Katarina Livljanić je muzikologinja koja je dobar dio života posvetila proučavanju srednjovjekovne glazbe i pjevanja, osobito sakralnog, kako pučkog, tako i onog kodificiranog u obliku korala. Koliko je cijenjena kao znanstvenica najbolje će reći podatak da je već petnaest godina profesorica navedenih disciplina na pariškom Sveučilištu Sorbonne, a čitave je semestre gostovala i na drugim sveučilištima svjetskoga glasa, između ostalog i na američkom Harvardu. [Read more…]
Lagati na crkvenom pragu? Može!
Zar jedan hrvatski branitelj može biti barbar? Zar može biti terorist, militant i fašist? Ova je pitanja u vrlo službenoj prigodi i na najslužbenijem mogućem mjestu, u Vladi Republike Hrvatske, sjedeći sučelice hrvatskom premijeru i dvojici ministara, odjeven u svečanu odoru visokog policijskog časnika, izrekao Josip Klemm. Ni na jedno od tih pitanja Josip Klemm prošlog ponedjeljka nije dobio odgovor. Pitanje je izrečeno javno, u izravnom televizijskom prijenosu, pa su odgovori uskraćeni i čitavoj javnosti. [Read more…]
Mučenik, ”izdajnik” i ”komunjara”
Westminsterska opatija u Londonu jedna je od najvažnijih crkvenih građevina kršćanskog Zapada, ne samo zbog svoje veličine i gotičke kamene ljepote, nego i kao svjetionik kulture. Grobovi i spomenici podignuti čitavoj plejadi velikih engleskih umjetnika učinili od Westminsterske opatije pravi panteon velikana duha. Odajući im počast, poglavari Anglikanske crkve vodili su se u prvom redu kriterijem veličine njihovih djela ostavljenih čovječanstvu. [Read more…]
Sederovo je sunce istinsko kao Isus
Sumnja je oduvijek bila vjerna sestra onih koji život, smrt i svijet oko sebe pokušavaju vidjeti iznutra, duhom. Sumnja neprestano prati, provjerava, iskušava i učvršćuje svaku istinsku vjeru. Naravno, to ne vrijedi za one koji su svoju vjeru unizili do apsolutne istine i dogme za koju su spremni žrtvovati život, prije tuđi nego svoj. Kažem unizili, jer vjera u ideal koja kroči svijetom praćena sjenom svoje sumnje stvar je višega reda nego što je slijepo prihvaćanje “istine” propisane s bilo kojeg mjesta moći, bila to država, burza, crkva ili partija. [Read more…]
Promašeni život Ivana Supeka
”Ti si jedan hrvatski krvnik svog naroda, izrod, hulja. Znam te stara jugoslavenčino.
Okružen si huljama, zlotvorima pa ne znaš što radiš. Za milione Hrvata, zapamti, je Tuđman Bog – svetinja. A tko dirne u svetinju, znaš što ga slijedi.” [Read more…]
Posljednji dani čovječanstva
Na bojišnici kod Saarburga, na njemačko-francuskoj granici, u Prvom svjetskom ratu snimljena je fotografija na kojoj se usred polja vidi visoko kameno postolje, a na njemu kip čovjeka ruku podignutih u zrak. Izgleda kao čovjek koji se predaje. Ali, to nije bilo koji čovjek. Po krpi privezanoj oko bokova u golom čovjeku prepoznajemo Isusa Krista. Na staroj se fotografiji naziru i čavli koji vire iz probodenih nadlanica, a premda mu lice gleda na drugu stranu, pa se vidi je li na njemu izraz agonije ili smirenosti u smrti, čovjek kojeg prikazuje ovaj kip usred pustog polja nesumnjivo je živ. [Read more…]
Bezpridržajno poklonjena KGK
Odlukom predsjednika Romana Herzoga, od 1996. godine 27. siječnja je upisan u službeni državni kalendar Savezne Republike Njemačke kao Dan sjećanja na žrtve nacional-socijalizma. U mnogim zemljama širom svijeta taj se datum obilježava i kao Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Pa tako i u Hrvatskoj. [Read more…]
Hrvatska nije uskrsla NDH
”Za dom spremni” je stari hrvatski pozdrav koji je čak i uglazbljen u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivan pl. Zajca. Ova neistinita i stupidna tvrdnja godinama se toliko često gebelsovski ponavlja da je u demokratskoj hrvatskoj javnosti već stekla pravo na javnost kao jedno od ravnopravnih mišljenja o povijesnim činjenicama. [Read more…]
Nepokoreni Lisinski
Nives Celzijus pokorila Lisinski! Kopka me ovaj naslov otkako sam ga barem dva dana gledao na naslovnoj stranici portala velikih novina. Nije važno kojih, premda sam sretan što nisu bile ove u kojima pišem. [Read more…]
Malo topline prolazi mi rukama
Rastužio sam se, baš onako vrlo osobno rastužio kada sam doznao za smrt Thomasa Tranströmera. Taj mi je švedski pjesnik na osobit način bio prirastao srcu. Njegovo ime ostat će znak bliskosti i povezanosti s vrlo dragim ljudima. Nešto poput šifre po kojoj se prepoznajemo, tonalitet radosnog smijeha u kojem mislimo jedni na druge. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 33
- 34
- 35
- 36
- 37
- …
- 42
- Next Page »