U prepunoj Velikoj dvorani Novinarskog doma glavni urednik VBZ-a Drago Glamuzina ocijenio je da je humanizam najveća vrijednost knjige ”U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo”. O postojanju Boga nema dokaza, kazao je Glamuzina i dodao da je siguran ako i postoji Bog, da se ne miješa u naš život i da ga ne možemo kupiti nikakvim vjerovanjem. [Read more…]
Žanićeva sociologija jezičnog iskustva
Ivo Žanić, ”Jezična Republika – Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba”, Jesenski i Turk, Zagreb, 2016.
Najnovija knjiga Ive Žanića “Jezična Republika” ima kristalno jasni podnaslov: “Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba”. U knjizi se (socio)lingvistički relevantno spominje “valjda stotinjak pjesama, od međuratnih šlagera preko zlatnih desetljeća domaćih festivala do onih što pripadaju raznim današnjim globalnim žanrovima”. [Read more…]
Postmoderna pretvorena u kutiju domaćih keksa
Borivoj Radaković, ”Što će biti s nama”, VBZ, Zagreb, 2015.
Gotovo svaka njegova rečenica bremenita je aluzijama, kojima pronalazi cijepne podloge podjednako u Mažuraniću, Šenoi, Prevertu, Lennonu, Zupcu i drugima
Uzimajući u ruke “Što će biti s nama” (VBZ, 2015.), pomislio sam na njegova kultnog prethodnika, na “Sjaj epohe” (1990.), i na njihova pisca Borivoja Radakovića, odnosno na književnog protagonista “Boru”. [Read more…]
Dobitnik : Završni, treći dio dramske trilogije Kvart
Kao i prethodna dva teksta, “Amateri” i “Grupa” (oba nagrađena kao najbolji izvedeni tekstovi na Danima satire!), i “Dobitnik” se bavi sudbinama ljudi s periferije, periferije grada i života.
U tipičnom kvartovskom kafiću okupljaju se takozvani stalni gosti. Ruka je kemičar bez posla, Ćuk je branitelj u mirovini, inače boluje od PTSP-a. U kafić počinje dolaziti tajanstveni Profesor čiji je ugled narušio brutalan incident na poslu. Kafić vodi konobarica Mima, pravim zanimanjem odgojiteljica, čvrsta i odlučna žena koja održava red u kafiću u kojem katkad bude previše alkohola, buke, pa i tučnjava. [Read more…]
Kratka povijest poniženja
Kao što ljudska bića sliče na roditelje i bliže ili dalje pretke, tako pisci podsjećaju na svoje duhovne srodnike. Naravno, nijedna tvrdnja nije bez iznimaka, pa ni ovu ne treba shvatiti kao apsolut. U slučaju engleskog pisca Juliana Barnesa, rođenog 1946. u Leicesteru, takav možebitni predak ne potječe iz anglosaksonskog, nego iz frankofonskog kruga. Možemo pretpostaviti da se razlozi duhovne komplementarnosti kriju u obrazovanju, izboru po srodnosti, osjećaju za drugo(ga) i tako dalje, ali nema sumnje da se uz Barnesovo ime najčešće spominjao Gustav Flaubert. Ne zato što su jedan i drugi studirali pravo ili zato što su obojica patili od ”neizlječiva romantizma”, koliko god to Barnes možda i ne bi volio priznati. [Read more…]
