novinarstvo s potpisom
Milan Rakovac
Građani Hrvatske pokazali su u nedjelju da više neće biti pokorni podanici, plebs – po domaće PUK: Možemo! i Centar (do jučer anonimusi) već su sad opasni rivali i za HDZ i za SDP. Da ni ne spominjem pravu erupciju nezavisnih kandidata koji su osvojili bezbroj općina (uz Možemo! i Centar). [Read more…]
Pero Jurišin
”Ulazak” u drugi krug izbora za lokalnu i regionalnu upravu i samoupravu ponovo je otvorio pitanja kadrovske politike na toj razini. Otvaranje razgovora o toj temi izravno su potaknuli vodeći kandidati nakon prvog kruga za gradonačelnike Zagreba, Tomislav Tomašević iz platforme Možemo! te Splita Ivica Puljak iz stranke Centar. [Read more…]
Današnja politička situacija pred nadolazeće izbore asocira me na Verdijevu operu ”Moć sudbine”. Naručena od Opere u Sankt Petersburgu, praizvedena je 1862. i kasnije, u revidiranoj verziji, izvedena bezbroj puta šriom svijeta. Prekrasna uvertira emancipirala se i postala hit i na koncertnim podijima. [Read more…]
Snaga javne riječi posjeduje izrazito sugestivan učinak. Ukoliko pokušamo, i više nego skromno i sažeto, analizirati hrvatski suvremeni, javno-politički narativ, možda je najsvrsishodnije ako za ishodišnu točku postavimo temeljnu političku podjelu na lijeve i desne. Ovdje najprije mislim na dvije najveće političke opcije – SDP i HDZ.
Ona fiktivna opcija centra zapravo služi kao manipulativno izmišljeni međuprostor koji se po potrebi ispunjava lijevim ili desnim dnevno-politikantskim ispraznim obećanjima ovisno o izbornim potrebama; takozvani politički melting pot. [Read more…]
Vodeći ekspert Centra za vojno – politička istraživanja Moskovskog instituta za međunarodne odnose Mihail Aleksandrov izjavio je kako je ”verovatnoća novog velikog rata realno velika. Rusija može mirno da izbije na Balkan, pregazivši Bugarsku i Rumuniju. Moguće je izgraditi savez sa Srbijom i zajedno osvojiti Kosovo i Crnu Goru”. On ističe da ruska vojska poseduje na Uralu 10 000 tenkova i da je potrebno samo nekoliko meseci da se dovedu u stanje borbene gotovosti.
Ova šešeljovska retorika ruskog eksperta nailazi na povoljnu reakciju većine komentatora na srpskom blogu. Mnogi jedva čekaju ostvarenje ove prognoze i početak velikog rata. ”Srbija ne bi trebalo da se zadovolji ničim manjim od teritorijalnog proširenja koje obuhvata i Kosovo i Metohiju kao i celu Albaniju”, piše jedan blogista. Drugi poručuje: ”Srbi i Rusi su braća i sve će vratiti na svoje mesto, a NATO ljubitelji će otići u prošlost”.
U tabloidu Kurir možemo da pročitamo sledeće komentare: ”Rusija-Srbija-Republika Srpska!!! Zajedno do pobjede i boljeg sutra!” ”E pa vreme je da povratimo sto je srpsko bilo živela Srbija živela Rusija”. ”Lele, kad krene Ruja u Beč na picu. Čisto sumnjam, ali DAJ BOŽE!”
Može neko reći da su ovo komentari čistih ludaka, ali živimo u sredini i vremenu kada se više ne zna ko je lud, a ko normalan!
Samo nekoliko dana pre ove ratoborne i imperijalne izjave vodećeg ruskog vojnog eksperta u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvojena je na predlog Rusije Rezolucija protiv veličanja nacizma. Srbija je bila jedina zemlja u regionu koja je glasala za Rezoluciju.
Rezolucijom se izražava ”zabrinutost zbog uspona ekstremističkih pokreta i političkih partija koje propagiraju rasizam i ksenofobiju i koje se bave širenjem ideologije fašizma i rasne nadmoći”.
Šta je ovde sporno? Članice Evropske unije koje nisu glasale za Rezoluciju ističu da je primer ”dvostrukih standarda” i ”neujednačena u osudi totalitarnih ideologija”, da je ”selektivna” , da je ”pokušaj zloupotrebe borbe protiv neonacizma u kontekstu krize u Ukrajini”.
Drugim rečima, Rusija je koristila Rezoluciju za domaću propagandu. Istina je, što niko ne negira, da su dve ukrajinske grupe – Desni sektor i Ukrajinska nacionalna samoodbrana – partije koje u nekim svojim elementima jesu pronacističke, ali šta je sa proruskim snagama, zar one nisu u jednakoj meri i ekstremno desne i pronacističke? Zašto se to ne spominje u Rezoluciji?
Beogradska štampa uveliko piše o pripadnicima srpskih nacističkih organizacija koji ratuju u Ukrajini na strani Rusa.
Među njima su, prema pisanju Blica, i neonacisti iz ”Srbske akcije”, odgovorni za progone Roma u Srbiji.
Pripadnici neonacističkih organizacija ”Krv i čast” i ”Nacionalni stroj” svoje delovanje su prebacili u Republiku Srpsku, gde je osnovan ”Srbski nacionalni odbrambeni front”, čiji je ideološki uzor kolaboracionista Dimitrije Ljotić.
Istovremeno, dan pred obeležavanje Međunarodnog dana ljudskih prava u Srbiji je objavljena poražavajuća statistika: čak više od polovine građana ne može da zamisli Albance i Rome u svojoj porodici. Kao ni Bošnjake i Hrvate.
To je ovih dana naša stvarnost. Jedan deo Srbije je već desetak dana bez struje, okovan ledom i snegom. Stručnjaci prognoziraju da će udaljena sela i zaseoci struju dobiti tek na proleće.
Dok se neki greju vrelim obećanjima vodećeg ruskog eksperta o mogućem ruskom blic krigu na Balkanu, neki drugi zarobljeni u snegu i ledu o tome pojma nemaju jer su odsečeni od sveta i prepušteni ćudima prirode i milosti vlasti. Jedino brinu kako da prežive.
Pronacističke ideje Aleksandra Dugina, ruskog filozofa i geopolitičara, ”začetnika ideje o novom evroazijstvu”, zagovornika ”svetog rata za Novorusiju”, savetnika ruskog predsednika Putina, osobe bliske visokim vojnim i političkim krugovima u Rusiji, koga srpski nacisti nazivaju svojim učiteljem, toplo su primljene među srpskim desničarima.
Uopšte, razlike između nove desnice, nove levice i novog nacizma smanjuju se svakim danom.
Samo nekoliko dana pošto je srpski ministar Vulin, ljut na nevladine organizacije, novac u budžetu određen za pomoć nevladinom sektoru samoinicijativno preusmerio na drugu stranu, predsednik desničarske organizacije ”Treća Srbija” optužio je nevladine i političke organizacije te udruženja iz Vojvodine da će narednih meseci pokušati da destabilizuju Srbiju i izazovu državni udar!
A funkcioner Vulinovog Pokreta socijalista saopštio je da iza “kampanje NVO protiv lidera te stranke i ministra za rad Aleksandra Vulina stoje velike sile”.
Ovo zaista spada u naučnu fantastiku, kako je komentarisano iz nevladinih organizacija, ali nema nikakve sumnje da će u većinskoj ksenofobičnoj Srbiji baciti novi odijum na nevladine organizacije, posebno one koje su upravo bile i ostale najveći protivnici nacifikacije i fašizacije srpskog društva predstavljajući glavni otpor i Miloševićevom režimu.
Ova taktika ”izvrni sve naglavačke”, koja se sprovodi uz pomoć medija, političara i društvenih mreža, stvara zablude u idejama, pojmovima, ali i u praksi. Stvari se ne nazivaju svojim pravim imenima; sve je zapravo suprotno od onoga što se govori. Ali, đavo ipak uvek dođe po svoje, iako nekada sa priličnim zakašnjenjem.
DOCUMENTA UPOZORAVA – NE MANIPULIRAJTE BROJKAMA ŽRTAVA, OBJAVITE POPISE STRADALIH!
U posljednja dva tjedna, otkada je počela glavna rasprava u sudskom postupku pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, a po tužbi RH i protutužbi Srbije za genocid u ratu u Hrvatskoj, u javnosti se učestalo spominju različiti podaci o broju žrtava rata. Pritom se nerijetko iznose paušalne, netočne i neprovjerene informacije, čime se izravno manipulira živima i obezvređuje one koji su doista stradali.
Pri iznošenju hrvatske tužbe u više navrata se ponavlja podatak od oko 12.500 žrtava na hrvatskoj strani. Tim povodom upozoravamo da u Hrvatskoj nikada nije objavljen poimenični popis žrtava rata, a da su osobito prijeporni i javno nedostupni, time i neprovjerljivi, podaci o poginulim i ubijenim civilima. U istupima istaknutih hrvatskih političara i drugih javnih osoba posljednjih se dana olako i paušalno navode podaci o broju žrtava rata u Hrvatskoj.
S druge strane, u protutužbi Srbije iznosi se podatak od 1719 Srba stradalih u VRA “Oluja”. Nažalost, i ovdje moramo ustvrditi kako još uvijek ne postoji poimenični popis stradalih, a neki od izvora u Srbiji koje navode zastupnici protutužbe, pravdajući spomenutu brojku, su vrlo upitne vjerodostojnosti, s popisom žrtava koji sadrži niz nepravilnosti i netočnih podataka.
Terensko prikupljanje, istraživanje i analiza podataka o svim žrtvama rata u Hrvatskoj jedna je od temeljnih zadaća Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Pozivamo nadležne institucije Republike Hrvatske na objavu poimeničnog popisa žrtava rata koji se spominje u hrvatskoj tužbi, kao i na dodatne napore u vezi dokumentiranja stradanja hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
Objavom poimeničnog popisa žrtava svi podaci bit će provjerljivi, po potrebi nadopunjeni ili ispravljeni kako se ne bi baratalo okvirnim brojkama, pogodnim za manipulaciju, već istinitim i potpunim popisom žrtava rata.
Sustavan rad i suradnja Hrvatske i Srbije, odnosno njihovih nadležnih institucija na prikupljanju, sistematiziranju i objavljivanju popisa svih žrtava rata, bez obzira na sudski proces i njegov ishod, mora rezultirati suočavanjem s prošlošću zasnovanim na činjenicama.
Zajedničkim naporima prekinimo stalnu želju za uvećanjem broja “svojih žrtava”, što je jedna od intezivnijih aktivnosti političko – nacionalnih elita na ovim prostorima. Zaustavimo manipulaciju brojem žrtava rata i diskriminaciju na osnovu njihove etničke, vjerske ili socijalne pripadnosti ili ideologije kojoj pripadaju ili su zbog nje izgubili živote.
Pozivamo sve zainteresirane, nadležne institucije, obitelji žrtava, prijatelje i sve one koji su žrtve poznavali na prikupljanje informacija i pomoć u sastavljanju i objavi poimeničnog popisa svih žrtava rata.
