”rebalans proračuna“ ministar financija Boris Lalovac krenuo je najavom da će proračunsku rupu ovaj put morati krpati rezanjem proračunskih rashoda, jer na strani prihoda do daljnjega nema više ovaca za porezno šišanje.
Usput je spomenuo kako je zahvaljujući Centralnom obračunu plaća otkrio da u državnim i javnim službama oko 20 tisuća zaposlenih prima neto plaću veću od 10.000 kuna, odnosno prosječno oko 20.000 kuna bruto. Ministar Lalovac uvjeren je da tu ima prostora za smanjenje proračunskih rashoda.
Mediji su odmah izračunali da bi 10-postotno smanjenje tih plaća godišnje proračunu uštedjelo oko 40 milijuna kuna, što nije ni jedan posto od procijenjenih 5 milijardi kuna za koliko bi se trebao smanjiti proračunski deficit.
U uvjetima kad je proračunu voda došla do grla svaka ušteda je, međutim, dobrodošla, pogotovo kad se u predizbornoj godini biračima šalje poruka da je koalicijska Vlada socijalno osjetljiva pa u korist općeg dobra uzima od onih koji imaju iznad prosječna primanja, a štedi one koji jedva preživljavaju.
Ako je Lalovac uz podršku Banskih dvora najavom o smanjivanju visokih plaća u državnim i javnim službama želio biračima poslati predizbornu poruku koja godi njihovim ušima, onda je mogao posegnuti za još efektnijim i za proračun barem jednako efikasnim rješenjem. Mogao je, naime, predložiti ukidanje oko trećine od sadašnjih 20 ministarstava, što bi u proračunskim troškovima za plaće donijelo uštedu barem kao 10-postotno smanjenje svih 20 tisuća neto plaća većih od deset tisuća.
Ukidanjem, primjerice, sadašnjih ministarstava uprave, poduzetništva i obrta, zaštite okoliša, branitelja, socijalne skrbi, turizma i regionalnog razvoja i EU fondova i njihovim pripajanjem srodnim ministarstvima ukinulo bi se 7 ministarskih plaća, isto toliko plaća zamjenika ministara, 20 do 30 plaća pomoćnika ministara, oko 70 plaća u kabinetima ministara, značajno bi se smanjio broj posebnih uprava i službi, a time i šefovska mjesta u njima, i tako redom i tako dalje ukinulo bi se do 200 dužnosničkih, šefovskih i savjetničkih radnih mjesta na kojima su bruto plaće u prosjeku tu negdje oko 20.000 kuna.
Lako je izračunati da bi proračun samo na tim plaćama godišnje uštedio 48 milijuna kuna.
Usto bi se smanjili i brojni drugi troškovi, od voznog parka, preko posebnih računovodstava do uredskih i drugih troškova koje svojim postojanjem produciraju posebna ministarstva čije poslove mogu bez većih problema preuzeti državne uprave u objedinjenim i okrupnjenim ministarstvima.
Ukupne proračunske uštede zapravo je teško ad hoc na papiru izračunati jer posebna ministarstva i ministri već svojom logikom postojanja geometrijskom progresijom generiraju nove poslove i nova radna mjesta na koja se uglavnom zapošljavaju stranački i podobni ljudi, i tako u nedogled.
Uspostavlja se i širi mreža poslova u državnoj upravi kojom je sve kompliciranije upravljati i međuresorski je usklađivati zbog čega se, pogotovo u njezinim političkim i upravljačkim vrhovima pretvara u jednu veliku brbljaonicu u kojoj se puno priča, a malo radi na rješavanju sve brojnijih problema diljem države.
Zato ako ministar financija Boris Lalovac, a prije svega premijer Zoran Milanović, doista misle ove jeseni započeti s uvođenjem reda u proračunske rashode, onda bi ukidanjem i spajanjem sadašnjih 20 u 13-14 ministarstava uvjerili javnost i birače da su prvo počeli čistiti pred svojim stranačkim pragovima, od glave, a ne od repa, jer rodno mjesto proračunskih troškova je na vrhu, a ne u sredini ili na dnu piramide.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Novo izdanje državnih obveznica, a riječ je o 1,75 milijardi dolara, predfinanciranje je za iduću godinu jer je Vlada procijenila da je do kraja ove godine povoljnije razdoblje za zaduživanje nego što će biti poslije, kazao je u srijedu zamjenik ministra financija Boris Lalovac za Hrvatski radio.
Hrvatska je dan prije izdala 10-godišnje obveznice vrijedne 1,75 milijardi dolara, odnosno oko 10 milijardi kuna, uz prinos od 6,2 posto, koji je, zahvaljujući velikom interesu ulagača, niži od ciljanih 6,375 posto. Ipak, riječ je o visokoj kamatnoj stopi, koja je u uvjetima kad nema gospodarskog rasta znatno opterećenje za proračun. Podsjetimo, u ožujku ove godine ugovoreno je prethodno izdanje 10-godišnje dolarske obveznice, kada je prinos bio 5,625 posto.
Procjenjuje se da je s obzirom na interes izdanje moglo biti i do pet puta vrjednije. Naime, ukupna vrijednost ponuda premašila je 8,5 milijardi dolara, što upućuje na još i sad veliko povjerenje investitora.
No i sam trenutak očito je bio povoljan jer slično su – samo nešto povoljnije – prošle i mađarske i slovenske obveznice. Mađarska je dan prije Hrvatske izdala 2 milijarde dolara vrijedne obveznice na rok od deset godina i s prinosom od 5,93 posto i ponuda je također dosegnula pet puta veću vrijednost, a Slovenija je državne vrijednosne papire ”utopila” još krajem prošlog tjedna. Riječ je o trogodišnjem izdanju, s kamatom od 4,7 posto. Inače, obveznice slovenske države na rok od deset godina u ovom trenutku dosežu prinos od 5,88 posto.
Lalovac je istaknuo da to zaduženje nije za pokrivanje rashoda ove godine, već je riječ o predfinanciranju za iduću godinu jer je Vlada procijenila da je razdoblje do Nove godine povoljnije za zaduživanje zbog popustljive monetarne politike američke središnje banke. Objašnjenje je vrlo zanimljivo s obzirom na to da je ministar financija Slavko Linić donedavno tvrdio kako neće biti potrebna nova zaduživanja do kraja ove godine, zadnji put na MMF-ovu godišnjem sastanku prije otprilike mjesec dana.
Očito, ipak je odlučio iskoristiti povoljan trenutak na tržištu jer se iduće godine, zbog oporavka američkoga gospodarstva, očekuje smanjenje poticaja američkog Feda, zbog čega bi kamate i prinosi na svjetskim financijskim tržištima mogli porasti, a već u prvim mjesecima iduće godine na naplatu dolaze velike otplate duga, no novca za njihovo pokriće u proračunu – nema. Naime, u veljači 2014. dospijeva obveznica od 667,9 milijuna eura, u travnju euroobveznica vrijedna 512,5 milijuna eura, a prema prijedlogu proračuna planira se da će proračunski manjak u 2014. biti veći od 17 milijardi kuna.
Prema dosadašnjim najavama, taj bi manjak mogao biti razlog i za nova zaduženja iduće godine, odnosno ministar Linić to je i potvrdio. ”Hrvatska će se idućih pet do šest godina neprekidno zaduživati”, najavio je nedavno. Opravdanje za nova zaduženja vidi u politici bivših vlada, za koje tvrdi da su kredite usmjerile u potrošnju, a ne u razvoj.
S obzirom na prijedlog proračuna za 2014. te fiskalne projekcije za 2015. i 2016. godinu, u kojima razvoja gotovo i nema, sve bi snage trebale biti usmjerene na što efikasnije povlačenje novca iz EU-ovih fondova, no kako sada stvari stoje, već u 2013. i u tom bismo segmentu mogli biti u minusu.
