novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Intervju prof. Snježane Kordić ostavljamo i ovaj tjedan zbog velike čitanosti i reakcija naših čitatelja/ica).
Lingvistica Snježana Kordić predavala je petnaestak godina na fakultetima u Njemačkoj: u Frankfurtu, Bochumu, Münsteru i Berlinu. U Njemačkoj je i habilitirala, odnosno stekla iznaddoktorski stupanj, godine 2002., [Read more…]
Lingvistica Snježana Kordić predavala je petnaestak godina na fakultetima u Njemačkoj: u Frankfurtu, Bochumu, Münsteru i Berlinu. U Njemačkoj je i habilitirala, odnosno stekla iznaddoktorski stupanj, godine 2002., a prethodno je završila postdiplomski studij lingvističke kroatistike i doktorirala 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bila i zaposlena na Odsjeku za kroatistiku od 1991. do 1995. godine. [Read more…]
Ima jedna dobra knjiga. Zove se ”Anatomija jedne pobune“. Napisao je španjolski književnik Javier Cercas. Objavljena je 2009. godine, a u Hrvatskoj je lani prijevod Silvane Roglić izdala nakladnička kuća Fraktura.
Zašto je nama važna ”Anatomija jedne pobune“?
Riječ je o publicističkom djelu u kojem je vrlo temeljito opisan pokušaj državnog udara u Španjolskoj 23. veljače 1981. godine, koji je zauzimanjem Kongresa pokušala izazvati veća skupina časnika i dočasnika, predvođena pukovnikom Tejerom. Premda je, naravno, kontekst bitno drukčiji, sličnost sa stanjem u Hrvatskoj nije nezamjetna. [Read more…]
Foto: Delo
Predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić komentarom je za Forum.tm reagirao na izjave europarlamentarke Ruže Tomašić o “čišćenju našeg dvorišta zbog kojega će još jako puno Srba iz Hrvatske morati ići u Srbiju”:
“Na buru koju je izazvala njena izjava gospođa Ruža Tomašić odgovara priopćenjem koje nosi naslov ‘Samo istina vodi do pravde a pravda do trajnog mira’. U terminologiji političara čiji je gđa Ruža Tomašić karakteristični, ali nipošto jedini predstavnik, riječi kao što su istina i pravda imaju sasvim drugačije, makjavelističko, značenje. [Read more…]
Predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić komentarom je za Forum.tm reagirao na izjave europarlamentarke Ruže Tomašić o “čišćenju našeg dvorišta zbog kojega će još jako puno Srba iz Hrvatske morati ići u Srbiju”:
“Na buru koju je izazvala njena izjava gospođa Ruža Tomašić odgovara priopćenjem koje nosi naslov ‘Samo istina vodi do pravde a pravda do trajnog mira’. U terminologiji političara čiji je gđa Ruža Tomašić karakteristični, ali nipošto jedini predstavnik, riječi kao što su istina i pravda imaju sasvim drugačije, makjavelističko, značenje. [Read more…]
Da je proljeće vrijeme kada treba obaviti temeljito čišćenje stana zna svaka dobra domaćica: sve treba usisati, iščetkati i prozračiti, ne samo sagove, već jogije i ostale madrace, ukrasne jastuke, presvlake i perine… Oprati prozore i vrata… očistiti ledenicu i hladnjak… Pospremiti podrum, smočnicu i ormare…
Proljetno je čišćenje obred stariji od hladnjaka. Pojedine su ga religije uvele kao pripremu za važnije vjerske praznike iako je obred stariji i od njih. Najvjerojatnije potječe još iz vremena pećinskih praljudi kada su iz svoje špilje izbacili oglodane kosti, natrulo meso, očistili ognjište i protegnuli sva četiri ekstremiteta, sretni što je prošla smrzavica, što je sunce utoplilo zemlju i njegove stanovnike. Da je noć prestala tlačiti dan, koji je ponovo postao svjetlošću obasjan. Što je vrijedno praznovanja. A prije praznovanja treba očistiti prebivalište i pripremiti prostor za darove koje donosi Svjetlo.
Većina religija, ne bih rekla sve, jer uopće ne znam koliko ih je bilo i koliko ih još postoji, slušale su glas prirode. U davnim je vremenima, dok čovjek još nije bio subjektom, a kamoli u sebe zagledani selfiš man ili woman, živeći u zajednici – jer bez nje nije mogao preživjeti, ukratko, u onim davnim vremenima dok prirodu nismo zloupotrebljavali i uništavali, već s njome bivali, ljudi su znali da prvo moraju očistiti sebe.
Ono stanište u kojem borave od rođenja pa do smrti. Odatle tisućljetna tradicija posta. U našoj je kulturi najpoznatiji onaj četrdesetodnevni, jer Isus je u pustinji postio četrdeset dana. A približno toliko (točnije trideset i šest dana) traje i post, od Pepelničke srijede pa do Velike subote, što bi nas trebalo pripremiti na tajne Uskrsa.
Radi se o proljetnom čišćenju. Čišćenju iznutra. Loših navika i razmaženosti, iskvarenih odnosa, nepotrebnih briga. Naime, nema ih onaj tko vjeruje; tko ima povjerenje u Boga da će sve biti dobro. Rekavši: ‘‘Danu je dovoljna njegova vlastita težina“ odgovorno se pobrine za današnji dan, a budućnost povjeri višoj instanci.
Većina ljudi pod riječju post podrazumijeva patnju. Postimo kada smo predebeli, masni, nezadovoljni centimetrima izmjerenim oko pasa i stražnjice… Vaša se kolumnistica još kao mladica zarekla da nikada neće postiti. A tko voli, neka izvoli! Nikada ne reci nikad, jer upravo se tada Bog najslađe smije.
No, ja sam se smijala upravo sebi kada sam se jednog dana, prije šest godina, odlučila da ću, usprkos svojoj ranijoj odluci, svejedno postiti. Naime, nakon što sam u časopisu pročitala intervju s poštovanom osobom, gdje kaže kako se nakon posta dobro osjeća, sinulo mi je da nešto takvoga ni meni ne bi štetilo. Tako je započela jedna od najzanimljivijih avantura mog života. Proljetno čišćene usred ljeta, pa i poneki vikend tijekom godine!
Započelo je u kolovozu, 2009. godine, kada sam prvi puta krenula s postom. Od tada to nanovo izvodim svake godine i tako namjeravam sve do kraja svojih dana. Ići na post s karizmatičnim motivatorom trajnog zdravog življenja, u harmoniji s prirodom i samom sobom, Marjanom Videnšekom, osnivačem ustanove Preporod (među njegovim je sljedbenicima svake godine sve više onih iz Hrvatske). Tada sam, kod kuće, najavila kako ne vjerujem da ću, bez prave hrane, izdržati više od deset dana: ‘‘Što ako neće ići? Ništa, ranije ću doći kući.“
Taj je post, usred planina na Jezerskom, završio tako da mi je na kraju bilo žao otići. Jer svakodnevno su mi se događala čuda: nisam bila gladna, ja – inače poznata po bezgraničnom uživanju u jelu. Nisam bila umorna, iako smo za prijepodneva i po tri sata plazili po bregovima, pa i poneki poslijepodnevni sat, a ja sam bila nenavikla na planinarske hodnje.
Najčudnije je bilo to što sam nadvladala strah. Kada mi je brat poginuo na Velikoj planini1) – pao je u 200 metara duboku provaliju – zaklela sam se kako nikada neću krenuti putem na kojem se treba hvatati za sajle, nikako, hodati ću samo sigurnim stazama. Koje ne prolaze iznad provalija, jer mi se, zbog dubine, rado zavrti u glavi. Kao što je već rečeno: nikada ne kaži nikad – i od tada stvarno to više ne govorim! – jer u životu se radi upravo o tome da učinimo ono za što smo mislili da nam je nedohvatno. Načinimo promjenu. Tako sam, s pola litre obične vode i prazna želuca, uz pomoć sućutnog Marjana, dopuzala do Češke kuće i zaurlala: ‘‘Huraaaa! Pobijedila sam!“ Uvjerila sam se da je sve u glavi. A što može u glavu može i iz nje van!
Nakon toga se u mom životu koješta promijenilo. Najveća je promjena to što od 2009. godine više ne idem na ljetni morski odmor. Tada sam ustanovila da se moje oči bolje odmore gledajući u zelenilo nego u blještavilo mora. A mislila sam kako mi bez mora nema života, ta po horoskopu sam riba, a one se – bez mora –umore, osuše. Više ne bih mijenjala hodanje po mekanim, smrekovim iglicama posutim šumskim putima, za izležavanje na vrelom suncu, na plažama prepunim ljudi!
Zeleno, kako te volim zeleno, postaje mojim vanjskim i unutrašnjim odmorištem, jer od tadašnjeg mi posta najviše odgovara i prehrana zelenim povrćem. Gomilom zelene salate, slasne juhe s blitvom, zeljem, špinatom, kelerabom, porilukom…i obiljem svježeg peršina. Mljac, mljac.
Mnogi smatraju da se posti zbog mršavljenja. Ne tvrdim da takvih, među preporodašima nema , ali svake nas je godine sve više koji ne dolazimo smršavjeti nego učiti i utvrđivati zdrav način življenja. Dolazimo po nadahnuće koje, na krilima očekivanja, donosi svaki učesnik posta. Kako zanimljivi ljudi dolaze, kako su fantastične životne priče koje pričamo! A kolika tek znanja razmijenimo uz stol s jušnicima, iz kojih se puši povrtni uvarak za ručak ili večeru!
Povezujemo se u snažne skupine podrške koje pomažu tamo gdje treba pomoći: uši smo za slušanje teškoća i usta koja, u pravom trenutku, znaju izreći pravu riječ, pa da mine glad, popusti glavobolja, da tijelo više ne osjeća toliku bol… Za posta ne trebamo psihologa ni psihoterapeuta, jer svi smo jedni drugima psihoterapeuti. Za ovih godina posta još nisam srela osobu kojoj se nije otvorilo srce i čija duša nije progovorila. Što je, za zdrav život, ionako najvažnije: osjetiti svoja čuvstva i ispovijedati ih.
Oni koji dolaze smršavjeti uglavnom poste od obilja nezdrave hrane i prežderavanja. Dotle ljudi mojeg soja pokušavaju postiti od koječega drugoga. Tako moje oko nije ni okrznulo računalni zaslon, jer za vrijeme posta računala nemaju što tražiti. Televizor nijednom nisam upalila. Pa i mobilni mi telefon uglavnom šuti, tek ponekada pogledam neku poruku ako je baš nužno ili nazovem nekoga za koga mi srce kaže da ga nazovem. Čitam manje no obično, a i tada samo odabrane knjige.
Knjige o milovanju tijela, duše i duha (recimo knjige dragog mi angažiranog budiste, majstora zena, Thic Nhat Hanha2)) jer se za posta i iscjeljujemo. Ako ikad, tada u doba posta postajem svjesna: da sam tijelo, i da sam duša i duh, sve u jednom i jedno u svemu. Zbog toga je post za me nadasve čišćenje mene cijele. Čišćenje crijeva i mozga, čišćenje misli i duhovnih slika kojih je prepun moj duhovni tavan. Manje, manje, šapće mi moj unutrašnji glas, ne nasjedaj na površnost i zasićenost svijeta ništavilom. Manje, manje neka bude tvoja vodilja!
Svake me godine poneka spoznaja posebno potrese, tako da poslije tog proljetnog čišćenja kući dođem s drukčijim viđenjem. Na kraju sam postala potpuno svjesna od kolike je važnosti JEDNOSTAVNOST. Ta me potresenost još nije napustila. Zbog toga u ove predvelikoposne dane uglavnom vježbam strpljivost i jednostavnost. Jednostavnost u svemu!
Jednostavnost je tako nježno lijepa! Jednostavnost u odnosima, jednostavnost u riječima, uopće jednostavnost bivanja. Kada bih znala, napisala bih o jednostavnosti takvu pjesmu kakvu je napisao kineski pjesnik Yuan Mei3). Zapjevao je tako jednostavno, a tako duboko čuvstveno o tome kako je u magli vidio selo s tek nekoliko krovova i radosno mu se divio. Neka ta jednostavna pjesma bude poklon na kraju posnih dana i pozdrav životu koji simbolizira proljeće:
Tamo je potok, tamo je bambus,
tamo su murya i konoplja.
Tamo je, u magli skriveno, u oblake odjenuto selo,
mio, spokojan kraj.
Tek nešto obrađenih polja.
Samo nekoliko pokrivenih krovova.
Kolike bih živote
proživjeti morao, pa da postanem
tako jednostavan.*
____________________________________
1) Velika planina, visoka planinska zaravan u sklopu Kamniških Alpa, SSI od Kamnika, prosječne visine oko 1500 metara.
2) Thic Nhat Hanh (11. listopada 1926. u Thua Theien-u, u središnjem Vijetnamu) vijetnamski ekspatrijirani zen budistički monah, pisac, učitelj, pjesnik i mirovni aktivist.
3) Yuan Mei (1716.-1797., Qiantang, pokrajina Hangzhou, Kina), pisao poeziju, eseje i bavio se slikarstvom, naglašavao je važnost osobnih osjećaja.
* Slobodan prijevod
(Sa slovenskog preveo Dubravko Poletti Kopešić).
Na internetskoj stranici Ministarstva rada i mirovinskog sustava proteklih 15 dana ”vodila” se javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o povremenim poslovima, kojim se u praksu uvode rad na temelju ugovora o obavljanju jednostavnih povremenih poslova te ugovora o obavljanju jednostavnih povremenih i dopunskih poslova. Riječ je o ugovorima kojima se zapravo iz prakse želi iskorijeniti rad na crno ili popularni fuš, koji se do sada uglavnom obavljao na temelju dogovora i plaćao na ruke, bez plaćenih poreza i doprinosa. Ubuduće bi i takav rad trebao biti pokriven ugovorom, a nakon obavljena posla naručitelj bi bio dužan radniku uručiti vrijednosni kupon u vrijednosti dogovorene cijene rada na temelju kojega ostvaruje pravo na isplatu iznosa koji je naznačen.
Među jednostavnim poslovima koji su pobrojeni u zakonu jesu čišćenje, pranje, glačanje, osnovno održavanje kućanstva, nabavljanje kućnih potrepština i pomaganje u pripremi, kuhanju i posluživanju jela i pića u kućanstvu, zatim poslovi osnovnog održavanja okućnica i prostora oko stambenih ili drugih objekata te čišćenje stubišta u stambenim ili drugim objektima. To su i ostali poslovi čišćenja, čuvanje i šetnja životinja, ručno prenošenje stvari, opreme i namještaja, poslovi animatora za proslava dječjih rođendana i prigodnih proslava, povremeno čuvanje djece u kućanstvu roditelja kao i povremena pomoć osobama u stanju socijalne potrebe. U to se ubrajaju i instrukcije, a u povremene dopunske poslove i poslovi koji su podrška u turizmu, poslovi anketiranja, očitavanja brojila u vodoopskrbi i energetici te dijeljenje letaka, kataloga, reklamnih poruka i besplatnih novina.
Najvažnija je novost zapravo to da se i za taj rad obračunava predujam poreza na dohodak te doprinosi. Naručitelj ih je dužan platiti na račun državnog proračuna, a nakon što radnik aktivira naplatu vrijednosnoga kupona, Središnji registar osiguranika (Regos) povlači sredstva iz proračuna u njegovo ime i prosljeđuje na njegov račun u HZMO-u te obveznom mirovinskom fondu. Dakle, dobra je vijest da će i takvi poslovi biti pokriveni mirovinskim osiguranjem, no riječ je često o izrazito malim iznosima od kojih osiguranici u prosjeku neće imati veće koristi kod odlaska u mirovinu.
Reakcije na zakon koje se mogu pročitati na stranici Ministarstva poprilično su negativne.
”Doživjela sam tzv. minijob u Njemačkoj, gdje se na takav način zapošljavaju ljudi u velikim trgovačkim lancima koji od 5 do 7 ujutro slažu robu na police. No obično se zaposle na 2 sata za posao za koji je potrebno duplo više vremena pa nerijetko ostaju i rade dulje a da im to nije plaćeno. Ili svaka 2 sata na blagajnu dolaze nove radnice za izrazito malu satnicu”, ističe se u jednom komentaru.
U komentaru koji je potpisan s “Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje” ističe se kako je takav zakon posve nepotreban ”jer otvara prostor svim mogućim manipulacijama i kršenjima ljudskih i radničkih prava te na mala vrata uvodi prekarijat i nesigurne oblike rada uime konkurentnosti, fleksibilizacije i borbe protiv nezaposlenosti i sive ekonomije”.
Negativnu ocjenu na Nacrt zakona dali su i iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), iz kojega poručuju kako ne zadovoljava ni procedura njegova donošenja, prije svega zbog toga jer Ministarstvo rada nije osiguralo dovoljno kvalitetne analize i argumente koji bi potvrdili da je donošenje takva zakona uopće potrebno. U Sindikatu ističu kako nije jasno zbog čega se u praksu uvode novi ugovori i novi instituti kada je i danas moguće ugovorom o radu ”pokriti” i rad od dva sata.
”Iako je deklarirana intencija da povremeni poslovi budu most prema trajnijim oblicima zapošljavanja, iskustva drugih zemalja pokazuju da uvođenje povremenih poslova ima sasvim suprotan učinak, odnosno da se radna mjesta ne prelijevaju iz povremenih poslova u relativno sigurne oblike rada, već obrnuto. Ako se uzme u obzir činjenica da se za povremene poslove predviđa plaćanje doprinosa po sniženoj stopi, takva pojava znači smanjen priljev sredstava u proračun i fondove mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te dovodi u pitanje održivost sustava solidarnosti, što može imati drastične posljedice u području socijalne sigurnosti – kako radnika pojedinca tako i društva u cjelini”, ističe se u komentaru SSSH-a.
