Ne toliko ideološka gusta magla ni svjetonazorski sumrak koliko crni mrak žurnalističke neprofesionalnosti i ekstremnoga politikantskog uvlačenja u neku stvar gledateljstva, koje u dokonom surfanju slučajno zapne daljinskim na bilo kojoj minuti ”Oluje”, nadomjesnog formata Mreže TV za suspendiranu ”Bujicu”. Ideološki klon desno jako nakrivljenog voditelja, kontroverznog političkog začinjavca Velimira Bujanca (policija ga tereti da je dilao drogu, a i našla mu je nešto ”bijelog”), izvjesna Ozana Bašić promovirala je u ponedjeljak (25. studenoga) navečer u svom talk showu tip novinarstva koji se u svim početnicama te struke beziznimno navodi kao ogledni primjer nedopustivoga. Ne čuti i drugu stranu!

 

A urednici i voditeljici Ozani Bašić i njezinoj dvojici sugovornika iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara druga je strana bila – meta. Koju ”bezodvlačno” treba odstrijeliti. Spidermanima u crnom ta druga strana nije relevantan sudionik lova na istinu! Pa, analogno, ni Mreži TV.

 

Dok joj kolega Bujanec, čvrsto iza rešetaka, priprema svoj obrambeni nastup u klasičnom pravosudnom formatu o navodnoj preprodaji kokaina, plaćanju starleta drogom i podmuklim ”udbaškim” podmetanjima medijskom velikanu od kojeg drhti državni vrh, voditeljica mrvi i preostale otporne točke ”nenarodne vlasti”. Šef stožeraša Tomislav Josić i ”pravni mu savjetnik” Vlado Iljkić gotovo su se rasplakali od tuge i jada što su trojica državnih prvaka sa svojom svitom, srca kamenih i plitke pameti, na Dan sjećanja na vukovarsku žrtvu ”pobacali vijence u travu ili nekamo u smeće”, ”ostavili na cjedilu strane diplomate” i ”pobjegli u Zagreb u skupim i zagrijanim automobilima”.

 

A morali su ”biti s narodom na groblju”, nitko im to nije onemogućio, kako mediji to neobjektivno komentiraju. ”Čast iznimkama…” Pogled u voditeljicu i podrazumijevajući smiješak.

Šef stožeraša Tomislav Josić i ”pravni mu savjetnik” Vlado Iljkić gotovo su se rasplakali od tuge i jada što su trojica državnih prvaka sa svojom svitom, srca kamenih i plitke pameti, na Dan sjećanja na vukovarsku žrtvu ”pobacali vijence u travu ili nekamo u smeće”, ”ostavili na cjedilu strane diplomate” i ”pobjegli u Zagreb u skupim i zagrijanim automobilima”

 

”Samo da su malo pričekali dok dostojanstvena kolona naroda ne prođe, pa su se onda mogli priključiti na začelju, jer ne može se prekidati hodočašće 150 000 ljudi koji su došli s cvijećem i sa svijećama odati počast palim herojima”, objašnjavali su Josić i Iljkić oborenih pogleda i teškim jadom zgrčenih lica. Voditeljica im je navijački povlađivala, što je profesionalno nedopustivo jer joj žurnalistički objektivan bonton nalaže makar i prikrivenu neutralnost. Poticala ih je na to da ”iz prve ruke” razobliče Josipović-Leko-Milanovićevo ”vukovarsko licemjerje”, naknadnu pamet ”iz izbjeglištva” u Zagrebu i ”uporabu tajnih službi protiv hrvatskog naroda”.

 

Slikama (”koje ste nam susretljivo ustupili”) i vlastitim komentarima koji ne ostavljaju sumnju o karakteru ideološkog mentorstva, O. Bašić popunjavala je praznine u žestini Josić-Iljkićeva ”domoljubnog” baraža.

 

Iz petnih je žila troje u studiju Mreže TV ”dokazivalo” kako, eto, ova vlast mora otići – odmah, ne sutra ili prekosutra! Ne na ”nekakvim izborima”, naime, za dvije godine. Oni su tu, ZNA SE i hvala dragom Bogu, s ”najmanje 500 000 ljudi” koje su, tvrde stožeraši, kadri dignuti na noge lagane dok kažeš keks! ”Hoćete li?”

 

Stotinka sekunde zatečenosti nehotičnim iskliznućem iz površno zapamćenog scenarija talk showa: ”Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati stanje”. Ugrubo, jasna je poruka olujnog formata Mreže TV, ”narod koji hrvatski diše” u poodmakloj je fazi formiranja navalnih zdrugova da se nasele obje strane Markova trga i onda će Lijepa NAŠA…

 

Neka joj Bog pomogne! I svima koji će jamačno već dan poslije (kao ono za 10. travnja 1941.?) pojedinačno i skupno proklinjati svoju blesavu glavu omamljenu izmišljenim mitovima, još mokru od svete vodice i zakađenu tamjanom. Jer nije znala pravodobno i bez sentimenta razlučiti dobro od zla, a povijesne joj pouke ionako nikad nisu bile jača strana.

 

Legitimno je pravo Mreže TV, u sklopu zakonskih i profesionalnih normi, emitirati i (ultra)desničarski program, ako ga tko želi gledati, kovati u (tv)zvijezde ljude svjetonazorskih, političkih, moralnih i stručnih kapaciteta jednog Velimira Bujanca i Ozane Bašić. Gledateljevoj je pak svijesti, savjesti, svjetonazorskim, političkim i intelektualnim interesima i potrebama u najširem smislu ostavljena beskrajna sloboda daljinskog upravljača: promijeniti program!

Legitimno je pravo Mreže TV, u sklopu zakonskih i profesionalnih normi, emitirati i (ultra)desničarski program, ako ga tko želi gledati, kovati u (tv)zvijezde ljude svjetonazorskih, političkih, moralnih i stručnih kapaciteta jednog Velimira Bujanca i Ozane Bašić. Gledateljevoj je pak svijesti, savjesti, svjetonazorskim, političkim i intelektualnim interesima i potrebama u najširem smislu ostavljena beskrajna sloboda daljinskog upravljača: promijeniti program!

 

Može se otprilike pretpostaviti koji su gledatelji ostali uživati u ”Oluji” Ozane Bašić u ponedjeljak navečer, a koji su pritisnuli na daljincu gumb ”traži dalje”. Međutim, profesionalno je nedopustivo i za tv-kuću kompromitantno emitirati u udarnom večernjem terminu politički talk show o iznimno vrućoj temi, gdje troje ideoloških blizanaca u studiju – voditeljica plus dvojica stožeraša, osumnjičenih za vukovarsku diverziju protiv najviših državnih predstavnika – bez milosti lupaju po vlasti s pozicija monopola na istinu.

 

Osnovni bonton struke, bez obzira na imperativ objektivnosti radi uvažavanja gledatelja različitih političko-svjetonazorskih opredjeljenja, nalaže posjesti na stolac u studiju i respektabilnog Josić-Iljkićeva neistomišljenika ili makar upućenog ”iz prve ruke” neutralca. Primjerice, novinara od imena i prezimena koji je s lica mjesta, iz Vukovara i dviju kolona pratio zbivanja toga nesretnog 18. studenoga 2013.

 

Rezultat talk showa bio bi profesionalno korektan, a format dinamičan i zanimljiv. Dvojcu u karakterističnom crnilu, međutim, nije postavljeno ni jedno jedino provokativnije pitanje, a bilo je razloga za njih milijun. Sva su unaprijed sastavljena po napadno uočljivom alibi-scenariju opravdavanja i negiranja krivnje stožeraša, HDZ-a i ”Crkve u Hrvata” za neviđenu sramotu nanesenu ne ”nenarodnoj udbaškoj vlasti” i trojici predsjednika osobno, nego najvišim institucijama Republike Hrvatske i zemlji u cjelini. Tamo neka skupina nedozrelih primitivaca na brdovitom Balkanu, podsmjehuje se demokratski zreliji svijet, s krunicama oko vrata i užarenih očiju od mržnje prema manjinama, gazi svetu vukovarsku žrtvu baš na Dan sjećanja, kad cijela zemlja mora biti u istoj koloni!

 

Urednicu ”Oluje” Ozanu Bašić nitko od šefova u Mreži TV nije na to upozorio, kad već sama nije znala novinarsko pravilo o ”dvije strane” (pa i tri, četiri… ako treba!), a morala je znati želi li se baviti uvjerljivim žurnalističkim zanatom umjesto politikantskim desničarenjem najprimitivnijeg agitpropovskog tipa. Bašić je uspješno predstavila svoj vukovarski format samo kao neobavezan debatni klub čangrizavih usidjelica, koje nervozno kopaju po vlastitim bradavicama na nosu, tračaju i potajice smišljaju spačke i osvete.

 

A možda je Mreža TV samo tehničkom omaškom izostavila napomenu uz diletantski uradak novinarskih samouka: ”Promidžbeni prilog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara”? Da nije, svako bi kritičko grintanje jednostavno bilo bez smisla.