Ministar policije Ranko Ostojić gostojući kod Aleksandra Stankovića ostaje dosljedan odluci da podržava Zorana Milanovića za šefa SDP-a, pa onda i Vlade, te tako ne vidi da je išta dokazano ili potkrijepljeno argumentima u optužbama Slavka Linića. Naime, kaže, da Slavko Linić mora dobiti nogom u dupe i biti izbačen iz stranke.

 

I tako počinje tjedan (meni tjedan uvijek počinje nedjeljom u 2 popodne) koji će sve do subote i sjednice Glavnog odbora SDP-a biti označen pitanjem je li većina u zemlji pokvarena i politički nepismena i glupa kao novinar Jutarnjeg lista Davor Butković, koji ne samo što vrši rektalne analize Zorana Milanovića već i ne želi čuti Mirelu Holy koja jasno kaže da nema saveza sa SDP-om (a bez toga saveza ORaH-a i SDP-a se HDZ sasvim sigurno vraća na vlast) ukoliko Zoki ostane u sedlu ili je većina onih koji razmišljaju što je gore, to jest, gadi li im se više HDZ ili SDP, pa im svaki analitički članak dođe na isto, jer smo svi skupa potonuli u očaj. Dobro, gotovo svi, ja još imam u sebi neki tračak kršćanske nade.

I tako počinje tjedan (meni tjedan uvijek počinje nedjeljom u 2 popodne) koji će sve do subote i sjednice Glavnog odbora SDP-a biti označen pitanjem je li većina u zemlji pokvarena i politički nepismena i glupa kao novinar Jutarnjeg lista Davor Butković, koji ne samo što vrši rektalne analize Zorana Milanovića već i ne želi čuti Mirelu Holy, koja jasno kaže da nema saveza sa SDP-om (a bez toga saveza ORaH-a i SDP-a se HDZ sasvim sigurno vraća na vlast) ukoliko Zoki ostane u sedlu ili je većina onih koji razmišljaju što je gore, to jest, gadi li im se više HDZ ili SDP, pa im svaki analitički članak dođe na isto, jer smo svi skupa potonuli u očaj. Dobro, gotovo svi, ja još imam u sebi neki tračak kršćanske nade

 

Naravno, budući da je predsjednik Ivo Josipović u petak 31. sibnja na HTV-u rekao da će početkom tjedna javiti naciji je li Milanović zloupotrijebio tajne službe protiv Slavka Linića (Ranko Ostojić, rekoh, već požuruje i staje na stranu Milanovića), ta bi tema – je li, nije li – mogla prerasti u novu dramu i još više usmjeriti pažnju javnosti prema suboti i sjednici navodnih socijaldemokrata.

 

Kako će se ovaj tjedan štošta razotkriti i dogoditi (pa i to da će Kolinda Grabar Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Republike) i svi će trkeljati o politici, osim oni poplavljeni u Slavoniji koji će, bojim se, biti zaboravljeni kad počne nogometna hrvatska farsa u Brazilu (da, da, zaboravljaju se bitne stvari: tako je svijet, recimo, zaboravio na ”izgubljeni” malezijski zrakoplov koji je nestao 8. ožujka), ja ću vam danas pojasniti nešto što je svećenicima, većini njih, dobra vijest (dao sam je već u tjedniku Express, ali tu vijest želim priopćiti i na našem portalu). Govorit ću vam o seksu u Crkvi. Kako to, Pilselu, svi o politici, a ti o seksu? Da, baš tako! Što, nije cool?

 

Crkva, naime, otvara svoja vrata. Sve brže, ako je to mjerljivo u kontekstu crkvene povijesti. Nismo ni pomislili da ćemo imati i ”umirovljenoga papu”. Eto, i to se dogodilo. Hoćemo li imati regularno oženjene svećenike koji će to stanje moći slobodno odabrati? Sasvim sigurno. Kada? Skoro, jer to praksa nameće. Jer se crkvena vrata otvaraju.

 

Prilično neupućeni hrvatski novinari, ali i oni pozabavljeni poplavama i izborima za Europski parlament, uopće nisu obratili pažnju na jednu važnu izjavu pape Franje na letu u već uhodanim razgovorima koji rimski biskupi imaju s novinarima nakon ili prije inozemnih apostolskih putovanja. Franjo, znamo, iznenađuje više nego prethodnici. Na povratku iz Rio de Janeira lani je u zrakoplovu pozitivno progovorio o homoseksualnim osobama onim već glasovitim riječima ”Tko sam ja da sudim gejevima?”

 

Sada, pak, nakon posjete Jordanu, Palestini i Izraelu, odgovarajući na pitanje potaknuto nedavnim pismom koje je dobio od grupe žena koje su zaljubljene u svećenike, a koje su tražile ukidanje obavezne odredbe o celibatu, odgovara ovako: ”Katolička crkva već ima oženjene svećenike, grkokatolike, kopske svećenike i druge, pa i one koji su prešli iz Anglikanske crkve. Dakle, budući da ovdje ne govorimo o dogmi, nego o pravilu života koji ja jako cijenim i koji je dar za Crkvu, vrata su otvorena”.

Znao je papa Franjo i da je njegov dragi kolega i subrat isusovac (umirovljeni, pa pokojni), izuzetno utjecajan milanski nadbiskup kardinal Carlo Maria Martini izjavio u ožujku 2010. da bi se trebalo razmotriti pravilo o celibatu svećenika. Martini je u intervjuu za austrijski Der Standard rekao da bi o pravilu o “obaveznoj čednosti” svećenika trebalo dobro razmisliti kako bi se ubuduće spriječili slučajevi seksualnog zlostavljanja i vratila poljuljana vjera u Crkvu, odnosno napunile župe u kojima nema svećenika, čiji broj u Crkvi opada

 

I kako ovaj novinar ima manu da dobro pamti, moramo ovdje navesti da je nedavno kanonizirani papa Ivan Pavao II. bio željan proglasiti dogmu o celibatu, to jest da je bezženstvo za svećenike pitanje vjere, a ne discipline. Bio je upravo kardinal Joseph Ratzinger, tada prefekt Kongregacije za nauk vjere, a kasnije papa Benedikt XVI., koji ga je uvjerio u sumanost i u teološku pogrešnost ideje (da, znamo, Ivan Pavao II. nije bio osobiti teolog, mada je podučavao moralnu teologiju). I bit će upravo Ratzinger koji će pripremiti teren za primitak oženjenih svećenika u krilo Katoličke crkve (člankom 6. pisma Anglicanorum Coetibus).

 

Vrlo brzo se čak dogodilo i ređenje oženjena čovjeka na Tenerifima, osobe koja je prešla iz anglikanizma u katolištvo, i to nakon izričite dozvole budućega pape Benedikta XVI. a uz negodovanje Ivana Pavla II.

 

Uz oko 6000 svećenika koji su napustili službu da bi se oženili u prošloj dekadi te oko nekoliko stotina oženjenih svećenika koji djeluju u zapadnoj Europi papa Franjo zna da je proces obustave obavezna celibata neminovan, mada prije par godina nije tako mislio ili se barem otvoreno izražavao; naime, bio je stroži.

 

U intervjuu koji je 2012. godine dao još kao nadbiskup Buenos Airesa, odnosno kao argentinski kardinal Jorge Bergoglio, papa Franjo je sugerirao da se pravila Katoličke crkve oko celibata ”mogu promijeniti”, ali i napomenuo da ta pravila zasad važe, te je jasno kazao da bi svećenici koji nisu u stanju održati celibat trebali napustiti službu.

 

Papa Franjo je u intervjuu objavljenom u knjizi ”O nebu i zemlji” na španjolskom jeziku (prevedena i na hrvatski u izdanju VBZ-a) pohvalio i svećenike Pravoslavne crkve kao ”vrlo dobre”, bez obzira na to što su u braku, te konstatirao da je zalaganje za ukidanje celibata u Katoličkoj crkvi izraz ”određenog pragmatizma”.

Što papa Franjo zna, a trebat će kazati on ili neki nasljednik, prije ili kasnije? Da nijedna crkva nema pravo nametnuti svome kleru niti bilo kojem dijelu svojega članstva celibat. Stanje samca ili samice je samo za mali broj ljudi i odluka za to stanje (ili poziv) tiče se samo pojedinca i Boga. Nitko drugi nema pravo propisati ga drugome. Vidi 1. Korinćanima 7,7-9. Dapače, Sveto pismo upozorava sve pojedince i eventualne vjerske vlasti da ne zabranjuju brak onima koji su moralno zdravi

 

”Ne mislim ukinuti celibat. Ako je neka žena ostala trudna sa svećenikom, on mora ostaviti službu i pobrinuti se za obitelj”, kazao je pak u jednom intervjuu lani. Znao je on jako dobro i za peticiju 143 katolička teologa pod nazivom ”Crkva 2011: neophodna obnova” u njemačkim novinama Süddeutsche Zeitung s vrlo jasnim zahtjevom. Vatikan pod hitno mora ukinuti celibat, pripustiti žene u svećenički red i dati doktrinarno zeleno svjetlo homoseksualnim odnosima.

 

Znao je papa Franjo i da je njegov dragi kolega i subrat isusovac (umirovljeni, pa pokojni), izuzetno utjecajan milanski nadbiskup kardinal Carlo Maria Martini izjavio u ožujku 2010. da bi se trebalo razmotriti pravilo o celibatu svećenika.

 

Martini je u intervjuu za austrijski Der Standard rekao da bi o pravilu o “obaveznoj čednosti” svećenika trebalo dobro razmisliti kako bi se ubuduće spriječili slučajevi seksualnog zlostavljanja i vratila poljuljana vjera u Crkvu, odnosno napunile župe u kojima nema svećenika, čiji broj u Crkvi opada.

 

Celibat se prakticira u budizmu i hinduizmu, a kod kršćana je najpoznatiji obavezni celibat svećenika Rimokatoličke crkve; kod pravoslavaca je ograničen na episkope i monahe, dok ga je protestanska reformacija uglavnom odbacila. Islam, pak, odbacuje celibat. Papa Franjo zna i da Biblija ne zahtijeva da muškarci i žene koji služe u Crkvi ne sklapaju brak.

 

Pažljivo ispitivanje Svetog pisma to jasno niječe. Hebrejski svećenici su trebali biti oženjeni. ”A svećenik koji je najveći među svojom braćom … neka za ženu uzme djevicu” (Levitski zakonik 21,10.13). Žene svećenika su rađale djecu: vidi Izlazak 29,4-9; 1. Samuelova 1,3. U doba Novog zavjeta đakoni i prezbiteri (biskupi i pastori) su bili oženjeni.

I, što, nije li lijepše poželjeti svećenicima da im bude slobodno voljeti svoje žene i imati djecu, kao sav normalan svijet (a ja pod normalan svijet uključujem i svećenike homoseksualce, a volio bih uključiti jednog dana i žene svećenice), nego gledati u rektum Zoranu Milanoviću i iz toga vaditi zaključke o budućnosti našega društva i države, što je, priznat ćete, gadljiva i smrdljiva stvar?

 

U Bibliji piše: ”Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž” (1. Timoteju 3,2). Apostol Petar (kojeg neki pogrešno smatraju prvim papom) je bio oženjen. U Bibliji piše: ”Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu” (Matej 8,14,15). Apostol Pavao pokazuje da su neki od ostalih apostola bili oženjeni i tvrdi da im to nije bilo zabranjeno. ”Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?” (1. Korinćanima 9,5)

 

Što papa Franjo zna, a trebat će kazati on ili neki nasljednik, prije ili kasnije? Da nijedna crkva nema pravo nametnuti svome kleru niti bilo kojem dijelu svojega članstva celibat. Stanje samca ili samice je samo za mali broj ljudi i odluka za to stanje (ili poziv) tiče se samo pojedinca i Boga. Nitko drugi nema pravo propisati ga drugome. Vidi 1. Korinćanima 7,7-9. Dapače, Sveto pismo upozorava sve pojedince i eventualne vjerske vlasti da ne zabranjuju brak onima koji su moralno zdravi.

 

Teren pripremaju neki kardinali kao Brazilac Clâudio Hummes ili sam državni tajnik Pietro Parolin koji svako malo ponavlja da se o pitanju može raspravljati i raspravlja se. Zna Papa da dupli život nije dobra stvar, a zna i da se vremena mijenjaju, te i da se pravila moraju prilagoditi.

 

Da, ne očajavajte, vi hrvatski svećenici koji seksa i obitelji želite. Bog će uslišati vaše molitve i potrebe.

 

I, što, nije li lijepše poželjeti svećenicima da im bude slobodno voljeti svoje žene i imati djecu, kao sav normalan svijet (a ja pod normalan svijet uključujem i svećenike homoseksualce, a volio bih uključiti jednog dana i žene svećenice), nego gledati u rektum Zoranu Milanoviću i iz toga vaditi zaključke o budućnosti našega društva i države, što je, priznat će te, gadljiva i smrdljiva stvar?