Predsjednik Zoran Milanović učinio je gestu kojom je pokazao da razumije stanje hrvatskoga društva u kojemu je, malo-po-malo, ustašofilija ozbiljno zaprijetila ustavnim vrijednostima Hrvatske, a i važnim političkim načelima na kojima ne počiva samo Hrvatska, nego i cijeli moderni zapadni svijet. [Read more…]
Bio bih gnjida kada ne bih glasovao za Milanovića!
Najprije par rečenica o Katarini Peović i ekstremnoj ljevici u Hrvatskoj. Ona nema političke vještine. Ne može se graditi stranka ili opcija oko jedne intelektualke koliko god bila potkovana ako nema ono nešto – i malo soli u glavi. To je valjda shvatio i Dragan Markovina koji se povlači s čelnog mjesta Nove ljevice jer odličan je intelektualac, ali slab je političar. [Read more…]
Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori
Scena prva: Let iznad kukavičjeg povjerenstva
Prvi krug predsjedničkih izbora je za nama. Unatoč prilično raširenom pesimizmu na ljevici, Zoran Milanović je pobjednik prvog kruga. U utrci s još deset protukandidata, od kojih je bilo još dvoje jednako izglednih kao i on, oko 3 posto prednosti pred Grabar-Kitarović je vrlo dobar rezultat, za mnoge neočekivan. Zapravo, očekivalo se da će gro glasova rasporediti Milanović, Grabar-Kitarović i Škoro, i realno se moglo prognozirati sva tri rezultata koja jamče ulazak pojedinim kandidatima u drugi krug. [Read more…]
Lekcija Angele Merkel Miroslavu Škori i ustaškoj desnici
U petak 6. prosinca Angela Merkel je u Auschwitzu položila vijenac od palminih i čempresovih grana s tri reda ruža, crnih, crvenih i žutih, s vrpcom u jednakim bojama. Prije nego se u tišini odmaknula nekoliko koraka unatrag, poravnala je vrpcu da ljepše pada niz vijenac.
Ta je kretnja bila, naoko, sitna, beznačajna, nesvjesna, nešto što učinite kad ne znate što biste s rukama, ali opet, kad predsjednica njemačke savezne vlade namješta njemačku zastavu na mjestu gdje su Nijemci ubili više od milijun i sto tisuća ljudi, to je ispunjeno značenjem, u isto vrijeme i dostojanstveno, i strašno, i na čudan način nekako i ponizno i ponosno i, prije i poslije svega, domoljubno. Nema možda domoljubnijeg čina od toga.
Angela Merkel činila se u tome trenutku kao neka kućanica kad namješta stolnjak koji se jednim krajem nakrivio ili u milimetar poravnava porculanske figurice na polici iznad kamina. Njezina je mala gesta govorila da je ona ozbiljna i odgovorna gospođa i da sve u njezinu domu mora biti pod konac.
Jednaka je bila i u kasnijem govoru. Premda nije bilo lako, barbarski zločini njezinih zemljaka, priznala je, ispunjavali su je dubokim sramom, izravno je i bez okolišanja preuzela odgovornost za sve, plinske komore, glad, hladnoću, epidemije, mučne pseudomedicinske eksperimente i prisilni rad do potpune iscrpljenosti.
“Auschwitz je bio dio njemačkog Reicha, njemački istrebljivački logor”, istaknula je Angela Merkel ne tražeći nikakve poštede ni samilosti za svoje. “Važno mi je naglasiti tu činjenicu”
Sve je pedantno nabrojila, prije nego što je zaključila kako je Auschwitz bio samo njihova, njemačka svinjarija. “Oświęcim se nalazi u Poljskoj, ali u listopadu 1939. Auschwitz je bio dio njemačkog Reicha, njemački istrebljivački logor”, istaknula je ne tražeći nikakve poštede ni samilosti za svoje. “Njime su upravljali Nijemci. Važno mi je naglasiti tu činjenicu. Važno je jasno identificirati počinitelje. Mi Nijemci dugujemo to i žrtvama i sebi.”
I tu je ona stavila točku iza koje nije bilo ništa. Angela Merkel nije tražila druge krivce, nalazila ispriku za zločin, umanjivala ga ili, nedao Bog, sumnjala da se on uopće dogodio.
Nije, nadalje, naglašavala da je i na njihovoj strani mnogo nedužnih stradalo, premda su milijuni njemačkih civila ostali zgnječeni pod ruševinama nakon katkad potpuno besmislenih savezničkih bombardiranja.
Nije spomenula njemačke vojnike koji su još i godinama poslije rata skapavali kao životinje u sovjetskim logorima u polarnom pojasu, a ni njemačke supruge, majke i kćeri koje su crvenoarmejci silovali.
Premda nije bilo lako, barbarski zločini njezinih zemljaka, priznala je, ispunjavali su je dubokim sramom, izravno je i bez okolišanja preuzela odgovornost za sve, plinske komore, glad, hladnoću, epidemije, mučne pseudomedicinske eksperimente i prisilni rad do potpune iscrpljenosti
Predsjednica njemačke vlade, napokon, nije izgovorila slavnu rečenicu: “Ostavimo prošlost iza sebe i okrenimo se budućnosti”, niti se sjetila dodati naš omiljeni začin: “Osuđujem žrtve svih totalitarnih sustava”.
Njezino priznanje krivnje stajalo je samo za sebe, kao što na kolodvoru Wittenbergplatz, nedaleko od otmjene berlinske robne kuće KaDeWe, u spomen na Židove koji su s toga mjesta otpremani u smrt, i danas stoji popis stratišta: Auschwitz, Stutthof, Maidanek, Treblinka, Teresienstadt, Buchenwald, Dachau, Saschsenhausen, Ravensbrück, Bergen-Belsen, Trostenez, Flossenbürg, “mjesta terora koja nikada ne smijemo zaboraviti”.
Angela Merkel je to napravila kako to Nijemci inače čine, jednostavno, bez ukrasa, iskreno i pošteno, za razliku od nas Hrvata, koji se uvijek nešto dovijamo, lažemo, vrdamo, krijemo i muljamo.
Ona je u Auschwitzu bila, rekao sam već, u petak 6. prosinca, a dva dana kasnije, u nedjelju 8. prosinca, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski gledali smo predizborni skup Miroslava Škore, koji o Drugom svjetskom ratu i žrtvama koncentracijskih logora ima malo drugačije mišljenje, koji bi da se to još istraži, da se, kako je rekao, slučaj prekopa, a nije sasvim jasno ni da on žrtve smatra žrtvama.
Jer, vidite, bio je tu i njegov prijatelj i plameni poklonik Velimir Bujanec, koji je jednom davno, prije dvadeset pet godina, pred zagrebačkom Židovskom općinom dijelio letke s natpisom “Židovi, van!”, a u gledalištu koncertne dvorane smo vidjeli i odvjetnika Željka Olujića koji je Bujanca dosjetljivo branio sljedećim riječima: “Čak i da je to bio slučaj, to bi bilo nedovoljno za optužbu o rasnoj i vjerskoj mržnji. Naime, to može značiti i poziv da se izađe iz zgrade i razgovara!”
Oni su došli iz svih krajeva domovine u Lisinski, u majicama s natpisom “Sad il’ nikada!”, ali odnekud kao da prepoznajete njihova neobrijana lica, vidjeli ste ih zagrnute zastavom u kolovozu u Kninu ili u studenom u Vukovaru
Za slučajeve zvjerskog istrebljivanja onih druge vjere, narodnosti i političkog uvjerenja, koje naši nisu možda radili tehnički potkovano i organizirano kao Nijemci, ali su manjak znanja uspješno nadoknađivali srčanošću, glasači Miroslava Škore ne osjećaju osobitu krivnju i kajanje. Oni su došli iz svih krajeva domovine u Lisinski, u majicama s natpisom “Sad il’ nikada!”, ali odnekud kao da prepoznajete njihova neobrijana lica, vidjeli ste ih zagrnute zastavom u kolovozu u Kninu ili u studenom u Vukovaru.
Jednostavni, domaći ljudi, koji popiju pa pjevaju ustaške, a katkad ih i bez alkohola spontano puste iz grla, na spomen Jasenovca samo će odmahnuti.
U poznatom i sigurnom okruženju, na domaćem terenu, među svojima će kazati kako Židovi, Srbi, Cigani i komunisti, prči im mater, bolje nisu ni zaslužili, no ako se zateknu na neprijateljskom teritoriju, pa još na televiziji, dovijat će se nekako umanjiti zločin, upozoriti kako su i drugi činili jednake, ako ne i gore gadosti, a oni, naravno, osuđuju sve totalitarne sustave i, napokon, ono kad su ih snimili da pjevaju Juru i Bobana, to je bilo istrgnuto iz konteksa.
Sedamdeset pet godina od kraja Drugog svjetskog rata ustaška se bagra uporno izmotava isplatiti jedan dug, i žrtvama i svome narodu.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Mir, Balkane, dome moj: neka ti bude mir Oleže Mandiću!
Imam ili nemam mira? To me zaista muči. Ne prođe dan, a da ne maknem nekoga sa mog Facebook zida. Ima dana kada ih ”pobrišem” više. Em konstatiram da je netko lajkao neki fašistički portal tipa Dnevno, em neki lik odjednom stane psovati mene jer ”mrzim državu i sve što je hrvatsko”, pa se pitam što je dotični uopće radio na mome zidu, em se agresija pojavljuje među komentatorima, pa se nakon oštrog starta i prema dobrim nogometnim uzusima odmah hvatam za crveni karton… [Read more…]
Jedna Europa za sve osim nas
Prekrasno je bilo u nedjelju gledati na desetine tisuća građana koji su se uoči izbora za Europski parlament razlili po Kölnu, Leipzigu, Münchenu, Frankfurtu ili Berlinu noseći transparente kontra desnih populista. Zajednički moto tih većinom mlađih stanovnika Savezne Republike Njemačke bio je: “Jedna Europa za sve” (”Ein Europa für Alle”). [Read more…]
Neka Kolinda GK pozdravi ovako: ”drage ustaše i dragi četnici”
Gospodin Bujanec je hrvatskoj javnosti zaista ponudio pravi politički događaj! Za medije je dao izjavu koja ga definitivno prokazuje kao beskrupuloznog manipulatora i sramotu novinarske profesije. Mrtav-hladan, pohvalio se partnerstvom s četnikom i ratnim zločincem Šešeljem u predizbornoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. [Read more…]
Ljubavnu dramu predsjednice i Bujanca već je neugodno gledati
Esdepeovci nam za izbore za Europski parlament spremaju nešto specijalno. Jutarnji list javlja kako je Davor Bernardić ozbiljno naumio skrenuti udesno i postati, kako se to danas kaže, suverenist. [Read more…]
Briga za holokaust? A što s Bozanićevim ustašama s Kaptola 25?
U četvrtak, 24. siječnja, ispred zagrebačke katedrale je upriličena komemoracija za žrtve holokausta povodom Dana sjećanja na holokaust, 27. siječnja. [Read more…]
Hrvatska postaje opasnija za demokraciju nego u devedesetima
Svi znamo o čemu se radi, a opet, valja ponoviti, usprkos mučnini koju izaziva. Sutkinja Snježana Šagud kaznila je satiričare News Bara zbog teksta iz svibnja 2015. pod naslovom “Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura”. [Read more…]